Pokušaj ubojstva u Belfastu dio je šireg problema s migracijama
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 10 Lipanj 2026 18:02
Brutalni napad nožem u sjevernom Belfastu, gdje je sudanski migrant teško ozlijedio lokalnog stanovnika, ponovno je podsjetio na ozbiljne probleme koje masovna migracija donosi Ujedinjenom Kraljevstvu. Ovaj slučaj dio je šireg obrasca nasilnih zločina, neuspješne integracije muslimanskog stanovništva i policijske popustljivosti prema migrantima iz straha od optužbi za rasizam i islamofobiju.
Unatoč službenim statistikama koje pokazuju značajnu zastupljenost muslimana i određenih etničkih skupina u zatvorima, napadima nožem i zločinima seksualnog zlostavljanja, britanske institucije i dalje izbjegavaju otvorenu raspravu. Skandali poput silovateljskih bandi (tzv. grooming gangs) u Rotherhamu i drugim gradovima te slučajevi dvostrukih standarda policije poput onoga Henryja Nowaka, ukazuju na širinu problema i potiču javnu raspravu i reakcije građana zabrinutih za vlastitu sigurnost i sigurnost djece.
Pokušaj ”odrubljivanja glave” od strane sudanskog migranta
S 8. na 9. lipnja 2026., u sjevernom Belfastu dogodio se brutalan napad nožem. Sudanski migrant u tridesetima, koji je imao odobren boravak u Sjevernoj Irskoj nakon dolaska preko granice iz Dublina, uhićen je zbog pokušaja ubojstva. Žrtva, muškarac u četrdesetima, zadobio je teške ozljede lica, vrata i leđa.
Istraga je još u tijeku, motiv se još uvijek ne smatra terorističkim, iako sve upućuje na to od samog početka. Javnost s pravom traži potpunu transparentnost o statusu napadača, njegovoj prošlosti i razlozima zašto je uopće bio u zemlji, no britanske institucije, po običaju djeluju vrlo sporo.
Ovaj slučaj nije izolirani incident. On je dio obrasca nasilnih zločina povezanih s masovnom, slabo kontroliranom migracijom koja traje godinama. Dok političari osuđuju “brutalnost” i pozivaju na smirenost, građani diljem Velike Britanije sve su zabrinutiji zbog ponavljanja ovakvih napada, slabe integracije i policijske popustljivosti prema migrantima iz straha od optužbi za rasizam i islamofobiju.
Policijska popustljivost i zataškavanja
Britanska policija i institucije često su djelovale previše oprezno prema migrantima muslimanske pozadine zbog straha od optužbi za islamofobiju. Najteži primjer su silovateljske bande (“grooming gangs”) u Rotherhamu, Rochdaleu, Oxfordu, Telfordu i drugim gradovima. U Rotherhamu je između 1997. i 2013. zlostavljano oko 1.400 djevojčica, uglavnom bijelkinja, od strane bandi pretežno pakistanskog (muslimanskog) podrijetla.
Policija i socijalne službe ignorirale su ili zataškavale prijave kako ne bi “povećale rasne tenzije”. Slični skandali ponavljali su se diljem zemlje, a neovisne istrage potvrdile su sistemski neuspjeh uzrokovan političkom korektnošću.
Migracije, kriminal i statistika
Ujedinjeno Kraljevstvo je desetljećima imalo visoku stopu migracija. Prema službenim podacima, u 2025. godini neto migracija je pala na 171.000, nakon što je ranije dosezala gotovo milijun godišnje. Strani državljani čine oko 12 posto stanovništva Engleske i Walesa te sličan udio u zatvorskoj populaciji – oko 10.800 stranih zatvorenika, odnosno oko 12 posto ukupnog broja zatvorenika.
Kad se uzme u obzir dobna i spolna struktura (stranci su češće mladi muškarci), njihova zastupljenost u zatvorima je čak nešto niža od očekivane prema toj strukturi stanovništva. Slika se značajno mijenja kada se promatraju specifične religijske, etničke i nacionalne skupine. Muslimani čine oko 6,5 posto stanovništva Engleske i Walesa, ali oko 18 posto zatvorske populacije.
Riječ je o nesrazmjernom udjelu u populaciji, gotovo trostrukom u odnosu na udio u stanovništvu. U nekim londonskim zatvorima njihov udio prelazi 25 posto. Ova disproporcija je posebno izražena kod zločina seksualnog zlostavljanja, nasilnih zločina i terorizma.
Napadi nožem i ubojstva predstavljaju ozbiljan problem u urbanim područjima, posebice u Londonu. Među počiniteljima napada nožem, a osobito među mladim muškarcima, značajno su zastupljene BAME skupine (Black, Asian and Minority Ethnic). Primjerice, crnci u Londonu, koji čine oko 13 posto stanovništva, sudjeluju u više od 50 posto ubojstava nožem, prema nekim analizama.
Određene nacionalnosti poput afganistanskih, somalijskih, sudanskih, alžirskih i pakistanskih često se ističu u slučajevima nasilja i seksualnog kriminala. U području zločina seksualnog zlostavljanja također postoji nesrazmjerna zastupljenost stranih državljana i pripadnika određenih etničkih te muslimanskih skupina među počiniteljima silovanja i grupnih seksualnih napada.
Slučajevi silovateljskih bandi (Rotherham, Rochdale, Telford i drugi) pokazuju izrazitu dominaciju počinitelja pakistanskog i šire muslimanskog podrijetla.
Slučaj Henryja Nowaka i nejednako postupanje policije
Nedavno je, u kontekstu aktualnih rasprava o migracijskoj politici, u središte britanske i svjetske javnosti ponovno dospjelo ubojstvo 18-godišnjeg Henryja Nowaka. Nowak je ubijen nožem od strane Vickruma Singha Digwe u prosincu prošle godine. Snimke pokazuju kako policija, nakon lažne optužbe za rasizam od strane napadača, lisicama veže teško ranjenog Nowaka koji viče “Uboden sam” i “ne mogu disati”. Policajac mu odgovara “Mislim da nisi, prijatelju”. Slučaj je izazvao bijes i debate o dvostrukim standardima u policiji ovisno o etničkoj pripadnosti žrtve.
Sada se britanska javnost ponovno suočava s preblagim postupanjem policije i odugovlačenjem s motivom napada.
U Belfastu policija ističe da istraga traje i da još nema dokaza o terorizmu, unatoč barbarskom ponavljanom napadu nožem. Građani koji su intervenirali pohvaljeni su, ali javnost traži jasne odgovore o tome zašto je ovaj migrant uopće imao boravak, je li provjerena njegova prošlost i hoće li biti deportiran kada se dokaže da je kriv.
Slučaj u Belfastu samo je jedan u nizu
Napad u Belfastu nije izoliran. On je dio šireg problema koji uključuje nekontroliranu migraciju, slabe granice, neuspješnu integraciju dijela muslimanskog stanovništva, visoke troškove kriminala i policiju paraliziranu strahom od optužbi za rasizam i islamofobiju.
Demografske promjene odvijaju se brže nego što ih društvo može apsorbirati, što dovodi do napetosti u gradovima i zajednicama poput Belfasta. Rješenja moraju biti pragmatična – stroža kontrola granica i azila, brze deportacije stranih kriminalaca, transparentna statistika po nacionalnosti, religiji i imigracijskom statusu, te integracijski zahtjevi koji ne toleriraju paralelna društva. Ovakva rješenja predlažu konzervativci, no često nailaze na otpor od strane Starmerove vlasti.
Politika “otvorenih vrata” bez kontrole i asimilacije dovela je do predvidivih problema – od skandala silovateljskih bandi do ”epidemije” napada nožem. U konačnici, ovaj slučaj dodatno će pojačati pritisak na premijera Keira Starmera da preispita dosadašnji pristup migracijskoj i sigurnosnoj politici te jasno odgovori na sve izraženije zahtjeve javnosti za promjenama.
