Najkrvaviji zločin UDBE, pucali u glavu djetetu. Organizator ubojstva je i dalje slobodan
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 27 Kolovoz 2023 15:09
“Mala me fiksirala u oči kada sam joj ubio majku. Onda sam ubio i nju.”
Djevojčica se zvala Rose Marie Ševo i imala je samo devet godina. Taj su zapis, koji ledi krv u žilama, britanske vlasti pronašle tijekom istrage jednog drugog udbaškog smaknuća među osobnim stvarima Vinka Sindičića
čije se ime od samog početka dovodilo u vezu i s ubojstvom obitelji Ševo. Taj je monstruozni zločin i dan danas ostao neriješen, a njegovi mogući nalogodavci i sam izvršitelj nekažnjeni. Bivši djelatnik Službe državne sigurnosti Vinko Sindičić je zbog pokušaja ubojstva hrvatskog emigranta Nikole Štedula u Škotskoj odslužio desetogodišnju zatvorsku kaznu. Bio je optužen i za ubojstvo Brune Bušića, ali je 2000. oslobođen optužbi.
Vratimo se ubojstvu koje se dogodilo na današnji dan. Primarni cilj je bio Stjepan Ševo kojega je Udba odlučila smaknuti jer su ga smatrali jednim od vođa Hrvatskog revolucionarnog bratstva (HRB), organizacije koja se borila kako bi oslobodila Hrvatsku od Jugoslavije. Stjepan Ševo mučki je ubijen skupa sa svojom obitelji, ženom Tatjanom i pokćerkom Rose Marie na godišnjem odmoru u blizini Venecije. Sredinom kolovoza obitelj Ševo došla je u društvu poznatog udbaša Vinka Sindičića na odmor u gradić San Dona di Piave u blizini Venecije. Sindičić je idućeg dana otišao, a tjedan dana kasnije 24. kolovoza na željezničkom su kolodvoru dočekali su svog ubojicu, dosad još neidentificiranog muškarca s tamnim naočalama. Ševo je vozio auto, pred njega je bila Tatjana, a njegov ubojica iza s devetogodišnjom djevojčicom. Kada je usporio vožnju, ubojica mu je ispalio tri hica u potiljak. Bio je na mjestu mrtav, a auto je sletio u jarak. Njegova žena Tatjana zgrabila je ubojičin revolver, no potrgala je samo prigušivač, a u nju je potom ispaljeno više hitaca. Nakon toga dva je metka ispucao u glavu devetogodišnje Rosemarie. Na odlasku je ponovno napunio pištolj i ispucao čitav šaržer u polumrtvu Nataliju kako bi se uvjerio da je mrtva. Potom je kroz vinograd pobjegao do automobila koji ga je čekao i nestao.
Nakon ubojstva nije bilo mogućnosti da se pokojni pokopaju na području bivše Jugoslavije pa su isprva pokopani u Njemačkoj, a kasnije su posmrtni ostaci preneseni na zagrebački Mirogoj.
Ime Vinka Sindičića se pojavilo i na suđenju Perkoviću i Mustaču, gdje je bio svjedok. Pred Visokim zemaljskim sudom u Muenchenu Vinko Sindičić rekao je da su Stjepana Đurekovića ubili bivši djelatnici Službe državne sigurnosti Luka Sekula i Branko Bijelić. “Josip Perković nije izabrao ubojice nego osobe koje su izabrale ubojice. Samo ubojstvo su izvršili Branko Bijelić i Luka Sekula”, rekao je Sindičić, a na pitanje tko su ti ljudi koji su izabrali ubojice svjedok je odgovorio da su to bili Blagoje Zelić u Splitu i Salkan Merdžadić u Rijeci.
„U ubojstvu su posredno sudjelovala još dvojica koji su Branka Bijelića dovezli u Njemačku. To su bili Josipović Petar i Marin Modrić iz Rijeke. U Muenchenu je bila i jedna žena koja je organizirala logistiku“, rekao je Sindičić. Logistika, a to znači prijevoz oružja je išla preko tvrtke Jadroagent, dodao je.
Branko Bijelić je pod nerazjašnjenim okolnostima preminuo 2004. a Luka Sekula još živi u Švedskoj.
Bivši agent jugoslavenske tajne službe uhićen je ujutro 26. siječnja 2018. dok se nalazio u hotelu u sjevernom gradu Burgosu. Španjolska nacionalna policija privela je Sindičića na temelju Europskog uhidbenog naloga. Njega je raspisalo Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci na zahtjev Nobila.
Nobilo je tvrdio da je lažnim svjedočenjem Sindičić ugrozio njegovog klijenta Perkovića pa ga je zato prijavio. Nekoliko sati nakon uhićenja i sudskog ispitivanja Sindičić je pušten na slobodu. Sindičić je bio uhićen u Burgosu i u studenome 2015. godine te poslan u pritvor pored Madrida. Istražni sudac ga je tada odbio izručiti Hrvatskoj jer ga za navodno lažno svjedočenje ne traži Njemačka, zemlja gdje se navodno dogodilo djelo.
