Hrvatska je europski koš za smeće
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 29 Svibanj 2026 19:06
Hrvatska pod sve većim migracijskim pritiskom: Novi EU pakt donosi obvezne kvote i sankcije
Hrvatska je bez kritičkog stava i opiranja, pasivno usvojila pakt o migracijama. Na žalost, već se sada nalazi među državama koje su, u odnosu na broj stanovnika pod najvećim migracijskim pritiskom u Europskoj uniji. Posljednjih godina bilježi se velik broj ilegalnih prelazaka granice, ali i povrataka migranata prema tzv. Dublinskom postupku.
Pakt o migracijama i azilu, koji je Europska unija usvojila 2024. godine, predstavlja pokušaj stvaranja jedinstvenog europskog sustava za upravljanje migracijama, azilom i zaštitom vanjskih granica. U praksi uvodi sustav prema kojem države članice više ne mogu jednostavno odbiti sudjelovanje u migrantskoj politici Europske unije. Moraju ili primati dio migranata ili sudjelovati kroz financijske naknade i druge oblike pomoći državama pod najvećim pritiskom. Ako jedna država procijeni da više nema kapaciteta za prihvat migranata, dio njih može biti premješten u druge članice kroz mehanizam relokacije.
Ako odbiju provoditi pravila Pakta, Europska komisija može protiv njih pokrenuti pravne postupke i izreći financijske sankcije.
Novi sustav uvodi zajednička pravila za sve države članice, od registracije migranata i obrade zahtjeva za azil do povratka osoba koje nemaju pravo ostanka u EU. Novi Pakt predviđa detaljnije registracije, biometrijske provjere i mogućnost detencijskog smještaja za osobe koje ne ispunjavaju uvjete za zaštitu.
Hrvatska među najopterećenijim državama EU
Hrvatska je bez kritičkog stava i opiranja, pasivno usvojila pakt o migracijama. Na žalost, već se sada nalazi među državama koje su, u odnosu na broj stanovnika pod najvećim migracijskim pritiskom u Europskoj uniji. Posljednjih godina bilježi se velik broj ilegalnih prelazaka granice, ali i povrataka migranata prema tzv. Dublinskom postupku.
U 2024. godini zabilježeno je oko 18 dolazaka na 1000 stanovnika, što je dvostruko više od prosjeka EU koji iznosi oko 9 na 1000 stanovnika. Time se Hrvatska svrstava u skupinu najopterećenijih država, uz Maltu, Cipar, Luksemburg, Španjolsku i Irsku, pri čemu neke od tih manjih država bilježe i znatno veće stope zbog svoje veličine i položaja u EU.
Hrvatska je još 2024. usvojila Plan upravljanja migracijama i azilom do 2030. godine, usklađen s europskim pravilima. Plan uključuje jačanje nadzora granica, ubrzavanje azilnih postupaka i razvoj sustava povratka migranata. Europska komisija za provedbu je osigurala više od 140 milijuna eura, dok se ostatak financira iz državnog proračuna.
Europska komisija prijeti sankcijama državama koje odbiju provoditi Pakt
Europska komisija posljednjih mjeseci jasno poručuje da države članice neće moći ignorirati obveze iz Pakta o migracijama i azilu. Bruxelles posebno inzistira na tome da sve članice moraju sudjelovati u tzv. sustavu ”obvezne solidarnosti”, bilo kroz prihvat migranata, bilo kroz financijske uplate i tehničku pomoć državama pod najvećim pritiskom.
Ako neka država odbije sudjelovati u sustavu ili ne provodi zajedničke procedure registracije, azila i povratka migranata, Komisija može pokrenuti službeni postupak zbog kršenja prava EU. Takvi postupci mogu završiti i pred Sudom Europske unije, uz mogućnost visokih financijskih kazni.
Posebno je sporan dio prema kojem države koje odbiju prihvat migranata moraju platiti oko 20.000 eura po osobi. Time se članice praktički prisiljava na sudjelovanje u migracijskoj politici Bruxellesa, čak i ako se nacionalne vlade tome protive.
Europska komisija također traži da države uspostave nove centre za registraciju migranata, ubrzane granične postupke i detaljne biometrijske provjere.
Od članica se očekuje i redovito izvještavanje Bruxellesa o broju migranata, zahtjeva za azil i provedenih povrataka. Zemlje koje budu kasnile s provedbom mogle bi ostati i bez dijela europskih sredstava namijenjenih migracijskom sustavu i zaštiti granica.
Države koje su se odmah usprotivile Paktu
Iako Bruxelles Pakt predstavlja kao kompromis između sigurnosti i humanosti, dio država članica od početka mu se oštro protivio.
Poljska, Mađarska i Slovačka glasale su protiv cijelog zakonodavnog paketa. Od uvođenja reforme 2020. godine, te su zemlje dosljedno protiv sustava ”obvezne solidarnosti”. Tvrde da bi ih zakon prisilio na prihvat migranata protiv njihove volje. Češka je u većini pitanja ostala suzdržana. Suzdržane su bile još i Irska i Danska, dok je Austrija je glasala protiv uredbe o kriznim situacijama. Unatoč tim protivljenjima, pakt je formalno ratificiran kvalificiranom većinom.
Protivnici Pakta upozoravali su da sustav ne zaustavlja ilegalne migracije, nego ih administrativno raspoređuje među državama članicama. Posebno su kritizirali obvezne kvote i financijske kazne za države koje odbiju prihvat migranata.
Dio europskih sigurnosnih analitičara posljednjih mjeseci upozorava da je Europa tek nakon velikog migrantskog vala počela ozbiljnije promatrati ilegalne migracije kao sigurnosni problem i instrument političkog pritiska. Istovremeno naglašavaju da humanitarni aspekt i pravo na azil ne bi smjeli biti ukinuti, ali da ih treba jasno odvojiti od migracijske politike i ekonomskih migracija.
Novi pristup u Mađarskoj i rastući otpor u Poljskoj
Bivši mađarski premijer Viktor Orban bio je među najglasnijim protivnicima Pakta o migracijama i azilu. Njegova politika temeljila se na odbacivanju obveznih kvota i snažnom naglasku na zaštitu granica i nacionalnog suvereniteta.
U međuvremenu se u Mađarskoj pojavio novi politički smjer pod Peterom Magyarom. Iako je retorika prema Bruxellesu blaža nego u vrijeme Orbana, stav prema migracijskoj politici ostao je restriktivan. Magyar zagovara suradnju s EU, ali uz protivljenje obveznoj relokaciji migranata i uz snažniju kontrolu vanjskih granica.
Sličan otpor raste i u Poljskoj, gdje se sve češće upozorava da države koje već nose velik teret migrantskog i izbjegličkog pritiska ne žele dodatne obveze iz Bruxellesa. Posebno se ističe sigurnosna situacija na istočnoj granici Europske unije i problem instrumentalizacije migracija u političke svrhe.
Poljski predsjednik Karol Nawrocki u listopadu prošle godine godine poručio je u pismu Ursuli von der Leyen da Poljska neće prihvatiti EU-ov Pakt o migracijama i azilu te zatražio izuzeće zemlje iz projekta relokacije migranata.
Upozorio je na sve veći migracijski pritisak na poljskoj granici s Bjelorusijom i Rusijom te podsjetio da Poljska već skrbi za oko milijun ukrajinskih izbjeglica i tisuće ratne siročadi. Istaknuo je i da je Poljska uvela izvanredno stanje na granici kako bi spriječila nekontrolirani priljev migranata i zaštitila vanjsku granicu EU-a.
”Poljska na prvom mjestu, Poljaci na prvom mjestu”, kazao je Nawrocki.
Što se mijenja od lipnja 2026.
Puna primjena Pakta počinje u lipnju 2026. godine. Tada na snagu stupaju novi granični postupci, zajedničke baze podataka i ubrzani sustavi registracije migranata. Osobe iz država s vrlo niskom stopom odobravanja azila moći će biti zadržane u posebnim centrima tijekom postupka provjere.
Pakt predviđa i snažnije uključivanje sigurnosnih, zdravstvenih i socijalnih službi u provjere identiteta i procjene rizika. Bruxelles tvrdi da je cilj migracijskog pakta smanjiti zloupotrebe sustava azila i poslati poruku da ilegalni ulazak u EU više neće automatski značiti ostanak na europskom teritoriju.
No ta ideja i uspjeh u njezinoj realizaciji ovisit će prije svega o sposobnosti Europe da učinkovito vraća osobe koje nemaju pravo na azil. Upravo na tom pitanju europski sustav migracija već godinama pokazuje najveće slabosti. Osim toga, trajni problem ostaje pitanje nacionalnog suvereniteta jer države članice moraju provoditi odluke Europske komisije čak i kada se s njima politički ne slažu ili su protiv njih ranije glasale.
Činjenica da države članice Europske unije u ovako osjetljivim pitanjima nemaju mogućnost reći NE, posebice zbog posljedica moguće zamjene stanovništva, porasta kriminala te promjena kulturnog i vjerskog identiteta pojedinih zemalja, predstavlja udaljavanje od temeljnih vrijednosti Europske unije.
