Milijan Brkić vs. zambijski posvojitelji: dva slučaja, dva medijska kriterija
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 23 Kolovoz 2026 18:03
Dok se mjesecima hvalio državni angažman oko hrvatskih državljana u Zambiji, jedan helikopterski prijevoz teško bolesnog Milijana Brkića u dijelu medija proglašen je privilegijom.
Hitni helikopterski prijevoz Milijana Brkića iz Mostara u Zagreb otvorio je novu raspravu o tome primjenjuju li se u dijelu hrvatskog medijskog prostora jednaki kriteriji na sve hrvatske državljane. MUP je potvrdio da je 19. kolovoza, na zahtjev Ministarstva zdravstva i zbog potrebe za hitnim medicinskim prijevozom, hrvatski državljanin prevezen iz Sveučilišne kliničke bolnice Mostar u Zagreb. Ministarstvo zdravstva naknadno je potvrdilo da je riječ o Milijanu Brkiću.
U dijelu medija taj je prijevoz odmah otvoren kao pitanje političke privilegije i opravdanosti korištenja državnih resursa. Istodobno, višemjesečni angažman hrvatskih institucija u slučaju hrvatskih državljana koji su se našli u problemima u Zambiji uglavnom je prikazivan kao normalna i poželjna obveza države.
Upravo taj nesrazmjer u tretmanu državne pomoći tema je teksta dr. sc. Ivice Granića.
Evo što piše dr. sc. Ivica Granić:
Stavimo u korelaciju državnu skrb u slučaju Milijana Brkića i slučaj hrvatskih posvojitelja u Zambiji.
Cijeli niz leftarda i leftardskih portala osudio je jedan jedini helikopterski let iz Mostara u Zagreb, kojim je teško bolesni Milijan Brkić, ratni zapovjednik, hrvatski branitelj i bivši potpredsjednik Hrvatskog sabora, prebačen na liječenje u Hrvatsku.
Isti ti autori i isti ti portali mjesecima su hvalili angažman hrvatske države u slučaju hrvatskih državljana koji su se našli u problemima u Zambiji. Tada se gotovo i nije postavljalo pitanje posebnog tretmana, trošenja državnih resursa ili toga zašto se država toliko angažira oko pojedinaca.
A pogledajmo što je hrvatska država u tom slučaju doista radila.
Od uhićenja u prosincu 2022. hrvatska diplomacija, preko veleposlanstva u Pretoriji, budući da Hrvatska nema veleposlanstvo u Zambiji, i hrvatska Vlada aktivno su pomagale hrvatskim državljanima. Pružana je konzularna pomoć, dostavljani su hrana i lijekovi, kontaktiralo se s lokalnim vlastima i EU delegacijom u Lusaki, a hrvatski dužnosnici više su puta isticali da je pomoć bila intenzivna unatoč velikoj udaljenosti.
Ministarstvo pravosuđa također je sudjelovalo u postupcima međunarodne pravne pomoći prema zambijskim vlastima.
Nakon oslobađajuće presude 1. lipnja 2023. hrvatski diplomatsko-konzularni predstavnici i odvjetnici pomagali su u administrativnim procedurama vezanim uz djecu i izlazak iz Zambije. Pomagalo se i oko pronalaska odgovarajućih letova, a u logistiku se uključila i EU delegacija u Lusaki.
Kada su stigli u Ljubljanu preko Dubaija, hrvatska država organizirala je njihov prijevoz prema Zagrebu. Dio puta odrađen je kombijima Ministarstva vanjskih i europskih poslova, s dječjim sjedalicama. U Ljubljani ih je dočekao hrvatski veleposlanik, zajedno s predstavnicima hrvatskih institucija.
Bolesni Milijan Brkić i dalje je meta: Kad politička mržnja postane važnija od ljudskog života
I nakon povratka država je ostala uključena. Sustav socijalne skrbi stavio je na raspolaganje stručnu, psihološku, psihosocijalnu i pravnu pomoć, kao i pomoć oko porodiljnih dopusta, učenja hrvatskog jezika i integracije.
Sve je to potpuno normalno.
Štoviše, tako i treba biti. Hrvatska država ima obvezu brinuti o svojim državljanima, bez obzira na to gdje se nalaze i bez obzira na to jesu li politički važni, potpuno anonimni ili pripadaju ovoj ili onoj ideološkoj skupini.
Upravo zato slučaj Milijana Brkića otvara sasvim drugo pitanje.
Ako je potpuno normalno da država mjesecima koristi svoj diplomatski, pravni i logistički aparat kako bi pomogla hrvatskim državljanima u Zambiji, zašto je onda jedan helikopterski let teško bolesnog hrvatskog državljanina iz Mostara u Zagreb u dijelu medija prikazan kao nekakav privilegij političke elite?
Zašto se u jednom slučaju govori o odgovornosti države, humanosti i zaštiti hrvatskih državljana, a u drugom se ista ta država proziva zbog navodne zlouporabe resursa?
Tu više nije riječ o Milijanu Brkiću. Nije riječ ni o ljudima koji su se našli u Zambiji. Riječ je o kriterijima.
A kriteriji bi u ozbiljnom novinarstvu trebali biti isti za sve.
Problem, dakle, nije u tome što je država pomagala hrvatskim državljanima u Zambiji. To je njezina dužnost. Problem je što dio hrvatskog medijskog prostora istu takvu državnu skrb ne promatra na jednak način kada je riječ o ljudima koji mu politički ili ideološki nisu po volji.
Tu se ponovno pojavljuje onaj poznati obrazac hrvatskog novinarstva. Preživjeli postjugoslavenski ideološki krugovi godinama nagrizaju hrvatski medijski prostor, truju javnost i stvaraju sliku u kojoj jedni građani zaslužuju razumijevanje, zaštitu i solidarnost, dok se druge, čim im se pruži pomoć, pokušava prikazati kao povlaštene.
To nije pitanje ljevice ili desnice. To je pitanje elementarne profesionalnosti.
Ako je državni angažman u Zambiji bio opravdan, onda je opravdan i angažman države u slučaju teško bolesnog hrvatskog državljanina. Ako nije, onda treba objasniti zašto.
Ali ne mogu vrijediti jedna pravila za „naše”, a druga za „njihove”.
U tome i jest cijela priča o Milijanu Brkiću i zambijskim posvojiteljima. Ne o tome kome je država pomogla, nego o tome kako je dio hrvatskih medija tu pomoć odlučio tumačiti.
