Hoćemo li se radi nesposobnog Tomaševića gušiti u smeću?
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 28 Rujan 2026 14:03
Grad je istodobno vlasnik prijevoznika, organizator usluge i politički akter u sukobu koji pratimo. Kada pregovori zapnu, posljedice dolaze na stanice, u prometne gužve i kućne budžete. Cijenu plaćaju građani. Zato gradski monopol ne smije biti model koji prihvaćamo bez propitivanja
Nevenka Lastrić-Đurić, v.d. predsjednice HSLS-a Grada Zagreba i državna tajnica u Ministarstvu unutarnjih poslova, reagirala je povodom najavljenog štrajka zaposlenika ZET-a i Zagrebačkog holdinga, poručivši da građanima odmah treba konkretan plan funkcioniranja grada, a Zagrebu dugoročno prometni sustav koji će biti manje ranjiv.
Otvorila je pitanje uključivanja dodatnih, pa i privatnih prijevoznika u gradski autobusni i tramvajski promet, uz zajedničku kartu, gradski nadzor i jasne obveze prema putnicima. "Ne preuzimamo ulogu arbitra između sindikata i Grada niti procjenjujemo opravdanost njihovih zahtjeva i ponuda. Pravo na štrajk poštujemo kao zakonom zajamčeno pravo. Naše je pitanje što će biti sa stotinama tisuća ljudi koji ovise o javnom prijevozu. Odgovornost gradske vlasti za funkcioniranje Zagreba postoji i kada dogovor s radnicima izostane", istaknula je Lastrić-Đurić. Naglasila je da se odgovor gradske vlasti ne može svesti na priznavanje prava na štrajk i poruku da dani štrajka neće biti plaćeni, dok se građanima prepušta da se sami snađu. "Zdravstveni djelatnici moraju preuzeti smjene, pacijenti stići na preglede, djeca na nastavu, a zaposlenici na posao. Nemaju svi automobil, niti si mogu priuštiti taksi. Dodatna vozila na cestama otežavaju kretanje i onima koji ZET inače ne koriste. Govorimo o temeljnoj infrastrukturi glavnoga grada, čiji se zastoj prelijeva na gospodarstvo, ustanove i svakodnevni život. Građani trebaju znati kako će grad funkcionirati", poručila je.
Lastrić-Đurić smatra da rasprava mora obuhvatiti i političko nasljeđe upravljanja gradskim poduzećima. "Vrijeme je da se Zagreb odmakne od modela koji je Milan Bandić politički zabetonirao. Holding je u tom modelu, prema našoj ocjeni, služio i kao rezervoar političkog utjecaja, kadroviranja i održavanja biračke baze. Promjena gradonačelnika nije dovoljna ako se ne preispituje način upravljanja sustavom. Od Tomaševića očekujemo da otvori pitanje može li Zagreb svoje javne usluge organizirati bolje", istaknula je. Naglasila je da se ta kritika odnosi na političko upravljanje, a ne na zaposlenike koji svakodnevno obavljaju nužne poslove. "Grad je istodobno vlasnik prijevoznika, organizator usluge i politički akter u sukobu koji pratimo. Kada pregovori zapnu, posljedice dolaze na stanice, u prometne gužve i kućne budžete. Cijenu plaćaju građani. Zato gradski monopol ne smije biti model koji prihvaćamo bez propitivanja", smatra Lastrić-Đurić.
HSLS zagovara razmatranje modela u kojem bi Grad zadržao kontrolu nad mrežom linija, cijenama karata, učestalošću polazaka i standardima dostupnosti, dok bi u obavljanju prijevoza, uz ZET, sudjelovali i drugi kvalificirani operateri. Putnici bi koristili zajedničku kartu i jedinstvene informacije o polascima. "Temeljna vrijednost konkurencije jest postojanje alternative. Ako jedan operater obustavi rad, drugi koji nisu obuhvaćeni obustavom mogu nastaviti voziti svoje linije. Dodatni kapaciteti ne nastaju preko noći, nego se planiraju i ugovaraju unaprijed. Upravo zato takav sustav treba razvijati prije krize", naglasila je. Dodala je da bi HSLS na mjestu gradske vlasti ozbiljno razmotrio postupno otvaranje dijela autobusnog prijevoza i usluga čistoće konkurenciji. Uz ugovaranje prijevoznih usluga, smatra da treba razmotriti i javno-privatna partnerstva za odgovarajuće infrastrukturne projekte, ondje gdje usporedba ukupnih troškova i raspodjele rizika pokaže korist za građane. "Kao liberali vjerujemo u poduzetništvo, konkurenciju i odgovorno upravljanje javnim novcem. Više prijevoznika znači i više mogućih poslodavaca za vozače. Operateri bi se natjecali za ugovore, ali i za kvalitetne radnike. Zalažemo se da, uz zakonsku i kolektivno ugovorenu zaštitu, tržište rada, stručnost, odgovornost i potražnja za radnicima imaju veću ulogu u oblikovanju plaća i dodatnih primanja", poručila je.
Zagreb mora imati alternativu
Kao primjere navela je Stockholm, Kopenhagen i Helsinki, gradove sjevernoeuropskih zemalja poznatih po razvijenoj socijalnoj državi, koji u organizaciji prijevoza koriste konkurentsko ugovaranje usluga. U Stockholmu regionalna uprava planira, naručuje i nadzire prijevoz koji obavljaju ugovoreni operateri. Na području Kopenhagena Movia ugovara autobusne usluge s privatnim prijevoznicima, dok u Helsinkiju javno tijelo HSL organizira mrežu, određuje cijene karata i kupuje usluge od različitih operatera. Ti modeli kombiniraju javnu odgovornost, tržišno natjecanje i zaštitu radnih prava. Konkretan primjer dolazi iz Helsinkija: HSL je u svibnju 2026. za paket od šest autobusnih linija, s početkom prometovanja u kolovozu 2027., procijenio smanjenje troškova od 6,7 posto u odnosu na postojeće stanje. Pritom bi se približno 92 posto ugovorenog prometa obavljalo električnim autobusima. Riječ je o procjeni za određeni ugovor, a ne o rezultatu cijelog sustava. "Ako snažne socijalne države mogu povezati javnu odgovornost i privatne operatere, možemo i mi ozbiljno razmotriti takve mogućnosti. Moramo izaći iz socijalističkog načina razmišljanja prema kojem javna usluga nužno mora biti zatvorena u jednu javnu tvrtku. Socijalna odgovornost znači osigurati dostupan i pouzdan prijevoz, posebno ljudima koji nemaju drugu mogućnost", istaknula je Lastrić-Đurić.
Smatra da bi isti pristup trebalo razmatrati i u drugim komunalnim djelatnostima u kojima je moguće uspostaviti stvarnu konkurenciju i učinkovit nadzor. "Država se mora snažno posvetiti svojim temeljnim odgovornostima, poput obrane, policije i pravosuđa, a sve razine vlasti, u okviru svojih nadležnosti, kvalitetnom obrazovanju, zdravstvu i zaštiti najranjivijih. U komunalnim uslugama javna vlast mora jamčiti dostupnost, postavljati pravila i nadzirati njihovo provođenje. Pritom treba biti otvorena prema privatnim partnerima koji mogu ponuditi kvalitetnu i troškovno opravdanu uslugu", poručila je. Naglasila je da uključivanje dodatnih operatera nije jamstvo izostanka štrajkova. Tijekom štrajka u Helsinkiju u veljači 2024. stao je velik dio javnog prijevoza, ali operateri koji nisu bili obuhvaćeni štrajkom nastavili su voziti dio autobusnih linija. Taj primjer, smatra, pokazuje i ograničenja i moguću vrijednost raznolikije mreže prijevoznika. Svaki budući model morao bi osigurati sigurnost, radne standarde i održavanje manje prometnih linija i termina, uz jasnu odgovornost za izvršenu uslugu. Korist za građane trebala bi se mjeriti pouzdanošću polazaka, dostupnošću prijevoza i ukupnim troškovima. Za neposrednu situaciju zatražila je pravodobnu objavu dostupnih linija i polazaka, koordinaciju s drugim prijevoznicima o mogućim dodatnim kapacitetima te plan ublažavanja prometnih gužvi. "Građanima sada treba operativan plan. Zagrebu dugoročno treba spremnost da preispita postojeći model i otvori prostor novim rješenjima. Uspjeh gradske vlasti mjeri se kvalitetom usluge koju građani dobivaju. Zagreb mora imati alternativu", zaključila je.
