Jasenovačka promenada
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 28 Rujan 2023 10:03
BROJ LAŽNIH ŽRTAVA OVIH DANA POVEĆALI ZA ČETIRI
Dokad će kustosi svakoga umrlog tifusara uvrštavati na jasenovački popis
Stara je kletva - Dabogda živio u zanimljivim vremenima! Zanimljiv je ovaj rujan u kojem Jasenovac izgleda kao srpska promenada. Prvo je 2. rujna u ulozi Vučićeva osobnog izaslanika u Jasenovcu bila srbijanska „ministarka“ pravde u kako se naglašava „prvorazredno značajnom povijesnom događaju“ jer je „po prvi put nakon 1945. godine jednom predstavniku srpske države omogućeno da službeno dođe na područje Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac“. Srbijanska „ministarka“ nazočila je i središnjoj proslavi „Svetih novomučenika jasenovačkih“ u lokalnom samostanu crkve iz Srbije u Ulici hrvatskih branitelja. Između ostaloga izrekla je i obavezu da u sebi i oko sebe iskorjenjujeno mržnju i zlo. Pa neka ona i njezin šef prijeđu s riječi na djela. Slijed događaja nastavio se deset dana kasnije na drugoj obali Save gdje je kustos iz Javne ustanove Spomen-područja Donja Gradina održao „Istorijski čas“ pod nazivom Genocid nad Srbima u NDH i ustanak Kozara 1942. Dan kasnije u jasenovačkom samostanu crkve iz Srbije molitvom svetosavskih vjernika i svećenika proslavljeni su kako ih oni nazivaju „Sveti novomučenici jasenovački“. Među tim „novomučenicima“ je i Vukašin Jasenovački srpski svetac kojeg je Milan Bulajić opisao kao „neidentifikovanog Vukašina“ (Banić i Koić, Jasenovački popis - Lažne žrtve, 2023., s. 558). Uglavnom, sve se svodi na isto stanje, drugo pakovanje.
83.820
Iz dosadašnjeg iskustva znamo da u politici pa tako niti glede jasenovačkog mita slučajnosti ne postoje. Nije trebalo dugo čekati na neki prigodni potez djelatnika Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac. Dan poslije molitve za „neidentifikovanog Vukašina“ 14. rujna zabilježena je i arhivirana 48. serija promjena podataka na mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac u zadnjih sedam godina. Pri tome su kod 24 slučaja u napomene dodani novi izvori podataka, odnosno radi se o izjavama nenavedenog autorstva. Osim toga kod petoro navodnih žrtava promijenjeni su neki podatci, a na popis su dodane četiri nove pa je tako popis narastao na 83.820. Od 2021. godine povećava se broj promjena podataka u godini.
Jasenovac ili Loborgrad?
U nedostatku izvora kojima bi se mogao povećati broj žrtava na popisu nastavlja se trend korištenja izjava nepoznatog autorstva kao izvora podataka za nove žrtve. U napomenama popisa osim šifre ne navodi se autorstvo pa je nemoguće direktno provjeriti točnosti tako serviranih podataka. Primjerice, prema izjavi IZ=1-20/23 na mrežni jasenovački popis dodane su dvije nove žrtve. To su Helena Gostl (1887., Koprivnica) ime oca i godina smrti nisu navedeni i Samuel Klein (Lazar, 1872., Rumunjska) ubijen 1941. godine u Jasenovcu. Pretragom u digitalnom arhivu Yad Vashema može se naći samo jedna Helena Gostl djevojački Löbl rođena 7. siječnja 1882. godine, sa stalnim boravkom u Koprivnici koja je za vrijeme rata bila u njemačkom logoru Loborgrad gdje je preminula 25. ožujka 1942. godine. Izvor podataka je Popis Židova iz Hrvatske koji su preminuli u logoru Loborgrad.
Kleinkariert
Kako se i kod Samuela Kleina kao izvor koristi ista izjava možemo s pravom sumnjati u vjerodostojnost tih podataka. Provjera u digitalnom arhivu Yad Vashema pokazala je da u bazi podataka nema niti jednog Samuela Kleina rođenog 1872. godine s tolerancijom od ±5 godina, a čiji se otac zove Lazar, odnosno Eleazar. Bez obzira na godinu rođenja samo je jedan Samuel Klein sin Lazarov rodom iz Rumunjske, ali kod njega se kao mjesto smrti navodi Auschwitz. Ako se kao kriterij pretrage za Samuela Kleina u obzir uzme još samo godina rođenja 1872. s tolerancijom od ±5, dobiju se 34 rezultata, od toga tri za rođene u Rumunjskoj. Kod dvojice se kao mjesto i vrijeme smrti navodi Auschwitz 1944. godine, a u trećem slučaju se kao mjesto smrti navodi geto Theresienstadt 1. lipnja 1945. godine.
Salomo
Novi na mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac je i Salomo Weissglas (Melah, 1901., Poljska) ubijen 1945. godine u jasenovačkoj kožari. Navedena su tri izvora podataka. To su druga knjiga A. Miletića o Jasenovcu u kojoj se spominje Salomon Weisglas i dvije, a stvarno jedna izjava. Prema podatku iz Miletićeve knjige djelatniku JUSP-a Jasenovac kao da je u žurbi ispalo slovo N ili zna više od izvora koje navodi. Druga dva izvora su u stvari jedan te isti odnosno izjava IZ=1-40/23 koja je iz nekog nepoznatog razloga navedena dva puta. Osim očekivane šlampavosti drugi razlog bi se mogao opisati uzrećicom – dvaput je dvaput. Koga briga za kvalitetu. U digitalnom arhivu Yad Vashema je samo jedan Salamon Weissglas iz mjesta Niebylec, tada u Poljskoj, a danas u zapadnoj Ukrajini kod Lavova. U zapisu ne piše da je ubijen, već se nalazi na popisu primatelja pomoći.
Nestali
Još jedan novi na jasenovačkom popisu je Nikola Knežević (Stojan, 1893., G. Jelovac kod Prijedora) kod kojega temeljem izjave IZ=1-19/23 piše da je nestao. U digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava Drugog svjetskog rata (L64) nema muškarca istog imena, godine i mjesta rođenja te mjesta smrti. U mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac su prije ovih promjena bila desetorica imenjaka od kojih su dvojica s osobnim podatcima koji se tek u pojedinim detaljima razlikuju od ove nove jasenovačke žrtve, odnosno „novomučenika“. U oba slučaja jedini izvor su partizanski subnoraši iz Prijedora.
Mica Maca
Kod petoro osoba s mrežnog jasenovačkog popisa promijenjeni su neki podatci. Mica Puškar (Vojin, 1925.*, Mirkovci) odnosno prema podatcima iz napomena alternativno tri godine mlađa Maca stradala 1944.* ili alternativno 1943. godine je na temelju jedne izjave postala Marija. Maruški Nogić (1926., Lađevac) dodano je ime oca, Kosta premda nema novog izvora podataka kojim bi se to opravdalo. Jugokomunistički popisivači nisu spomenuli ovu navodnu jasenovačku žrtvu u popisu iz 1964. godine i to očito ne bez razloga. U ovom slučaju jedini izvor podataka je UP-42, odnosno „Upitnik Spomen područja Jasenovac 1942“. To je u biti starija inačica famoznih izjava vezana za pojedine ratne godine. Kako se može pretpostaviti, UP-42 bi morao biti vezan za događaje u 1942. godini, međutim kod Maruške Nogić se navodi da je ubijena 1945. godine i to u logoru Stara Gradiška. To je dodatni problem jer je taj logor prestao postojati krajem 1944. godine kad je to područje pretvoreno u vojno uporište. Znači ne odgovara ni mjesto ni vrijeme. Inače, u digialnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava Drugog svjetskog rata (L64) nalazi se Mara Nogić (1922.), Hrvatica koju su „nepoznati“ u rodnom selu ubili baš 1942. godine. Ne bi začudilo da su ju u nedostatku jasenovačkih žrtava isti „nepoznati“ stavili na popis kao srpsku „novomučenicu“. Kod Šumatića Bogdana, Branka i Stevanije promijenjena je općina rođenja pa po novim podatcima više nisu iz Majevca kod Šipova već iz Majevca kod Doboja. Ta naizgled mala pogreška je na međusobnoj udaljenosti od preko 100 kilometara. To znači da se podatci ne provjeravaju, već se nabacuju po principu – ako prođe, prođe.
Mic po mic
Isti kaos proturječnih, nesuvislih i neprovjerenih podataka nalazi se i kod većine od ostala 24 slučaja kod kojih nisu mijenjani podatci, već su u napomenama dodane izjave kao izvori. To nije znanost, već to spada u takozvanu kulturu sjećanja, a to je onaj rastezljiv pojam gdje samozvana aktivistička istina prevladava nad činjenicama. Taj problem se ne rješava znanstvenim istraživanjima, već političkim odlukama. Zaključno, nove promjene od 14. rujna 2023. godine u mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac očekivano ne donose ništa pozitivnog, ali ukazuju na postojanje „neke tajne veze“ između srpskih bukača i javne ustanove na hrvatskom državnom proračunu. Kud apostoli jasenovačkog mita okom, tud neki iz jasenovačke močvare skokom. Mic po mic i jednog dana uz inkluzivno-kohezijsku pomoć kardeljologa moglo bi biti 100.000 jasenovačkih „novomučenika“.
M. Koić i Nikola Banić/hrvatski tjednik
