Ne samo invazija migranata – nego i predaja Europe
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 03 Kolovoz 2026 19:10
Krajnje je vrijeme da pokret europskih domoljuba poduzme konkretne korake i počne ozbiljno shvaćati zaštitu granica. To će podrazumijevati sukob s Europskom unijom, globalističkim nevladinim organizacijama, a možda i s državama na europskim granicama. No vrijeme za takve poteze odavno je došlo.
Snimke iz Ceute i Melille, španjolskih enklava u sjevernoj Africi, gdje su tisuće ilegalnih migranata pohrlile preko španjolskih granica, trebale bi ozbiljno zabrinuti sve domoljubne ljude i one kojima je stalo do nacionalnog suvereniteta, kako u Europi tako i izvan nje. Piše Jacob Reynolds za The European Conservative.
Razmjeri i brzina ovog masovnog kršenja španjolske, a time i vanjske granice Europske unije, ne upućuju na ono što EU radije naziva „neregularnom migracijom” ili „humanitarnom potrebom”, nego na invaziju.
Nacionalna i kontinentalna katastrofa
Unatoč apelima lokalnih dužnosnika, španjolska država ostala je po strani dok deseci tisuća stanovnika Maroka otvoreno krše sve norme i zakone koji štite nacionalni suverenitet, u onome što izgleda kao koordinirani pokušaj da se ta španjolska područja učine neodrživima kao dio Španjolske.
Čak i ako se na tim područjima ponovno uspostave red i zakonitost, pravni okvir europskih institucija znači da postoji vrlo mala vjerojatnost da će osobe koje su nezakonito ušle ikada biti vraćene.
Ovo je i nacionalna i kontinentalna katastrofa – ali katastrofa koju su omogućile i španjolske i europske progresivne elite. U Španjolskoj je vlada Pedra Sáncheza poduzela sve što je mogla kako bi oslabila španjolski suverenitet. Sánchez ne samo da radije crpi svoj autoritet iz međunarodnih institucija nego iz španjolskog naroda, nego je i namjerno potkopavao samo postojanje Španjolske kao suverene države. Njegova politika, koja bi prema nekim procjenama mogla obuhvatiti čak dva milijuna ljudi, dovela je u pitanje sam pojam nepovredivosti španjolskih granica i identiteta španjolskog naroda.
Istodobno je dovela u pitanje i ključne temelje Europske unije. Ne po prvi put, pojedine države otvoreno propituju mudrost slobodnog kretanja unutar EU-a. Iako su neki europski politički krugovi zabrinuti zbog Sánchezovih poteza te prepoznaju da očajnički pokušava skrenuti pozornost i zaštititi se od sve ozbiljnijih optužbi za korupciju koje se odnose na njega, njegovu političku stranku i njegovu obitelj, Sánchez zapravo samo provodi u velikim razmjerima praksu globalističkih elita.
Koliko god ovaj priljev imao obilježja invazije, prikladnije ga je opisati kao predaju
Europske institucije stvorile su golem pravni i birokratski sustav koji na svakom koraku potkopava suverenitet i cjelovitost državnih granica. Zamršena mreža institucija u Strasbourgu, Luxembourgu i nacionalnih sudova učinila je ozbiljnu kontrolu granica praktički nemogućom, a jednako je malo vjerojatno da će se ozbiljno pristupiti vraćanju onih koji nemaju pravo boraviti u Europi.
Prisjetimo se: najznačajniji potez Europske unije u vezi s granicama nije bio njihova obrana, nego financijsko kažnjavanje mađarske vlade koja ih je pokušala zaštititi.
Stoga, koliko god ovaj priljev imao obilježja invazije, prikladnije ga je opisati kao predaju. Ovaj slom teritorijalnog integriteta Španjolske logična je posljedica političke elite koja se odrekla svake privrženosti nacionalnom suverenitetu. Odricanje od suvereniteta logično vodi i odricanju od teritorija.
Izdaja
Istodobno, ovo nije samo nacionalna predaja – nego i izdaja. Španjolski narod u cjelini i dalje snažno drži do svojega suvereniteta. Upravo je španjolska politička elita, slikovito rečeno, otključala gradska vrata dok je narod spavao. Španjolske elite izdale su vlastiti narod. Odavno je došlo vrijeme da za to snose političke posljedice, a jedina pozitivna strana ove katastrofe mogla bi biti to što će domoljubne snage u Španjolskoj iz ove epizode izaći ojačane.
Unatoč nekim dobrodošlim inicijativama u Europskom parlamentu kojima se pokušavaju stvoriti pravni mehanizmi za udaljavanje ilegalnih ili kriminalnih migranata, čini se da je Europska unija u cjelini spremna dodatno potaknuti prizore kakve smo vidjeli u Ceuti. EU ubrzano provodi planove za „Pakt za Mediteran”, čiji je cilj dovesti još veći broj tih „mladih ljudi” u Europu radi „kulturne i obrazovne razmjene”.
Europske elite iznova pokazuju veću naklonost prema „mladim ljudima” iz sjeverne Afrike nego prema vlastitim građanima, osobito mladima u Europi koji snose najveći teret gospodarskog usporavanja i stalnih nastojanja EU-a da uvozom strane radne snage smanji cijenu rada.
Treba spomenuti i međunarodne promatrače iz Sjedinjenih Američkih Država i Izraela koji, čini se, sa zadovoljstvom promatraju ovo masovno kršenje španjolskog suvereniteta. Istina je da vlada Pedra Sáncheza pokazuje sklonost antiameričkoj i antiizraelskoj retorici te otvoreno podupire protivnike Zapada. No Pedro Sánchez nije Španjolska.
Bez čvrste privrženosti nacionalnom suverenitetu nije moguće zaštititi vlastite države
Čini se da mnogi u Americi i Izraelu vjeruju kako je ovo nezakonito kršenje granice neka vrsta božanske kazne za španjolski narod zato što ga je izabrao. Takav stav ne samo da proturječi svakom poimanju pravde nego je i duboko kontraproduktivan. Kada komentatori i visoki političari posežu za retorikom antikolonijalne borbe kako bi opravdali marokansko preuzimanje tih španjolskih teritorija, oni ne samo da otuđuju europske konzervativce – koji bi prirodno trebali biti saveznici američkih pristaša pokreta MAGA ili izraelskih domoljuba – nego istodobno legitimiraju isti narativ koji se vrlo lako može primijeniti i na Sjedinjene Američke Države i na Izrael.
Sumorna pouka onoga čemu smo ovdje svjedočili – kao i onoga čemu svjedočimo iz godine u godinu na europskim obalama – jest da bez čvrste privrženosti nacionalnom suverenitetu nije moguće zaštititi vlastite države.
Krajnje je vrijeme da pokret europskih domoljuba poduzme konkretne korake i počne ozbiljno shvaćati zaštitu granica. To će podrazumijevati sukob s Europskom unijom, globalističkim nevladinim organizacijama, a možda i s državama na europskim granicama. No vrijeme za takve poteze odavno je došlo.
Od sada pa nadalje, suverenitet mora postati okupljajući poklič svih europskih domoljuba.
