Zlatko Dalić - Vatreni vitez i heroj nacije
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 10 Srpanj 2026 17:57
(Ne)očekivani odlazak Vatrenog viteza ZLATKA DALIĆA iz Hrvatske nogometne reprezentacije ni po kojem kriteriju - nogometnom, političkom, društvenom i nacionalnom - ne može biti dobra vijest. Odlazak najuspješnijeg izbornika u našoj nogometnoj povijesti podsjeća na prerana umirovljenja hrvatskih generala
koji su s jednakom hrabrošću i nacionalnim nabojem, vjerom u Boga, čistim domoljubljem i skromnom poniznošću pred bližnjima - napačenom narodu - u neko drugo vrijeme, donosili jednako važne pobjede, a Dalić i njegovi momci činili su to na zelenom terenu koji često, htjeli to mi ili ne, zamjenjuje stvarna bojišta. Uostalom, pa zar nije bolje da se nacije međusobno “tuku” sportski, trčeći za loptom - nego na ratištu, bacajući granate jedni prema drugima i odnedavno - ratujući dronovima?!
Kada vidite kako su nepravednu eliminaciju i osobito drsku krađu Hrvatske na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Americi komentirali oni - koji našu Domovinu ne vole, odmah je jasnije zbog čega itekako stoji usporedba Dalićeve sudbine sa sudbinom časnika pobjedničke Hrvatske vojske. Dovoljno je citirati iskompleksirano piskaralo Antu (od kante) Tomića koji je doslovce naškrabao: "Bolje je i otrežnjujuće kad naši izgube!” Ne znam je li notorni Tomić ovu bljuvotinu iz sebe izbacio trijezan, ali kad igra Hrvatska svakako ne igraju njegovi i kad on kaže "naši" vjerojatno sniva boje države koja je krepala devedesetih. Tomićev frustracijski klon, izvjesni Jurica Pavičić nadrobio je nešto slično: "Srušimo kult hrvatske reprezentacije!"
Odlaskom Dalića započelo je skandalozno rušenje, ali ne nikakvog "kulta" već OBITELJI kako se s pravom naziva izabrana nacionalna nogometna vrsta. Podjednaka nenovinarska guba, imenom Ivica Ivanišević zaokružio je opus dežurnih ljigavaca, među kojima je i Dragan Markovina koji se odavno outao javnim priznanjem kako je “mirno pred televizorom stajao jedino kada je intonirana jugoslavenska himna”… Dok Markovina svira nekoj stvari, drug Ivanišević nazovi/novinarski javno masturbira: "Dalić je slučajni izbornik, a Modrić nije nikakav ambasador Hrvatske!”
A tko si ti, Ivaniševiću?! Nitko i ništa! Baš kao i Tomić, Pavičić ili Markovina…
Zlatko Dalić je heroj nacije, ponosan čovjek koji se umorio od šarlatanskih “tko nas bre, zavadi” tifusara i oholih ljubomornih snobova - koji nisu ništa drugo nego najobičnija “fudbalska” fukara. A kad gnomoidna fukara povede glavnu riječ, pristojan se čovjek makne u stranu - jer u govna ne želi dirati - niti ih komentirati, kako po govnima ne bi smrdio ili se spustio s nedostižnog svjetskog trona u jugodnovinarsku kanalizaciju.
Odlaskom Dalića, hrvatska nogometna OBITELJ gubi brata - kao što je svojedobnim odlaskom s kormila reprezentacije Miroslava Ćire Blaževića - izgubila oca.
Hrvatska posve sigurno ima još mnogih sjajnih nogometnih trenera, ali samo je jedan - bio i ostao Zlatko Dalić! Bez obzira na očekivanu stručnost Dalićevog nasljednika - ma tko on bio, ako neće imati potrebu prije važnih natjecanja skrušeno se pomoliti Gospi, tijekom intoniranja nacionalne himne ponosno držati ruku na srcu i sa istom emocijom osjetiti Thompsonove budnice - Hrvatska bi se mogla pretvoriti u Belgiju, Dansku, Švedsku ili Švicarsku… Kockice više neće biti simbol prkosa i ponosa koji donose veličanstvene pobjede, već običan modni dodatak na bujnom poprsju neke iritantne starlete ili influencerice.
Bog, ljubav, Domovina, obitelj, odvažnost i spremnost u Dalićevoj su eri bili sol i papar, začin pobjednika koji su Hrvatsku učinili stvarno velikom nogometnom nacijom - kakva mora i ostati. Bez Zlatka Dalića, uskoro, nažalost i Luke Modrića - mogli bi opet postati "mali" i tek ponekad samo iznenaditi "velike", a s velikanima poput Modrića i Dalića - zaista je vrijedilo geslo: IZNAD SVIH HRVATSKA!
Velimir Bujanec
