Ne, ja ne radim podjele, oni ih čine i njih moram upozoriti
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 06 Listopad 2026 07:26
I svjestan sam kako ću se kao i mnogo puta do sada na tom putu i u toj borbi morati sučeliti i boriti s onima među nama koji su si uzeli za pravo izdati nas, prodati nas za Judine škude kako bi njima osobno bilo bolje , a nama kako bude, iako smo nekada bili rame na ratištu uz rame kao ratnici svjetla kontra najezde tame...
Mnogima neće leći ovo što ću ovdje reći:
NE, JA NE RADIM PODJELE, ONI IH ČINE I NA NJIH MORAM UPOZORITI....
Pitali me danas. „ Opišite nam Maks danas stanje među braniteljima?
Mislim kako bih to mogao učiniti u tri riječi ili pojma. Odgovorih, a to ću i pojasniti....
Dakle, postoje među nama oni koji su odabrani i oni koji nisu. Oni odabrani od političkih elita služe za : KOMEMORACIJE, KONCERTE, KLIJENTELIZAM dočim oni koji nisu s takvima služe kao inertna masa za političko potkusurivanje i glasovanje.
U pojmu Branitelj, danas po meni nema više ništa od onog braniteljskog. Branitelji danas ne mogu, niti su stanju obraniti svoje i sebe od ovih koji služe vlastodršcima a kamoli nekog ili nešto drugo. To je po meni tužna i gorka istina.
Nemaju u najvećem broju , niti volje, niti snage, ni alata ni vještina kojima bi se izborili za Hrvatsku kakvu su nam obećavali da će biti kad pobijedimo u nametnutom nam ratu.
Njima ta današnja Hrvatska jest onakva kakvom su si je zamišljali, istinskim braniteljima koji drže do sebe i nisu se prodali za trivijalne materijalne interese te nisu podguzne muhe političkih stranaka, zato je ova današnja Hrvatska je daleko od onog ideala kojeg su nam obećali stvoriti kad ju od agresije oslobodimo.
I što je najtužnije u cijeloj toj priči sami smo si tomu krivi, jer smo vjerovali onim našim suborcima koji su političare i stranke od prvih dana podržavali a čak su i tada to činili jer su ih mnoge podmitili i potkupili činovima, stanovima, kasnije političkim obećanjima pozicijama i funkcijama.
Danas desetljećima kasnije kad su ih mnoge ih iskoristili kako bi učvrstili sebe i svoje i kad su ih sažvakali i ispljunuli mnogi od tih branitelja su promijenili kapute i prebjegli u druge političke opcije s čini se istim ciljem, mnogi kroz te druge opcije i dalje podržavaju ono manje ili veće zlo.
Drugi su pak razočarani jer su milili kako će iznutra promijeniti stanje stvari pa su podržavali neoudbaške i neokomunističke gojence koji su ih opet iskoristili kako bi nas ostale pasivizirali i smirivali a na kraju su i njih odbacili.
Ti su moji suborci tako po mom skromnom sudu podržavajući te nomenklature toliko degradirali taj naš krvlju stečeni status da mi ni po kojoj osnovi ne možemo više biti rame uz rame u političkom boju, a i to su namjerno stare strukture učinile zakonima o udrugama i drugim aktima.
Svaka revolucija i svaki rat jede svoju djecu kaže jedan od izreka. Mnogi to nisu shvatili dok su kako se ono kaže kotirali i dok su imali mogućnost mijenjati stanje stvari, tada nisu. Sad ne mogu i ne smiju.
Neke su branitelje, stranke i političari pojeli sažvakali i ispljunuli, a one koji to nisu mogli te su medijski i unutar same naše populacije diskreditirali i ako hoćete mogu reći i posrali tako da ti koji su se usudili suprotstaviti kretanjima i smjeru u kojem je nakon rata krenula Hrvatska.
Danas ti takvi u javnosti nisu doživljeni kao relevantan čimbenik bez obzira na njihov čin,funkciju,zasluge, obrazovanje i moralnu vertikalu za razliku od onih podguzica koje sam ranije spomenuo.
I na kraju još jedan od paradoksa koji se nakon svega događa, a to je pokazao i prosvjed u Savskoj i proitv Ćirilice u Vukovaru gdje su, kako mediji kazuju i nazivaju kockastoglavi, krezavi, priprosti “obični“ branitelji u najvećem broju ( Valjda jer su uz sve bolesti iz rata oboljeli od bolesti koja ja gora od gangrene i ptsp-a).
Oboljeli su od tog nesretnog „Stockholmskog sindroma“ pa se tako naslikavaju, hvale, i uguzuju tim i takvim braniteljima političkim podguznjacima zbog kojih im i jest kako im je....
Nadajući se kako će valjda očešavši se o njih ili objavljujući slike s njima po društvenim mrežama lakše, brže i bolje riješiti svoje potrebe i zaslužena prava koja im je sistem greškom zaboravio, izgubio ili poništio...
Neće, ali to je stvarno stanje stvari, htjeli Vi to sebi priznati ili ne, ja sam to sebi priznao kao realnost i kad sam to prihvatio kao činjenicu shvatio sam kako graditi bilo što s generalnom populacijom koja za sebe drži kako je „branitelj“ gradim kuću od blata i bez temelja i to je fakat tako. Ima tu naravno iznimaka koje potvrđuju ovo pravilo, malo ali ima i zato činim što činim isključivo s njima....
Ostaje mi okrenuti se mlađoj populaciji koja nije opterećena i uz one odabrane polako stvarati novi soj „Branitelja“ koji će svojim znanjem, hrabrošću, odlučnošću, domoljubljem i požrtvovnošću Hrvatsku penkalom graditi upravo onim istim žarom kako smo je mi onomad išli braniti.
I svjestan sam kako ću se kao i mnogo puta do sada na tom putu i u toj borbi morati sučeliti i boriti s onima među nama koji su si uzeli za pravo izdati nas, prodati nas za Judine škude kako bi njima osobno bilo bolje , a nama kako bude, iako smo nekada bili rame na ratištu uz rame kao ratnici svjetla kontra najezde tame...
Oni su dragovoljno prešli na tamnu stranu moramo uvidjeti činjenicu i time za mene mi ne možemo stati u istu „Branitelj“ imenicu niti u istu rečenicu....
Budite Bogu Vjerni, Z dravi D obri , S retni gdje god bili vi Hrvatice i Hrvati, istina se mora znati....
U ime
Hrvatskog Vojničkog Reda
ČUVARI DOMOVINE
Mario Maks Slaviček
emeritus miles
