Ronaldo Barišić i zastava HOS-a
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 27 Kolovoz 2026 12:52
Nema dana da se ne sjetimo neke pohare ili zločina nad civilima ne samo u Domovinskom obrambenom ratu, nego i mnogo dublje u prošlosti. Podižu se spomen-obilježja, polažu se vijenci, pale svijeće, ljudi daju izjave, tužna lica dozivlju svoje očeve, braću, sinove, kćeri.
Evo, upravo smo svečano pokopali 500 bezimenih Hrvata kraj maceljske šume, napojili ih tamjanom i suzama, oplakali kao naše rođene iako ne znamo njihova imena. Mladost je to naša, ponekad jedva punoljetni, branitelji iz vremena kad je bilo posve iluzorno braniti Zvonimirovu liniju ili Plavu diviziju sastavljenu od zadnjepozivaca poslati da brane Knin i potom izginu ponajviše u takozvanim četveroredovima u poratnim danima. Kao da smo u biblijskim vremenima izgubljeni u pustinji i lutamo, ne samo četrdeset godina, nego više od stoljeća. I neprekidno se spominju diskretnim aluzijama neki „poratni“ zločini, a rijetko se čuje ime i prezime partizanske formacije koja je obavljala te sotonske poslove. Taj zločinac zvani „poratni“ ima ime i prezime koje se mnogo puta i zna, ali još su zatvoreni arhivi s imenima, odneseni u Beograd ili spaljeni u devedesetima. Čini mi se da hodamo na svakom koraku po kostima utihnulih nam tisuća u podzemlju Hrvatske.
Ima mnogo teške kobi u naraštajima koji su prošli dvadeseto stoljeće, osobito u dva svjetska rata, ali nama Hrvatima dosuđen je i treći rat, uvijek s istim neprijateljem. On je ostao na poziciji mržnje prema svemu hrvatskom, izbezumio se od poraza u DOR pa sada djeluje kao novi teroristički vatreni podzemni ustroj: spaliti njihovu Lijepu da ostane prah i pepeo! Bijeda naših vlasti je bezočna, kako bi rekao Matoš, ona se ne usuđuje nazvati palikuće njihovim imenom, nego se šegači i predstavlja zločince kao Kanađane, Poljake ili hrvatske državljane.
Ta bezočnost i drskost naših državnih televizija je to očitija i bjednija što se danima po stotinama portala i glasila točno imenuju palikuće, ali HRT teško prevaljuje preko usta riječ Srbin ili Srpkinja. To stavlja gorčinu tim više što se sadržaji važnih emisija vezuju najviše uz politiku, socijalu, ekonomiju, blaženi turizam ili za naciju beznačajne efemerije. I ne samo da je plamenom obasjana četvorka srpskoga podrijetla, nego saznajemo i da je vlasnica novosagrađenih kuća poslije DOR, o trošku hrvatske države, dakako; da ima dotacije u stotinama tisuća eura, da ima ilegalno odlagalište crnosmeća itd. Dakle, sve su dobili, za razliku od mnogih branitelja i hrvatskih civilnih žrtava. (Naše su žrtve u Vukovaru umjesto srušene kuće od 100 kvadrata dobili kućerak od 30 kvadratnih metara! Bez fasade!)
Ali nema kod njih znakova rađanja nove duše, ostala je ona stara duša drevnoga Adama puna pohlepe, zavisti, zlobe i osvete. Ponovno su se prilijepili uz židovske žrtve i prikazuju i sebe kao žrtvu, izmišljaju i lažu, umjesto da se iskupe od duha laži, izađu iz carstva utvara i fantazama u realni svijet. O primitivnosti raznih buba mara iz novoga sada ili pazara, karleuša, lepih dragana i brena da ne govorimo - najezda na Hrvatsku poput skakavaca davnih vremena ne prestaje. Ima tu i žena i muškarčina kojima su otvorena vrata kod čike Šerbeđije koji je dobio jedno celo ostrvo na uživanje, doživotno i posthumno.
Uz naše domaće jatake, čiji se pedigre može vidjeti iz samih nastupa, dobro ide svim jugoslovenima, onda i sada - nepodnošljiva lakoća života bila im je i ostala nadohvat ruke. Dovoljno je izmisliti udrugu, performans, lutajuće bubnjare, neradničku tarabanu bilo koje vrste, i eto života bez rada! Izmislili su liberalni oblik nakaznoga demokratizma u kojem svatko ima pravo, samo onaj tko je drugačiji od njih, nema pravo.
Osobito su ogorčeni na naše crkve kao utvrde hrvatstva, gade po ljudima kršćanima, osobito katolicima, kršćanstvo je postala ponovno „religija raspete pravde“ kako bi rekao Berdjajev. Ustoličili su stotine malih bogova i boginja na pijedestalu takozvane kulture koju im podupire sama hrvatska vlast na čelu s ministricom Obuljen (vidi pedigre!) i ministrom Fuksom! Olinjali propaliteti koji nemaju nikakve reference plaćeni su da šire ideologiju beznađa, ideologiju Tehnologijasmrti (ugledat se na guvernerku Mauru Healey u državi Massachusetts koja odobrava abortus, ubojstvo djeteta do konca devetoga mjeseca trudnoće!), plaćeni su da guraju komunističke ideje (vidi Filozofski fakultet u Zagrebu!) koje su nadasve bile u borbi protiv Boga i prave kulture koja je uvijek aristokratska u duhu.
I dok svijetom vitlaju duhovni patuljci kramari poput Trampa, otpadci kagebeovih štakora poput Putina i uhranjenih nerasta poput nekog Pinga ili slično, silina globalnih idiotarija tehnokracije stvara novi sloj i soj antropološkoga tipa čovjeka koji se brzinom svjetla udaljava od čovječnosti. To je tip novoga čovjeka globalista kojem je strano sve što je bilo u prošlosti: vrlo je energičan, sposoban udarati po tipkama na stroju, obuzet voljom za vlast i u većini slučajeva nenačitan, drzak i bezobrazan. Jezik mu vrvi prostotama jer nema argumenata koje se stječu dugim proučavanjima veličanstvenih djela čovječanstva.
Ali ipak nije sve izgubljeno: zaboravili su da Bog kojega niječu i od kojega bježe kao što svaka nečista savjest bježi, uvijek šalje nove i čudesne znakove u ljudima što su još „siromašni duhom“ kako kaže Isus, oni koji se nisu zarazili besadržajnim budalaštinama, efemerijama, podlim i duhovno praznim djelima, opačinama i lažima. Bog šalje ljude koji su kadri otvoriti vrata istine i po cijenu pogibli: kao što je Marko Perković Thompson ili moj današnji junak Ronaldo Barišić.
Mladić od 24 godine, u nekada komunističkoj i oficirskoj Rijeci koja se još uvijek nije riješila smrdljivoga šinjela i ćebeta, stao 29. studenoga 2025. na javnome mjestu i u ime svoje udruge „Za bolju Hrvatsku“ održao govor s naslovom „ Za Ronaldo Barišićspas hrvatske kulture“. Priložio predavanju hrvatsku državnu zastavu i onu HOS-ovu koja bode razbojnicima oči. Došla naša policija i odredila kaznu: 2100 eura za zastavu HOS-a, 750 eura za to što je spominjao da emigranti čine i zločine, 300 eura za puštanje pjesme „Striče Ivane“ i 60 eura za sudske troškove. Ukupno 3210 eura. Nisu ga tukli kao nas u ono sretno vrijeme kad smo pjevali Vilu Velebita jer ovu o Ivanu nismo znali, nisu ga osudili na tamnicu (za sada!), postupili su po zakonu.
Po kojem zakonu? U kojem zakonu piše da se za izlaganje HOS-ove zastave mora platiti 2100 eura? U kojem zakonu piše da se za pjesmu o tom Ivanu plaća 300 eura? Gospodine Turudiću, odgovorite je li taj sudac ili sutkinja postupila po zakonu i po kojem to zakonu? Zanima nas kako se zove sudac koji je donio tu presudu? Kako mu se zove otac? Što je radio otac, i on sam ako je u godinama, u DOR? U čijem stanu stanuje? Od kada stanuje u tom stanu? Je li ga kupio ili dobio? Od koga?
Ako je sudac pravedan, žao mi ga k*o brata jer mora suditi po takvim komunističkim zakonima.
A našem novom junaku koji je istupio u ime nas, našem Ronaldu Barišiću želimo puno sreće na trnovitom i gadnom putu kojim se uputio prema svjetlu pa i on postaje jedno svjetlo u ovom trenutku njegove istine. Ne kažem da ne bih poslala svoje četiri mirovine za njegovu kaznu, a znam da ima još mnogo, mnogo takvih.
