Žive li među nama ljudi koji bi nas ubijali?
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 15 Rujan 2026 19:04
Semina Lončar i Mladić: Kako Hrvatska financira udruge koje relativiziraju zločine
Semina Lončar, CERD i objave o Mladiću otvaraju pitanje odnosa prema Hrvatskoj i Domovinskom ratu
Semina Lončar i pitanje povijesne glorifikacije zločina
Semina Lončar i njezino djelovanje kroz Centar za razvoj demokracije (CERD), kao i sadržaji koje posljednjih dana dijeli na društvenim mrežama, ponovno su otvorili pitanje odnosa dijela civilnog društva prema Hrvatskoj, Domovinskom ratu i hrvatskim institucijama.
Priča o Semini Lončar i Centru za razvoj demokracije seže u devedesete godine, kada je djelovala u okviru različitih inicijativa i organizacija civilnog društva. Upravo taj kontinuitet u svojem tekstu analizira Robert Čulina, koji njezino djelovanje povezuje s političkim i ideološkim nasljeđem Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu, poznatijeg kao UJDI.
Bilo je to okupljalište osoba poput Branka Horvata, Žarka Puhovskog, Milorada Pupovca i Predraga Matvejevića. Čulina njihovo djelovanje promatra kroz nastojanja da se očuva Jugoslavija, a nakon njezina raspada smatra da se dio tog političkog i ideološkog angažmana nastavio kroz druge oblike djelovanja.
Semina Lončar godinama je djelovala kroz Centar za razvoj demokracije (CERD), splitsku udrugu koja je među svojim ciljevima isticala zaštitu i unapređenje ljudskih prava, poticanje demokracije i razvoj civilnog društva.
Prema podacima koje je ranije objavio Direktno.hr, Semina Lončar bila je osoba ovlaštena za zastupanje CERD-a do ožujka 2016. godine.
Direktno.hr podsjetio je i na njezine javne istupe vezane uz prava izbjeglih Srba i stanarska prava. Među ostalim, prenesena je njezina tvrdnja da je „Hrvatska jedina država koja je legalizirala oduzimanje stanarskih prava Srbima, obiteljima vojnih lica i ‘nelojalnim’ Hrvatima“.
CERD, gradski prostor i javni novac
U svojem tekstu Robert Čulina posebno problematizira odnos prema javnom novcu i gradskom prostoru.
„Kroz udrugu CERD, Semina Lončar dobiva na upravljanje i korištenje gradski poslovni prostor na elitnoj lokaciji u Splitu, na adresi Kraj Svete Marije 1, zahvaljujući odluci same gradske vlasti. Uz te kvadrate u samom srcu grada, u udrugu godinama pritječe novac iz državnog i lokalnog proračuna“, navodi Čulina.
Upravo zbog toga pitanje financiranja udruga javnim novcem nije nevažno. Javnost ima pravo znati kome je javni novac dodijeljen, za koje programe, na temelju kojih odluka i što je tim novcem financirano.
No, ono što je posljednjih dana ponovno privuklo pozornost nisu samo pitanja vezana uz CERD i njegovo djelovanje, nego i objave koje Semina Lončar dijeli na Facebooku.
Semina Lončar i Ratko Mladić
Na njezinu profilu nalazi se objava koju je podijelila s profila Dragana Stanimirovića.
Uz video B TV-a objavljen je naslov na ćirilici
„АНТИСРПСКА СЛАГАЛИЦА ЗЛА: НАСЕР, ГОТОВИНА, ТАЧИ УЖИВАЈУ У СЛОБОДИ, А МЛАДИЋ НЕМА ПРАВО НИ НА СМРТ“
Može biti slika sljedećeg: tekst "Semina Lončar 4d.. Θ AparaH CTaHиmиpoBи Prati 30. kol. B취 교 B TB AHTИCPnCKA CЛArAЛИUA 3ЛA: HACEP, rOTOBИHa, TA4И yЖИBAry y CЛO6OAИ, A MЛAAИb HEMA nPAΒΟ Hи HA CmPT BOZE PRAVDE IROSEVIC GEDZA vaseljenska.net ravde Nikola"
Može biti slika sljedećeg: tekst "Semina Lončar 4d. Sasa Vitosevic Prati 7.ruj. f и KAA HAm MyWKE y3METE ЖИBOTE rPO6OBИ HAWИ 6OPИTE CE c BAmA Generale idi ne brini ima nas Generale.idiinebriniimanasjos jos 을 VLOVIĆ Carevac PavlovićCarevac- M"
U toj objavi Ante Gotovina, Naser i Hashim Thaçi stavljaju se u isti kontekst, dok se za Ratka Mladića koristi formulacija da „nema pravo ni na smrt“.
Screenshot objave koji donosimo uz tekst pokazuje da je Semina Lončar taj sadržaj podijelila na svojem Facebook profilu.
Upravo tu objavu Robert Čulina vidi kao posebno problematičnu.
„Zato ni ne čudi što danas ta ista Semina Lončar bez imalo zadrške javno dijeli objave u kojima se veliča Ratko Mladić, srpski ratni zločinac osuđen za genocid“, piše Čulina.
Ratko Mladić pravomoćno je osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Ante Gotovina, hrvatski general, pravomoćno je oslobođen svih optužbi pred Haškim tribunalom.
Zbog toga usporedba njih dvojice nije tek pitanje političkog stava, nego otvara i pitanje odnosa prema pravomoćno utvrđenim činjenicama o ratnim zločinima.
Od zaštite ljudskih prava do relativiziranja zločina
Robert Čulina u svojem tekstu upravo taj kontinuitet stavlja u središte.
„Godinama se kroz takve strukture sustavno udaralo po hrvatskim institucijama i relativizirao pravni poredak Republike Hrvatske, pri čemu je aktivizam služio tek kao praktičan paravan za guranje ideoloških ciljeva“, navodi Čulina.
Pitanje ljudskih prava pritom ne može biti odvojeno od pitanja žrtava i odgovornosti za počinjene zločine.
Ako se govori o ljudskim pravima, onda se mora govoriti o svim žrtvama. Ako se govori o suočavanju s prošlošću, onda se ne mogu izjednačavati hrvatski branitelji i pravomoćno osuđeni ratni zločinci.
Čulina upravo u tome vidi najveći problem.
„Nema veće ironije ni opasnijeg apsurda od činjenice da je osoba, koja je od devedesetih i dana UJDI-ja pa sve do gašenja udruge živjela na račun gradskih prostora i javnog novca, na kraju otkrila svoje pravo lice i stala u obranu čovjeka odgovornog za masovna stradanja“, piše Čulina.
Ovdje je važno razdvojiti činjenice od interpretacija. Podaci o radu udruga, dodijeljenim sredstvima i korištenju gradskih prostora mogu se provjeravati kroz službene dokumente i odluke, dok su zaključci o političkim i ideološkim motivima stav autora koji ih iznosi.
Što govori objava koju je Semina Lončar podijelila?
Sama objava koju je Lončar podijelila posebno je važna zbog načina na koji prikazuje Ratka Mladića i uspoređuje ga s osobama poput Ante Gotovine.
Mladić nije pravomoćno osuđen zbog političkog stava, nego za najteža kaznena djela povezana s ratom u Bosni i Hercegovini, uključujući genocid.
Ante Gotovina, s druge strane, pravomoćno je oslobođen optužbi pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju.
Zato se pitanje odnosa prema takvim objavama ne može svesti samo na slobodu izražavanja ili političko neslaganje. Ono se tiče i odnosa prema žrtvama, pravomoćnim presudama i načinu na koji se u javnom prostoru govori o ratnim zločinima.
Tko financira udruge i za što se troši javni novac?
U cijeloj priči postoji još jedno pitanje koje nadilazi samu Seminu Lončar.
Ako određena udruga prima novac iz državnog ili lokalnog proračuna, javnost ima pravo znati za koje je programe novac dodijeljen i kako je potrošen.
To nije pitanje političke pripadnosti, nego transparentnosti korištenja javnih sredstava.
Čulina upravo zbog toga povezuje djelovanje Semine Lončar, CERD-a i šireg kruga organizacija civilnog društva s pitanjem odgovornosti prema državi iz čijih se proračuna takvi projekti financiraju.
„Žive li među nama ljudi koji bi nas ubijali?“
Na kraju svojeg teksta Čulina postavlja pitanje koje nadilazi samu Seminu Lončar.
„Sve to pred nas stavlja jedno mučno i neizbježno pitanje, žive li među nama ljudi koji bi nas ubijali?“, navodi Čulina.
Njegov odgovor također je vrlo oštar:
„Otvorena podrška osuđenim ratnim zločincima opomena je da ideologija mržnje nikada nije otišla.“
Čulina smatra da se takva ideologija i dalje pojavljuje u javnom prostoru, samo pod drugim imenima i kroz druge oblike djelovanja.
„Ona i dalje parazitira u javnom prostoru, godinama se hrani resursima države koju prezire i gura nam u lice činjenicu da kraj nas i dalje hodaju oni koji u genocidu i tuđoj smrti ne vide tragediju, nego svoju pobjedu“, zaključuje Čulina.
