Javor Novak: Casus belli
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 24 Lipanj 2025 13:07
Širi se rat Izraela s Iranom, SAD-e bombardiraju Iran, rakete paraju izraelsko nebo i iz dalekog Jemena. No što ako se Arapi ujedine i zajedničkim snagama napadnu Izrael? Povijest je to već vidjela: tek proglašenu izraelsku državu (1948.) priznale su SSSR i SAD-e, a Egipat, Irak, Libanon, Saudijska Arabija, Sirija i Trans Jordanija (većim dijelom današnji Jordan) odmah su je napale.
Bio je to dug i dubok povijesni sraz poznat kao Arapsko-izraelski sukob koji uključuje pet ratova (od 1948. do 1982.). Kad se oni sumiraju od tih pet ratova u tri je Izrael bio napadač. Navodno štiteći svoje nacionalne interese Izrael se u tim ratovima nije samo branio nego je i osvajao teritorije, baš kao što to čini i dan danas planskim naseljavanjem širih područja.
Izrael je država s vrlo burnom političkom poviješću koja je neodvojiva od one vojne i ratne. Moderna povijest Izraela započinje ponovnim naseljavanjem Židova u Palestinu (1880.) gdje se bila održala mala autohtona židovska zajednica. Uz podršku, pogađate, Britanije koja je podržala stvaranje „židovskog nacionalnog doma“, počeo se odvijati velik useljenički val Židova u Palestinu (broj pet puta veći u samo 18 godina!). Vidjevši svojih ruku djelo Britanija se pokušala izvući iz svog eksperimenta krojenja država pa je 1939. krenula ograničavati daljnje židovsko useljavanje. No, treba reći da je prije tog velikog useljeničkog vala (1922.-1939.) Židova u državi bilo znatno manje od 30 %, a poslije njega jedva tek 30 %. U današnjem pak Izraelu taj je postotak narastao na blizu 80 %.
svima neprijatelj
Pitanje svih pitanja sada se niti ne postavlja, baš kao što se nikad nije ni postavljalo, a jedino uvidom u odgovor možemo doći do istine. Ono glasi: Što se sve dogodilo, kako je Izrael došao u poziciju da ga svi susjedi toliko mrze? I žele ga razoriti. Ne vjerujem u logiku iz poslovice: za tango je potrebno dvoje. Takvo stajalište je pranje ruku i ima namjeru okriviti obje (ili sve) strane. To nije uvijek slučaj, nisu svi jednako krivi, a u najnovijem primjeru Iran i nije započeo rat. Izrael je odavno već navukao na sebe mržnju svih okolnih zemalja i zdravo sumnjam da su baš svi njegovi susjedi do jednog krivi, a samo je Izrael u pravu.
Netanyahu se sada pokušava opravdati izjavama kako on zaustavlja iransku nuklearnu bombu, pa čak i da štiti svijet od iranskog nuklearnog napada. No istina je drugačija. Prvo: Netanyahu gubi položaj pod nogama, sustižu ga unutarnji i vanjski sudski procesi te pripadajući pad s vlasti. Pitanje njegova izručenja Međunarodnom sudu već je dugo na stolu zbog Gaze. Kao i toliki prije njega i on se ratovanjem uzaludno pokušava održati na vlasti. Usput, uspon Netanyahu-a traje još od 1996. Drugo: nasuprot cijelom Blistoku jedino je militantni Izrael nuklearna sila. Zar onda, gledano njegovom logikom, ne bi upravo te okolne države trebale zahtijevati izraelsko razoružanje? Baš kao što on to desetljećima želi naređivati Iranu. Treće: kako su krive sve arapske zemlje, a jedini je Izrael naoružan do zuba? Kako je Iran prijetnja Izraelu, a Izrael nije prijetnja svim arapskim zemljama u okruženju? Ponavljam: kako je Izrael došao do svog teškog i višegodišnjeg međunarodnog položaja u kojem ga svi susjedi mrze? Vjera nije jedini razlog.
nikada bez zla
Tu priču o (nikada simpatičnom) Iranu kao terorističkoj državi (jer podržava terorističke organizacije po Bliskom Istoku) treba analizirati. I to je sklizak teren. Nemaju samo Amerikanci nevladine postrojbe, tzv. black op, svaka imperijalna sila ima svoje tajne službe i tajne špijunske ili komandoske likvidacije. To se očituje u rušenju vlada i namjesništvu novih vladara po njihovoj volji. Sad tu možemo razgovarati o opsegu tih tajnih operacija i onih iranskih. Pa će mnogi reći da je opseg Iranskih operacija veći i kancerogeniji, no nisu li crne operacije imperijalnih sila dugovječnije, povijesno duboke? Što su bile kolonije, od kojih su mnoge ostale države - vazali?
Možemo diskutirati i o učestalosti crnih i tajnih operacija imperijalnih sila i onih ne-tajnih o kojima se bučno piše jer ih provodi Iran. Mi danas „zahvaljujući“ imperijalnim medijima i silama znamo da Iran podržava najpoznatije terorističke organizacije: Hezbollah (Libanon), Hutiste (Jemen), Hamas (Palestina), Šijitske milicije (Sirija), Palestinski islamski džihad (PIJ) itd. Ali pogledajmo tzv. sfere interesa velikih sila i što se sve u tim područjima kuha: u Africi teče krv, u Aziji se zvecka oružjem, u Latinskoj Americi se trenutno vršlja ekonomski, donedavno i politički. Trump otvoreno hoće Grenland ali i Kanadu. Putin hoće ne samo cijelu Ukrajinu već i sve europske zemlje koje su do 1990. bile iza željezne zavjese itd. Je li to manje zlo? Utrka u naoružavanju oduvijek je bila trka za utjecajem, ne znam po čemu je tu Iran iznimka? Po tome što želi dominaciju u „američkom“ dvorištu? Nisu samo operacije crne, crna je i nafta.
sjećate li se Ukrajine?
Nakon kopnene odmazde na Gazu, posebno nakon početka balističkog napada na Iran, Izrael je s ta dva rata potpuno bacio u sjenu Putinovu agresiju na Ukrajinu. Čini se militantni vrhovni vođa Irana ajatolah Ali Khamenei se preračunao: ovako jak napad Izraela nije ni u snu očekivao. Khamenei (86), sada je zabunkeriran ili živi u nekoj pećini, što ćeš ljepše. Ali ni Izrael nije očekivao tolika razaranja na svom tlu, pouzdavali su se u nekakve svoje praćke i čelične kupole, a koje se sad pokazuju šupljikavima. Pokazale su se sasvim nedovoljnima poslije američkog bombardiranja iranskih nuklearnih postrojenja jer je uslijedila jaka vojna odmazda na Izrael. Stradanja civila u Izraelu su ogromna dočim je mnogo manje vijesti i slika iz Teherana. Vrhunac je pak kad se zločinac Putin nudi za posrednika u ratu Izraela s Iranom. Trump to čak prihvaća, a francuski predsjednik Macron, hvala Bogu, odbija.
očekivana eskalacija je:
Prvo na burzama jer Iran drži ključ na 20 % svjetske trgovine naftom. Fokus Europe i svijeta tako se s Ukrajine seli na Blistok, vjerojatno prvo u Hormuški tjesnac kojeg će pokušati blokirati Iran, a koji je krucijalan za svjetsko tržište naftom i plinom. Najveći partneri su Kina, Indija i Japan koje kupuju oko 70% proizvodnje. Upravo dok sam to pisao objavljena je vijest kako je iranski parlament donio odluku o blokiranju Hormuškog tjesnaca. Možemo se jedino nadati da je to samo već viđena puka i neostvarena prijetnja te da to nije konačna odluka Irana. Isto tako Iran dijeli tek pola Hormuškog mora i plovnoga puta. Slijedeći na redu je ulaz u Crveno more kod Jemena gdje će Hutisti ponovno pojačano raketirati brodove. Iako će naravno prvo američki, a zatim i britanski i francuski pogođeni brodovi pretrpjeti veliku štetu, onu najveću dugo će trpjeti, ni kruh jeli ni kruh mirisali - Egipat ali i Kina. Upravo potonja poručuje kako napadom na Iran SAD-e ponavlja grješku iz Iraka.
međunarodno pravo je ishlapjelo
Svime Sueski kanal dugoročno postaje vrlo riskantan prolaz za ukupnu svjetsku trgovinu ne samo naftom i upravo će globalna trgovina ovim ratom biti najjače pogođena. Dva će riskantna tjesnaca tako na noge dići sve svjetske pomorske sile, a kako su one različitih interesa, zauzet će i različite strane. Opći scenarij koji prijeti, možete i sami zamisliti…
Američki napadi na suvereni Iran tako se ni po čemu ne razlikuju od ruskog napada na suverenu Ukrajinu. Dapače, Rusija je u svojim granicama donedavno imala Ukrajinu, što SAD nikada nije imao s Iranom. Isto tako, američkim bombardiranjem nuklearnih postrojenja u Iranu taj je rat gurnut u međunarodnu sferu. A to znači da će reagirati i druge zemlje iako je sasvim dovoljno (za pat ishod rata) ako će se značajnije uključiti Rusija. Američka pričica „ovo je kraj“ vrlo je neuvjerljiva, mnogo je vjerojatnija poruka koju mnogi drugi ističu: „ovo je početak“. No već je sada agresijama svjetskih sila srušen međunarodni pravni poredak i globalno jamstvo mira. Vraćeni smo u Hitlerovu godinu 1938. i u logiku: vojno sam jak i uzimam što želim.
kancelar Merz pliva
Novi njemački kancelar Friedrich Merz (CDU) prvo je početkom lipnja bio kod Trumpa i razgovarao ne o Izraelu i Gazi već o Ukrajini. Štoviše nosio mu je povijesni poklon i njime se ulizivao. Onda je u Njemačkoj žestoko napadao Izrael zbog uništavanja Gaze. Trumpa nije spominjao. Onda na prvu nije reagirao osuđujuće nakon izraelskog napada na Iran. A zašto nije? Gdje su dokazi da je Iran već bio pripremio napad na Izrael? Gdje su izraelski dokazi da Iran priprema nuklearno oružje? Tko je pozvaniji to procijeniti nego glavni direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju, agencije za nuklearni nadzor Rafael Grossi? A on je izjavio kako ne može potvrditi da u Iranu trenutačno postoji napor za takvom proizvodnjom. I još je izraelsku interpretaciju o nuklearnoj proizvodnji u Iranu demantirao: ne, agencija to nije rekla.
I onda konac djelo krasi, Merz izjavljuje: Napadom na Iran Izrael obavlja „prljavi posao“ za čitav Zapad; imam puno poštovanja prema Izraelu zbog hrabrosti da to učini; imam poštovanja prema izraelskoj vojsci i prema izraelskom vodstvu što imaju hrabrosti ovo učiniti… I sve je te izjave dao praktički u nekoliko dana.
Izrael je obavio posao jedino Putinu. Zahvaljujući izraelskoj divljoj odmazdi na Gazu, a sada i napadu na Iran, Putin je dobio odriješene ruke da u Ukrajini radi sve što želi jer su njegovi protivnici na Zapadu sada zabavljeni ispraznim osudama Irana… o kojemu do jučer nisu ni govorili. Svi, osim Izraela i Amerike. I sada naravno da Putin ide dalje, sad je čas: gradi vojne baze uz granicu s Finskom i istovremeno prijetvorno osuđuje dobrodošle mu izraelske agresije. No, kako medalja ima dvije strane, sigurno će se smanjiti Iranska isporuka oružja Putinu. Isto tako, da nema agresije na Ukrajinu Putin bi već slao rijeke oružja Iranu.
Priča kako Izrael obavlja prljav posao za Zapad, pogotovo čitav Zapad, uopće ne drži vodu. Izrael ima vlastitu skalu paranoje uperenu protiv svih svojih susjeda i temeljem nje sada je napao Iran. Nema tu nikakvog spašavanja nikog drugog već temeljem subjektivnog osjećaja ugroženosti Izrael spašava vlastitu kožu. Kako to onda Merz nema poštovanja ni razumijevanja za izraelski napad na Gazu, a ima veliko poštovanje prema napadu na Iran? Gdje mu je tu mjesto za hrabrost? S obzirom da je riječ o istoj izraelskoj vlasti i istoj vojsci najtočnije bi bilo reći: Merza ima pa nema. Doma.
nonsens je u zraku
Trump je više puta ponovio kako SAD kontrolira sav zračni prostor nad Iranom, kako imaju apsolutnu kontrolu. A recite mi molim vas kako onda Iran diže na tisuće naoružanih dronova i njima gađa udaljeni Izrael? Kako onda Iran ispaljuje cijele rojeve balističkih raketa? Kojim putem oni lete, kroz zemlju? Ili Trump možda želi poručiti: mi vas vidimo, ali vas ne želimo zaustaviti? To se zove kontrola ili osmatranje?
Također: Reuters objavljuje američke fotografije iranskog nuklearnog postrojenja prije i poslije bombardiranja. Ali te su fotografije s obzirom na današnju satelitsku tehnologiju sasvim drugorazredne. Glagolja se o najjačoj konvencionalnoj bombi na svijetu, bačeno ih je čak 24 ali same točke udara vrlo se slabo vide.
rat na daljinu
Zračna udaljenost Teheran - Tel Aviv manja je od 1.600 km ali balističke rakete lete na puno većim visinama od civilnih zrakoplova, a to luk njihove putanje čini bitno dužim. Osim rakete „Shahab“ Iran je razvio još najmanje sedam vrsta drugih balističkih raketa. Najnovija ispaljena je superteška raketa dugog dometa „Sejil“, koja je ujedno i najveća (25 m). Ono što tu balističku raketu čini neuhvatljivom jest manevriranje i pri ekstremnim brzinama (do 18.000 km/h). Tako joj od središnjeg Irana do Tel Aviva treba manje od 7 minuta. Gotovo je neuhvatljiva čak i za najsofisticiranije proturaketne sustave (pa i izraelske). Takve iranske balističke rakete, naročito ispaljivane u valovima, danas nezaustavljivo razaraju izraelske gradove, posebice Tel Aviv i Haifu. Ni američka pomoć s brodova u Mediteranu, a pri obaranju iranskih balističkih raketa, očito nije ni izbliza dovoljna. Izraelski radio priopćio je u jednom trenutku da je Iran u samo pola sata ispalio cijelu baražu raketa na Izrael, više od dvije stotine komada! A to znači prosječno 6,7 raketa po minuti.
prštavilo mržnje
Međumrežje je preplavljeno video clipovima raketiranja najčešće Tel Aviva, Teherana i Haife. S obje strane ali i iz Libanona, postoje cijele grupe snimatelja koji su u potpunoj ekstazi. Slave, urliču od sreće i ushita kad velika raketa pogodi grad i eksplodira u silnom plamenu. Skupine promatrača čekaju svaki novi udar kao da gledaju igrani film i najviše ih uzbuđuje što je to stvarnost. Toliko se osuđivalo famozni govor mržnje, a ovdje mreže uživo i danonoćno gore od stvarnog barbarstva, od pobješnjele sreće zbog uništenja. I nitko to niti ne osuđuje, nekmoli sprječava. Odrasli ljudi plješću kao djeca pri igranju neke ratne video igrice, kao za šarenog vatrometa. Kao da stotine tisuća ljudi ne pogiba, ne pati. Neki čak navijaju kao u tv prijenosu utakmice i oduševljeno broje svaki udar kao športski rezultat. Izrugujući se, montiraju i glazbu uz video s raketama, u kojoj ženski glas (Adele) pjeva poznatu melodiju iz James Bonda: „Neka nebo padne/kad se raspadne, mi ćemo stajati uspravno…“ I sve to traje već danima jer zarađuje se (i) na video objavama. Smrt u tom suvremenom kotlu, koloseju, rulju danas veseli jednako kao i prije dvije tisuće godina. Glavno da susjedu gori kuća.
dvije havarije u sedam mjeseci
Isplovivši iz Zadarske luke povezujući ju s Premudom, Silbom i Olibom lani u studenom kod luke Premuda, nasukao se katamaran „Princ Zadra“. Mještani su odmah priskočili u pomoć i svih je 70 putnika srećom spašeno. Katamaran je poslije 18 sati, po mirnom vremenu i po mraku velikom brzinom udario u hrid Bračići ispred luke Premuda i svojim većim dijelom popeo se na nju. Djelovanjem valova i primanjem mora u unutrašnjost, havarija je eskalirala i brod je sutradan krmom potonuo na dubinu od oko 50 metara. Imao je kapacitet 300 putnika.
Prije nekoliko dana „Melita“ također iz Zadra i također katamaran, koji je plovio za Sali i Zaglav na Dugom Otoku te za Bršanj na Ižu, doživio je havariju u povratku, pred samom lukom Zadar. Dvotrupac je bio kapaciteta 180 osoba i opet srećom spašeno je i neozlijeđeno svih 43-je ljudi. Ta se havarija također dogodila po mraku (prije 22 sata) ali i po jakom nevremenu. Prema prvim podacima val je udario u trup, došlo je do puknuća i prodiranja mora u brod. Očevici govore kako se doslovno čulo da se brod lomi, more je odmah prodrlo u salon, a izbio je i požar. Indikativno je da je brod nedavno bio u remontu.
Naravno, nameću se pitanja: Kakav je to brod kojem puca trup? Kakav je to brod građen za Sjeverno more koji puca pod opterećenjem u Jadranu? Je li brod prije kupnje bio temeljito rendgenski pregledan? Jer jedino je tako moguće otkriti unutarnji zamor materijala oplate broda i stvarnu sposobnost za (vrlo brzu) plovidbu. Jesu li vibracije odradile svoje pa je trup pod velikim opterećenjem valova popustio ili je katamaran u noći udario u balvan koji je nevera valovima nosila, pokazat će istraga. Morem svašta plovi i osobno sam se u to uvjerio, pogotovo za i poslije nevere.
Havarija je bila stravična: noć, visoki valovi, kiša i snažan vjetar, puknuće trupa, jak prodor mora, manji požar, nestanak struje. Srećom do potonuća nije došlo i to zato što je riječ o dvotrupcu čiji je drugi (desni) trup ostao cio, time i pun zraka. Brod se pokušavalo stabilizirati dvama načinima: vanjskim zračnim balonima i iscrpljivanjem mora iz unutrašnjosti trupa uz pomoć iznimno jakih crpki s tegljača. Ta operacija nije bila ni laka ni brza, a zatim se išlo i na prekrcaj goriva s katamarana kako se u slučaju potonuća (a takva je mogućnost realno postojala) ne bi zagadilo more Zadarskoga kanala ili luke Gaženica.
polovni katamarani
Katamaran „Princ Zadra“ ima dvostruko veći putnički kapacitet od katamarana „Melite“. Slične su širine, oba broda gaze oko 1,4 metra i jednake su plovidbene brzine. Kad sam kod brzine: izvješćujući o havariji katamarana „Melite“, jedan je novinar i nehotice bio duhovit. Napisao je (i ostao živ) da taj dvotrupni brod gazi 9 metara!
Usporedbe s havariranim katamaranima radi, trajekt je „Marko Polo“ jednotrupac dug 128 metara i gazi manje od 6 metara. Najveći talijanski putnički brod, isto jednotrupac „Cruise Roma“ dugačak je dvostruko više: 254 metra ali ni on ne gazi 9 već 7 metara. K tome: notorno je da katamarani gaze mnogo manje od jednotrupaca.
No, nije kvaka u gazu: oba putnička, havarirana katamarana sagrađena su u Norveškoj. Katamaran „Princ Zadra“ prije 36, a katamaran „Melita“ prije 40 godina. Prvi ostaje (zauvijek?) na dnu mora pred lukom Premuda, a drugom se (pred Zadrom) prvo pokušavalo ograničiti prodiranje mora, a onda ga se ipak uspjelo odtegliti u zadarsku trajektnu luku Gaženica. Iz fotografije se vidi da je privezan uz mol bez zračnih balona što znači da je otvor na lijevom trupu privremeno zatvoren. Sad slijedi tegalj do šibenskog brodogradilišta koje gradi i popravlja brodove i od aluminija. Riječ je o plovnom putu dužine veće od 40 nautičkih milja, pa su uvjeti na moru i brzina vjetra od iznimne važnosti za sigurnost oštećenog katamarana u trećem dijelu cijele ove operacije.
dvostruka havarija istog trajekta
Poznat po havarijama, hrvatski trajekt „Marko Polo“ imao je prije desetak dana i svoju drugu havariju, odmah poslije probne vožnje i remonta! Opet nakon remonta. Riječ je o havariji dviju turbina na glavnim motorima. Inače je „Marko Polo“ doživio i onu spektakularnu havariju s kraja 2009. sa 105 ljudi i automobilima pod palubom. Tada se pola sata poslije ponoći, po mirnom moru, nasukao na otok Sit (između o. Žuta i o. Pašmana). Srećom, ni ovdje žrtava nije bilo ali i tu se krivo pisalo kako se nasukao na pličinu otoka Sit, a točno je da se nasukao na obalu u blizini kuće! Inače, riječ je o liniji koju je održavao od Rijeke do Dubrovnika te za talijanski Bari.
komplicirano odsukavanje
Trajekt „Marko Polo“ naletio je na obalno stijenje brzinom od čak 17 milja. Prvo je zastrugao bokom, desnim vijkom i kormilom o sjeverniji otočić Balabru, a nakon toga se dužinom od 15 metara pramcem nasukao na o. Sit. Smrvio je dio stijena na obali, probio zid ograde oko kuće udaljene samo 30-tak metara i zaustavio se tek pred maslinom.
Prvo odsukavanje pokušano je tri dana nakon havarije ali su tri tegljača jako nasukani trajekt pomakli tek za metar i po. Odsukavanje je uspjelo iz drugog pokušaja tek nakon 25 dana. Koliko je ono bilo zahtjevno govori i početni prijedlog da se stijena koju je brod zajahao minira i tako rastepe.
Samo odsukavanje izvedeno je zajedničkim snagama u pet faza: korišteni su zračni jastuci, pod trup su postavljene šine kako bi trajekt lakše kliznuo, vukla su ga tri tegljača, a sve je olakšala i plovna dizalica. I to još nije bilo sve. Morao je biti prepiljen i oštećeni dio nosa pramca (tzv. bulb) kojim je brod bio najjače zasjeo na stijene. Akcija tog zahtjevnog odsukavanja prije zime, odvijala se uz pomoć i stranih stručnjaka te je napokon bila uspješna, a trajekt je odtegljen u lošinjsko brodogradilište.
katamarani su noviji od trajekata
Trajekt „Marko Polo“ francuski je brod kupljen daleke 1988. ali sagrađen je još mnogo prije, čak prije više od pola stoljeća, godine 1972. Sa svoje 53 godine, bitno je stariji od havariranih katamarana. No ukupna starost trajektne flote koju koristimo mahom u obalnoj plovidbi, ne će se tako skoro smanjiti, pa nas zato ne trebaju čuditi ni učestale havarije tipa: udari u obalu pri pristajanju, dva pada rampe, kvar čamaca za spašavanje, kvarovi trajekata u plovidbi itd, itd. I nažalost, kako raste učestalost „incidenata“ raste i broj žrtava, pa čak i onih smrtnih (trajekt Lastovo). Ipak, nabavlja se pet novih ili gotovo novih aluminijskih katamarana. Oni su manji od trajekata, okretniji, najmanje dvostruko brži ali time i opasniji. Sada ih kupujemo iz Indonezije. Ali to je i doslovno: tek kap u moru.
pranje mozga, na suho
Razdragani Indijci na Trgu bana Jelačića radosno su pozdravljali svog premijera. Nije li to apsurd? Pa upravo je (i) indijski premijer Narendra Modi izravno odgovoran što oni nisu nimalo manje siromašni nego im je već dogorjelo do noktiju. Toliko da su prisiljeni putovati u Hrvatsku, tražiti posao i bolji život na sasvim drugom kraju svijeta. Svaka „čast“ indijskoj politici, imaju i nuklearne bombe i svemirski program, ali narodu su eto savršeno oprali mozak: indijski imigranti čak su i vijorili državnim zastavicama…
Javor Novak
