Šarić: Suštinski bliski Hod za život i Hodaj za Liku u subotu počinju molitvom
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 04 Rujan 2026 12:52
Pred nama je po svemu sudeći najveći prosvjed ove godine, ako ne i desetljeća. Inicijativa Gospić je naš dom, deklarativno nestranačka, ovih je dana na meti ljevičarskih strvinara i neomarksističkih jahača kulture smrti sa željom da iskoriste masu u svojoj maštariji izazivanja srbijanskog scenarija nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu.
Kako će sve to ispasti u subotu ne mogu niti želim pretpostavljati. Ne idem jer ću taj dan raditi i sve pratiti kao novinar. Iskreno se nadam da će prosvjed obilježiti hrvatske zastave, optimizam, gorljivo i autentično domoljublje, ono prožeto kulturom života. Istoga dana u Šibeniku i Rijeci hoda se također za važnu stvar, za tisuće izgubljenih života svake godine, za našu budućnost – za život. Znakovito je i da će sve započeti molitvom krunice na glavnom trgu svih Hrvata, ali i trgovima diljem Hrvatske.
Dežurni pesimisti, zlobnici i očajnici koje trebamo prije svega žaliti, jer težak je to život za živjeti, danima na društvenim mrežama pišu kako su Hodovi u Šibeniku i Rijeci HDZ-ov projekt protiv prosvjeda Hodaj za Liku. Prvoloptaški zaključci bez sekunde uloženog truda u bilo kakvu provjeru danas su obrazac koji je sve češći u javnom diskursu na društvenim mrežama. Ne, Hodovi za život nisu nikakva diverzija, oni su davno dogovoreni i traju već jedno desetljeće. Uostalom, događaju se 160, odnosno 340 km od Zagreba. Ljudi u Šibeniku, Rijeci i Zagrebu u biti hodaju za isto – život.
Na obali će se štititi i braniti nerođeni život, a u Zagrebu rođeni život
Ne postoji opreka između Hoda za život i Hodaj za Liku, barem što se tiče onih iz Hoda za život. Nerođeno dijete kojem se nasilno gasi život jednako je vrijedno kao i ono rođeno koje udiše zrak i pije vodu u Lici. Poruka manifestacija na obali i prosvjeda u Zagrebu je u suštini ista: želimo živjeti, želimo slaviti život i proživjeti ga kvalitetno i u zdravom okruženju.
Na Hodovima za život poslat će se poruka da je svaki ljudski život dragocjen, unikatan i vrijedan, a slično će, nadam se, biti i poruka u Zagrebu. Odnosno, na obali će se štititi i braniti nerođeni život, a u Zagrebu rođeni život, a obje su „verzije“ jednako vrijedne. Želim vjerovati da ime prosvjeda „Hodaj za Liku“ nije „rukavica u lice“ inicijativi „Hod za život, obitelj i Hrvatsku“. Jer oni koji hodaju za život, znam da je nekima to teško povjerovati, također vole čist zrak, čistu vodu i čistu zemlju. Puno je onih koji hodaju za život diljem Hrvatske, a u subotu će hodati za Liku. Vrijedi i obratno. Hod za život i Hodaj za Liku međusobno se ne isključuju, upravo suprotno!
Također, i mnogi koji su protekle subote bili u Vukovaru bit će i u Zagrebu, suprotno sijačima razdora koji vole suprotstavljati Hrvate jednim drugima i to jeftinim spinovima i stereotipima.
O duhovnom zagađenju treba jednako govoriti
Pogrešno je i tumačenje da su Hodovi za život nekakva apstraktna manifestacija desničara i katolika. Ljudski život trebali bi poštovati svi, bez obzira na političke pozicije i pripadanje ili nepripadanje religiji. U liberalnom i demokratskom društvu 21. stoljeća, koje bi trebalo biti najbolje u povijesti ljudskog roda, još uvijek se ponašamo kao barbari kada je u pitanju život i to s tendencijom na gore.
Granice za usmrćivanje djece u utrobi pomiču se sve više i više prema devetom mjesecu, a radikalne feministice i slični monstrumi već su govorili i o pobačaju u „četvrtom tromjesečju“. Upravo se vijeća o osudi ili puštanju Lindsay Clancy, majke monstruma koja je zadavila svoju djecu. Umjesto jasne osude i kazne, radikali skreću pozornost na „mentalno stanje majke“ i kako ju je „sustav iznevjerio“. Djeca su postala smetnja ne samo u utrobi već i izvan nje! Ako su i bolesna možemo ih u nekim državama Zapada legalno ubiti, a sve je uvijek upakirano u „lijepe riječi“. Nije ubojstvo, nego „milosrdna eutanazija“.
Feminizam i pobačaj najveće su zlo koje je pogodilo Zapadnu civilizaciju, a žrtvovanje djece za vlastite ugodnosti i “sretniji život” nimalo se ne razlikuju od poganskih civilizacija koje su svojim „bogovima“ žrtvovali vlastitu djecu za dobru žetvu ili izostanak prirodnih nepogoda. To je duhovno zagađenje o kojem treba jednako govoriti.
U našim postavkama je hodati i za život i za Liku
Tko će nakon nas udisati čisti zrak i piti ispravnu vodu ako neće biti djece? Kome ostavljamo Liku kada svake godine usmrtimo 150 razreda djece? Bili u subotu u Šibeniku, Rijeci ili Zagrebu, moramo se zalagati za isto – život. Osim zagađenja tla, vode i zraka, moramo riješiti i zagađenje vlastite duše. Bog nam u Postanku govori kako nam Zemlju daje na upravljanje i da o njoj vodimo brigu, ali isto tako je od nas tražio otvorenost životu i da tu Zemlju oplemenimo potomstvom. U našim postavkama je hodati i za život i za Liku ovom Zemljom.
Osim Like, nadam se da ćemo i nešto čuti o Jakuševcu, uginulim ribama u Savi, Ježdovcu i drugim ilegalnim odlagalištima otpada u Zagrebu. Ne truje nas samo jedna vlast. Četvrtina stanovnika Hrvatske je pod vlašću onih koji su licemjerno najglasniji u vezi ovog prosvjeda, dok je aferu u javni prostor gurnula njima oporbena stranka! Puno je „gospića“ diljem Hrvatske. Vlada se sada pod pritiskom žuri brže-bolje počistiti Gospić i Liku. Tada treba početi čistiti i Zagreb. No, neću u ovom tekstu previše ulaziti u politiku. Za ovu priliku sam dovoljno rekao.
Stoga, u subotu će, uz Božji blagoslov, sve krenuti prvo molitvom na trgovima diljem Hrvatske. Nakon toga će se i mnogi molitelji priključiti prosvjedu Hodaj za Liku, a oni u Rijeci i Šibeniku Hodu za život. Svi će u suštini hodati za isto.
Ne nasjedamo na razne „šišmiše i vrane“ koji povlače imaginarne linije između „hodača“, „klečavaca“, „hipodromskih kopita“ i onih kojima je stalo do zemlje, vode i zraka. Također, svatko treba slobodno doći (ili ne doći) na prosvjed, bez prisile prema bilo kome, te treba jasno kazati da se prosvjed ne smije zagađivati politikanstvom i ideologijama kulture smrti.
