Kontroverzne komemoracije u Srbu, koje svake godine uporno organiziraju Milorad Pupovac i Srpsko narodno vijeće (SNV), već desetljećima predstavljaju otuđeni politički ritual koji duboko vrijeđa hrvatsku javnost. Naime, organizatori taj događaj uporno pokušavaju prikazivati kao čist i legitiman antifašistički otpor i povijesne činjenice, ali unatoč toga dokumenti i svjedočanstva jasno dokazuju suprotno.

Ako je problem bila procedura postavljanja, ona se odnosi na cijeli mural, a ne samo na jedan njegov dio. Grad, međutim, nije uklonio cijeli mural. Uklonjen je samo grb HOS-a, dok su svi ostali elementi ostali netaknuti. 

 Hrvatska se sama borila, i izborila i hrvatski sinovi su izginuli. 15.000 mrtvih smo imali u Domovinskom ratu te iz poštovanja prema tim ljudima, trebalo bi malo više paziti, a žalosno je da  se prepucavaju ljudi koji su obvezu sudjelovanja u Domovinskom ratu izbjegli na sve moguće načine

Zaboravljaju analitičari na nepobitno: Francuska i Srbija imaju povijesne, nezaboravne sveze, i to je u temeljima Vučićeva pojavljivanja, u prvom redu. A nisam slučajno spomenuo Mitteranda, koji je produljio rat u BiH za nekoliko godina, sve kako bi iz VAR sobe pomogao Srbima.

Ocvali omladinci, čiji je svijet nastao 1945. godine, a nestao 1991., danas ne znaju ništa drugo nego održavati podjele iz Drugog svjetskog rata, oslanjajući se na povijesne krivotvorine i komunističku propagandu.

Tisuće ljudi u Kijevu i drugim gradovima izlazile su na ulice nekoliko dana za redom, prkoseći ratnom stanju, kako bi prosvjedovali protiv prošlotjedne smjene mladog reformatora Mihajla Fedorova s ​​pozicije ministra obrane te zahtijevali smjenu vrhovnog zapovjednika vojske Oleksandra Sirskog.

Ne bi bilo ništa sporno kada njihova antifašistička ideologija ne bi nicala iz krvi monstruoznih zločina, koji se nisu dogodili samo jednom, već u svom biću imaju dokazan recidivirajući refleks. Ukoliko bi se stvorile povoljne povijesne okolnosti bez ikakve sumnje ponovili bi se zločini protiv Hrvata kakvim smo više puta svjedočili. 

U Zagrebu je, u organizaciji časopisa “Zaposlena”, 31. put održan izbor za ženu godine. Ovogodišnja titula pripala je ženi iz vlasti, pučkoj pravobraniteljici Teni Šimonović Einwalter.

Pritom je znakovito što YIHR u svoj festival nije uvrstio niti jedno od 402 djece ubijeno u Domovinskom ratu, a izostale su i žrtve partizanskog i komunističkog terora od 1945. do 1990. godine.

EU radi na ubijanju i razgradnji nacionalnih država, a većina u Evropi su takve! Nema bolje metode za taj cilj, nego zamjena stanovništva. Čelnicima EU ,koji su sama sotona u djelovanju, državni političari širom EU- a ,koji su na vlasti, potkupljeni su za tu operaciju veleizdaje svojih naroda, koji ih drže na vlasti!