Dr. sc. Stjepan Šterc: Demografski i regionalni razvoj postaje pitanje strateških političkih odluka
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 19 Rujan 2026 08:42
Može li rješavanje stambenog pitanja mladih ublažiti hrvatsku demografsku krizu? O stanovanju, iseljavanju i demografskoj obnovi razgovarali smo s demografom Stjepanom Štercom.
Hrvatska je već godinama suočena s vrlo nepovoljnim demografskim trendovima. U 2025. rođeno je 32.479 djece, dok je prirodni pad iznosio više od 17 tisuća stanovnika. Koliko je među uzrocima takvoga stanja važno neriješeno stambeno pitanje mladih ljudi?
Negativni demografski trendovi prirodnog i prostornog kretanja stanovništva niz su godina negativna hrvatska demografska stvarnost, a nesigurnost rješavanja stambenih pitanja među primarnim su razlozima, iako nisu jedini i prevladavajući u cijelom državnom prostoru.
Prema Eurostatu, mladi u Hrvatskoj roditeljski dom napuštaju u prosjeku tek s 31,3 godine, među najkasnijima u Europskoj uniji. Koliko je to posljedica visokih cijena stanova i najamnina, a koliko drugih ekonomskih i društvenih okolnosti?
Stambena nesamostalnost mladih i nepostojanje niz godina ozbiljnijeg pristupa u smislu strateških poticaja za mlade za stambeno zbrinjavanje, rezultirali su što dužem ostanku mladih s roditeljima. Visoke cijene stanova i najamnina u ukupnoj društvenoj i prostornoj neuređenosti i općenito pristup demografskoj problematici, rezultirali su nesigurnošću u odlučivanju koju je sada konačno potrebno nizom poticajnih mjera ublažiti.
Možemo li u Hrvatskoj danas govoriti o svojevrsnom začaranom krugu u kojemu mladi zbog nedostatka vlastitoga stambenog prostora odgađaju osamostaljenje, brak i roditeljstvo, a država zbog toga dodatno produbljuje svoje demografske probleme?
Prema tom se krugu krenulo i zato je Hrvatskoj potreban Zakon o demografskoj obnovi koji bi se trebao nizom vlpoticajnih mjera usmjeriti i na stambeno zbrinjavanje mladih i mladih obitelji s djecom po svim modelima.
Koliko postoji čvrstih istraživačkih dokaza da dostupnost stana doista utječe na odluku o sklapanju braka i rađanju djece? Gdje prestaje opravdano povezivanje stanovanja i demografije, a počinje pojednostavljivanje problema?
Nema tu isključivosti po samo jednoj osnovi, ali korelacija sasvim sigurno postoji u određenoj mjeri. Složenost u društvenom i prostornom okruženju, a onda i u obrazovnom, radnom i financijskom, uz ideološko nametanje o apsolutnim slobodama, ponajviše se odražavaju na demografsku revitalizacijsku i migracijsku problematiku. Pojednostavljivanje problema počinje s razumijevanjem važnosti i složenosti demografske problematike i konačnim prihvaćanjem znanstvene spoznaje kao temelja donošenja političkih odluka.
Poseban je problem položaj mladih obitelji koje imaju redovita primanja, ali nemaju dovoljno visoke prihode za kupnju stana ili podizanje dovoljno velikoga kredita. Kakve demografske posljedice nastaju kada ni zaposlenje više ne jamči mogućnost osamostaljenja?
Kada više niti zaposlenost niti primanja od nje ne jamče sigurnost ulaženja u kreditni odnos ili kupnju nekretnine za stanovanje u mjestu rada, odluke o rađanju se teško donose, a jednostavnije o preseljavanju. Podizanje dugoročnih kredita u takvim uvjetima objektivno je velika nesigurnost za mlade i izbor načina života velike nesigurnosti.
Koliko stambena nesigurnost utječe na broj djece koji će obitelj imati? Može li par koji bi želio drugo ili treće dijete od takve odluke odustati upravo zato što nema dovoljno velik ili dovoljno siguran stambeni prostor?
Odustajanje je sasvim sigurno u takvim uvjetima jednostavniji izbor i to ne primarno zbog veličine stambenog prostora, obitlejnego primarno zbog dugogodišnjih obveza otplaćivanja kredita u uvjetima većih troškova s djecom, nego bez njih.
Stambeni je problem izrazito različit od jednoga dijela Hrvatske do drugoga. U Zagrebu i na obali cijene nekretnina izrazito su visoke, dok u pojedinim dijelovima zemlje postoje prazne kuće i stanovi, ali nedostaju radna mjesta i druge usluge. Kako riješiti taj paradoks i može li se stambenom politikom utjecati i na ravnomjerniji teritorijalni raspored stanovništva?
Apsolutno može i upravo je razvojna i infrastrukturna nivelacija cijelog hrvatskog državnog prostora jedno od strateških pitanja koje se mora rješavati novim zakonom. Poreznim, investicijskim, infrastrukturnim i sličnim poticajima nužno je nagraditi stanovništvo koje živi u demografski ispražnjenim područjima i ono koje se poticajnim modelima i mjerama u njega usmjerava. Nužno je planski i racionalno u takvim prostorima otkupljivati imovinu u funkciji usmjeravanja stanovništva i postaviti model stabilne dnevne migracije prema centrima rada i obveznog školovanja, ali uvijek poticajima.
Kada govorimo o iseljavanju hrvatskih građana, koliko je dostupnost stanovanja važna u odluci mladih da ostanu u Hrvatskoj ili da budućnost potraže u inozemstvu? Je li dovoljno povećati plaće ako velik dio povećanja prihoda na kraju „pojedu“ cijene nekretnina i najma?
Donedavno je bila važna i primarna, ali se s promjenom trenda nakon 2024. godine mijenjaju i prioriteti u načinu života u Hrvatskoj. Silna koncentracija stanovništva i svih funkcija u glavnom gradu i u ostalim makro regionalnim i regionalnim središtima rezultirala je i velikom demografskom i ostalom razvojnom polarizacijom, koja je postala sekundarni čimbenik DEMdemografskih negativnosti i razdvojenosti. Racionalno planiranje demografskog i regionalnog razvoja kroz poticajne modele i mjere danas u Hrvatskoj postaje pitanje strateških političkih odluka.
Vlada je donijela Nacionalni plan stambene politike do 2030., u kojemu se priuštivo stanovanje izravno povezuje i sa stanovništvom, migracijama i socijalnom politikom. Mogu li stambene mjere same proizvesti ozbiljniji demografski učinak ili moraju biti dio šire politike koja uključuje plaće, poreze, vrtiće, radna mjesta i sigurnost zaposlenja?
Stambene mjere trebaju biti dio šire politike, a posebno šire demografske politike koja se konačno nastoji zakonski usmjeravati poticajnim mjerama i modelima s uključivanjem svih izvršnih resora.
Kad biste morali izdvojiti tri konkretne mjere stambene politike koje bi u Hrvatskoj imale najveći demografski učinak u sljedećih deset godina, koje biste mjere predložili i zašto?
Formiranje agencije za otkup nekretnina u demografski ispražnjenim područjima.
1. Razviti beskamatni model kreditnog financiranja kupnje nekretnine za stanovanje za mlade i mlade obitelji s djecom u demografski ispražnjenim područjima.
2. Dodjela nekretnina za stanovanje mladim i mladim obiteljima s djecom uz mogućnost vlasništva nakon 10-15 godina stalnog stanovanja u demografski ispražnjenim područjima.
3. Postaviti model poreznog rasterećenja za stalno stanovništvo, za stalnu djelatnost i za sve investicije u demografski ispražnjenim područjima.
Razgovarao: Davor Dijanović/hkv.hr
