O logoru se dugo šutjelo, žrtvama su napokon dali glas: 'Vrijeme prolazi, a svjedoka je sve manje'
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 13 Studeni 2026 17:03
Film se bavi i povezanošću Negoslavaca sa zločinima na Ovčari i drugim stratištima, kao i pitanjem asanacije terena, a sve kroz nove dokaze koji su stigli iz Beograda. Tako film, držeći se nepobitnih dokaza, donosi konkretna i javnosti do sada potpuno nepoznata imena pojedinih lokalnih izvršitelja, srpskih terorista i visokih oficira JNA
"Nijedna žrtva ne smije biti zaboravljena, a potraga za istinom i nestalima mora trajati sve dok se ne rasvijetli sudbina svakoga od njih". Poruka je to Ivana Turudića, predsjednika Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora - Podružnice Splitsko-dalmatinske županije i autora dokumentarnog serijala "Magistrala ratnog zločina", čiji je peti nastavak posvećen logoru u Negoslavcima.
Riječ je o povijesno-dokumentarnom filmu koji kroz svjedočanstva preživjelih logoraša, članova obitelji nestalih, arhivske snimke i povijesne dokumente otvara jedno od bolnih i nedovoljno istraženih poglavlja Domovinskog rata o kojemu se dugo šutjelo. Film u trajanju od 76 minuta nastao je nakon višegodišnjeg istraživanja i godinu i pol dana rada na njegovoj izradi. Glavni producent je Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora – Podružnica Splitsko-dalmatinske županije, na čijem je čelu Ivan Turudić.
Tehničku produkciju potpisuje Hrvatski domoljubni film (HDF), dok režiju i scenarij potpisuje Gordana Pintarić. Projekt je sufinanciran sredstvima Ministarstva hrvatskih branitelja. U središtu filma nalazi se selo Negoslavci, koje je u jesen 1991. godine, pod izravnom kontrolom JNA i lokalnih srpskih paravojnih postrojbi, imalo važnu ulogu u tadašnjoj vojnoj i zapovjednoj strukturi na području Sektora Jug.
Film istražuje mrežu mjesta zatočenja, među kojima su bile privatne kuće i podrumi, u kojima su završavali hrvatski branitelji i civili s vukovarskog područja, ali i iz okolnih mjesta poput Berka, Bogdanovaca i Sotina. Među zatočenicima bili su i ranjenici iz Vukovarske bolnice. Kroz stručne analize ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata dr. sc. Ante Nazora te autentične dokumente, uključujući dokumentaciju iz Haaga, film nastoji rekonstruirati okolnosti zatočenja, zločina i sudbine ljudi koji su prošli kroz Negoslavce.
Novi dokazi iz Beograda
Posebno mjesto zauzimaju svjedočanstva od prvih zarobljenih hrvatskih policajaca na samom početku agresije, preko hrvatskih zarobljenika koji su pod prisilom morali pokapati mrtve po Vukovaru, pa sve do potresnih priča žena žrtava silovanja. Među ključnim osobama u filmu pojavljuju se članovi obitelji koji su desetljećima tragali za svojim nestalima, kao i Ljiljana Alvir, predsjednica Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, koja i sama neumorno traga za svojim najmilijima.
Film se bavi i povezanošću Negoslavaca sa zločinima na Ovčari i drugim stratištima, kao i pitanjem asanacije terena, a sve kroz nove dokaze koji su stigli iz Beograda. Tako film, držeći se nepobitnih dokaza, donosi konkretna i javnosti do sada potpuno nepoznata imena pojedinih lokalnih izvršitelja, srpskih terorista i visokih oficira JNA koji su nakon rata obnašali visoke funkcije u Srbiji te i danas žive kao slobodni građani. Govoreći o motivima nastanka filma, Ivan Turudić je posebno istaknuo da je dokumentiranje stradanja tek jedan dio mnogo šire odgovornosti koju njihova udruga osjeća prema žrtvama i njihovim obiteljima.
"Ovo je peti nastavak dokumentarnog serijala pod nazivom 'Magistrala ratnog zločina'. Kroz svaki nastavak nastojimo dokumentirati sudbine ljudi, svjedočanstva i stradanja koja ne smiju pasti u zaborav. Ipak, želim posebno naglasiti da je humanitarna dimenzija našeg rada, a prije svega potraga za nestalim osobama, uvijek iznad samog filma. Film je sredstvo kojim čuvamo istinu, ali i podsjećamo na obvezu da se ne odustane od potrage za onima čija je sudbina još uvijek nepoznata", istaknuo je na početku Turudić.
Njihovoj patnji dali su glas
Na snimanje filma potaknula ih je potreba da se sačuva istina o patnji ljudi koji su prošli kroz zatočeništvo, poniženja, zlostavljanja i nečovječne uvjete u srpskom koncentracijskom logoru Negoslavci. "Smatrali smo da njihove sudbine ne smiju ostati zaboravljene niti njihove patnje prepuštene vremenu", dodao je. Istraživanje je bilo iznimno zahtjevno, kako je opisao, ne samo zbog prikupljanja dokumentacije i svjedočanstava nego i zbog emocionalne težine svega što su istraživači slušali.
"Svako svjedočanstvo nosi svoju bol, a iza svakog imena nalazi se ljudska sudbina. Posebno je teško bilo slušati žene i muškarce koji su, nakon svega što su proživjeli, ponovno morali prolaziti kroz najteže trenutke svojih života kako bi njihova patnja ostala zabilježena. Upravo zato naš rad nije samo obveza prema našim članovima, nego i odgovornost prema hrvatskom društvu i budućim generacijama. Ne smijemo dopustiti da vrijeme izbriše ono što se dogodilo, niti da žrtva hrvatskih branitelja i logoraša padne u zaborav", poručio je Turudić.
Objasnio je kako je cilj bio njihovoj patnji dati glas i dostojanstvo koje zaslužuje, ali i poslati jasnu poruku da nijedna žrtva ne smije biti zaboravljena i da potraga za istinom, kao i za nestalima, mora trajati sve dok se ne rasvijetli sudbina svakoga od njih. "Međutim, pred svima nama ostaje još jedna velika i nedovršena obveza iz Domovinskog rata - naša posljednja bitka, a to je traganje za svim nestalim osobama. Smatramo svojom moralnom, ljudskom i civilizacijskom dužnošću nastaviti tu borbu sve dok se ne pronađe i posljednja nestala osoba i dok svaka obitelj ne dobije pravo na istinu i dostojanstven mir", naglasio je.
'Njihova bol, strah i poniženje ne mogu se izmjeriti riječima'
Iako je teško izdvojiti samo jednu priču, Turudić posebno upozorava na sudbine žena koje su prošle kroz logorska mučenja, poniženja i seksualno nasilje, a čija je patnja često ostajala skrivena i nedovoljno istražena. "Teško je izdvojiti samo jednu priču jer je svako svjedočanstvo posebno i svaka sudbina nosi svoju tragediju. Najviše nas je pogađala činjenica da su ljudi, djeca, žene i muškarci, u logoru bili izloženi fizičkom i psihičkom nasilju, ponižavanju, strahu, neizvjesnosti i potpunom oduzimanju ljudskog dostojanstva.
Posebno su potresna svjedočanstva logorašica, čija je patnja često ostajala skrivena, prešućena ili nedovoljno istražena. Njihova bol, strah i poniženje ne mogu se izmjeriti riječima. Jednako tako, svjedočanstva muškaraca koji su preživjeli zatočeništvo govore o iskustvima koja ostavljaju trajne posljedice na čovjeka", poručio je Turudić. Ono što je posebno dirnulo autore jest snaga preživjelih da nakon toliko godina ponovno progovore o onome što su prošli. "Njihova svjedočanstva nisu samo osobna sjećanja, nego trajno upozorenje i obveza svima nama da se takva patnja nikada ne zaboravi", istaknuo je.
Iz Hrvatskog društva logoraša smatraju da još uvijek postoje brojne nedovoljno istražene i predstavljene teme iz Domovinskog rata, a posebno sudbine zatočenika u srpskim koncentracijskim logorima i njihova stradanja. "Patnja logorašica i logoraša, njihova svjedočanstva i posljedice koje su zatočeništvo ostavilo na njihove živote zaslužuju mnogo veću pozornost. Posebno je važno govoriti o ženama koje su prošle kroz logorska mučenja i poniženja i nevinoj dječici. Njihova iskustva često su ostajala u sjeni drugih ratnih događaja, a upravo je važno da se i njihova istina zabilježi, dokumentira i prenese budućim generacijama", napomenuo je Turudić.
'Vrijeme prolazi, a svjedoka je sve manje'
Poručio je kako dokumentarni filmovi imaju važnu ulogu u tom procesu jer čuvaju autentična svjedočanstva ljudi koji su preživjeli strahote rata. "Vrijeme prolazi, a svjedoka je sve manje. Zato je naša odgovornost da njihove priče zabilježimo dok još imamo priliku čuti ih iz prve ruke", kazao je te pozvao sve da pogledaju dokumentarni film 'Magistrala ratnog zločina – logor Negoslavci' otvorena srca i s poštovanjem prema svim ljudima čija su svjedočanstva dio filma.
"Ovaj film nije samo priča o jednom logoru. To je priča o ljudskoj patnji, strahu, poniženju i borbi za preživljavanje. To je priča o djeci, ženama i muškarcima kojima je oduzeta sloboda, koji su prošli kroz teška stradanja i koji i danas nose sjećanja na proživljeno. Željeli smo da njihovi glasovi ne utihnu, da njihova patnja ne bude zaboravljena i da njihove sudbine ostanu trajno zabilježene. Ne možemo promijeniti ono što su prošli, ali možemo učiniti da njihova svjedočanstva ostanu sačuvana", dodao je.
Istaknuo je da kroz rad i aktivnosti Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora nastoje sačuvati istinu o Domovinskom ratu, ali i nastaviti ono što s pravom nazivaju posljednjom bitkom Domovinskog rata - potragom za nestalima. Na kraju je otkrio da će nakon pretpremijere u Vukovaru organizirati premijeru u sjedištu udruge u gradu Splitu 14. listopada 2026., a zbog nikad većeg interesa za projekcijama nastavljaju u Rerpublici Hrvatskoj i inozemstvu.
