‘Zabranitelji’ su krvarili po rovovima i za one koji ih danas pljuju!
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 08 Listopad 2026 14:05
Tko su danas u Hrvatskoj “zabranitelji”? Svakako nisu hrvatski branitelji. Iako se upravo njih, na sve moguće načine, čak 35 godina od početka Domovinskog rata, pokušava ovako etiketirati. Ovaj neologizam nesumnjivo je potaknut željom da se naruga, uvrijedi i ponizi. Tko je smislio ovu novotvorenicu, na koju sve češće nailazimo? Svakako ne netko dobronamjeran.
Iz istog svjetonazorskog kruga dolaze riječi “zabranitelji”, “klečavci” i “hodači”. I sve ostale verbalne konstrukcije kojima se želi obezvrijediti sve ono što se veže uz Domovinski rat, vjeru i obitelj.
Konferencija za medije IUDDRH
Hrvatski branitelji, premda su tri desetljeća uglavnom šutjeli, borili se sa svojom (često preteškom) svakodnevicom, pa i oduzimali vlastite živote u trenucima očaja, (p)ostali su nepoželjne figure velikog dijela javnosti, osobito onog medijskog, nerijetko pod pokroviteljstvom nekih političkih struktura. Dapače, brojnih.
Najnoviji primjer naziva “zabranitelji” dogodio se, brže-bolje, nakon konferencije za medije u Domu hrvatskih branitelja u Puli koju je održala istarska udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata (IUDDRH). Mučno je bilo pred sobom gledati i slušati naše branitelje koji su se okupili kako bi zatražili odgovore Grada Pule oko braniteljskih plaketa koje su iznijete iz Komunalne palače Grada i odbačene na – otpad.
Teško je nešto suvislo reći nakon takvog čina, a još teže pojmiti kome je na pamet pala toliko ponižavajuća ideja. No, nema sumnje da je braniteljima ipak najteže. Njihovo ostavljanje obitelji, odlazak u nepoznato i spremnost na smrt, tri desetljeća kasnije netko vrijednosno kategorizira kao – smeće. Žalosno, jadno i bolno za one koji su to proživjeli na vlastitoj koži.
No, skandalozna tema konferencije nije bila uživo zanimljiva ostalim nacionalnim medijima, osim našeg portala. Pod dojmom ove konferencije bila sam ne samo taj dan, već i idući, pa sve do danas. Osobito jer je već u subotu ugašena Facebook stranica ove braniteljske udruge.
Spinovi i medijska manipulacija
Da bi se dodatno podigla prašina oko pregleda, klikova i komentara, tu su medijska manipulacija i spinovi koji se bacaju pod čitateljske oči i uši kao kore od banane pod noge.
Nije u petak bila glavna tema da je Grad Pula izbacio braniteljske plakete iz svoje palače na smetlište. Ne. Mediji su se ulovili za jednu usputnu molbu izrečenu na konferenciji. Naime, predsjednik udruge IUDDRH Vladimir Gašparini uputio je zahtjev da se koncert Momčila Bajagića Bajage, predviđen za 65.000 eura iz proračunskog novca, dakle novca poreznih obveznika Pule na dočeku Nove godine, otkaže te da se zamijeni koncertom hrvatskog izvođača.
Iako je više puta naglašeno da nisu ni za kakve zabrane, da u grad može doći pjevati bilo tko, za čiji će se koncert platiti karta umjesto da bude financiran javnim novcem, ovi su branitelji za nekoliko sati diljem Hrvatske proglašeni – zabraniteljima.
Na taj je način izbacivanje braniteljskih plaketa u otpad postalo “ne-tema”, a fokus se prebacio na novogodišnji koncert. Umješno medijsko manipuliranje.
Tko su, zapravo, zabranitelji?
Izraz “zabranitelji” u javnosti se prepoznaje kao spoj riječi “zabrana” i “branitelj”. Ovaj podrugljivi i uvredljivi žargonski konstrukt koji koristi dio političkih i medijskih krugova te korisnici društvenih mreža implicira kontekst djelovanja hrvatskih branitelja, kao pojedinaca ili kroz udruge, kroz nametanje zabrana određenih kulturnih ili javnih događanja. “Proslavljen” je kroz SNV-ove Novosti.
Danas, kako se zna reći, “svaka šuša” ima mišljenje i stav koji se mora promatrati kao relevantan. Pa tako imamo na stotine tisuća samoprozvanih tumača Biblije i vjernika većih od pape, najmanje milijun nogometnih izbornika, na tisuće onih koji dijele medicinske savjete i stručnjaka za apsolutno sve što se događa u svijetu. Medijski prostor najčešće preplavljuje ljevičarski narativ. Svi ostali su glupi, nazadni, neprosvijećeni, zatucani… Sami nastavite niz. “Lijeve ikone” su bogovi i božice modernog doba. Njihovi se mrežni statusi dijele i prenose u medijima. Plješće se njihovoj “hrabrosti”. Njihovoj “borbi” protiv imaginarnih fašista, ustaša i crnih spodoba.
Ali, zanimljivo, hrvatski branitelji ne bi smjeli ni imati mišljenje, a kamoli ga podijeliti s javnošću! “Zašto se javljaju?! Sigurno OPET hoće nešto zabraniti!”
A još je zanimljivije što ih zabraniteljima zovu oni koji bi zabranili sve što se ne uklapa u njihov svjetonazor. Oni koji hravtske branitelje nazivaju zabraniteljima zapravo su pristaše zabrana svega onoga što se kosi s njihovom osobnom, ideološkom i političkom krvnom slikom. I u tome je čitav paradoks te riječi.
“Hodali biste za život? Ne damo vam! Molili biste javno? Ometat ćemo vas! Zabranitelji!!!!” E, tako izgleda narativ onih koji, eto, sve demokratski dopuštaju, toleriraju, vole…
Dvostruki standardi
Vječni dvostruki standardi koji su poznati u svim društvenim uređenjima, u Hrvatskoj su postali izraženiji u posljednjih 15-ak godina. Licemjerje postoji otkako je svijeta. No, kriteriji u kojima za jednu skupinu društva vrijede jedna, a za drugu neka posve druga pravila, danas je, čini mi se, jače nego ikada. Kao da su se pred ulazak Hrvatske u EU “na bubnju” našle sve naše vrijednosti. Neoglašena rasprodaja svetinja još uvijek traje.
Nijedan čovjek na svijetu nije u nekom trenutku života izuzet od licemjerja. No, govoreći o kolektivnoj društvenoj hipokriziji, osobito u hrvatskom društvu u desetljeće i pol, čini se da postoje jasni standardi koji se primjenjuju kad su u pitanju “nepoćudne” društvene skupine. Među njima su, nažalost, i hrvatski branitelji. Srećom, ima i nas koji znamo cijeniti njihovu žrtvu.
Oni, koji su bili spremni na smrt, bili su spremni podnijeti je čak i za one koji ih danas pljuju. I upravo je u tome njihova ljudska veličina.
Ovi drugi? Njima se više i ne isplati objašnjavati…
Helena Mostarkić Gobbo/narod.hr
