Maršalevski dao ostavku u Vijeću za nadzor sigurnosnih službi: Čeka se rekacija SOA-e i dekana PFZG-a
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 05 Studeni 2026 10:05
Nakon što se otkrio, u Srbiji su ga osporili, a u Hrvatskoj proglasili korisnim idiotom Vučićeve tajne službe, te iz činjenice da je član saborskog Vijeća za građanski nadzor sigurnosnih službi izvukli pitanje je li se savjetima Studentskoj listi u Srbiji ogriješio o nacionalnu sigurnost.
Profesor na Katedri za kazneno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, Aleksandar Maršavelski, zbog paljbe pod kojom se našao jer je pod pseudonimom Prijatelj studenata mjesecima u srpskom Danasu objavljivao pisma studentima u kojima ih je savjetovao u borbi protiv režima Aleksandra Vučića, podnio je neopozivu ostavku na članstvu u Vijeću za građanski nadzor sigurnosnih službi. Tim je povodom Maršalevski dao intervju Jutarnjem listu.
Pod povećalom javnosti
Došao je pod povećalo javnosti u Hrvatskoj, ali i Srbiji, nakon što je prije nekoliko dana objavio da je on Prijatelj studenata koji ih je poticao na političko djelovanje, predlagao formiranje stručne vlade, otvaranje prema EU i savjetovao da na Studentskoj listi ne bude radikalno desni intelektualac Milo Lopar, piše Jutarnji list.
Nakon što se otkrio, u Srbiji su ga osporili, a u Hrvatskoj proglasili korisnim idiotom Vučićeve tajne službe, te iz činjenice da je član saborskog Vijeća za građanski nadzor sigurnosnih službi izvukli pitanje je li se savjetima Studentskoj listi u Srbiji ogriješio o nacionalnu sigurnost. Intervju Maršaverlskog Jutarnjem listu prenosimo u nastavku u cijelosti.
Što vas je ponukalo da pomažete srpskim studentima i na koji način ste im uopće pomagali?
– Kao pravnik koji se zalaže za ljudska prava, osjećao sam dužnost reagirati na nasilje nad studentima i profesorima. Bili su izloženi nezakonitim uhićenjima, prisluškivanjima, podizale su se optužnice protiv njih, organizirali politički upadi na fakultete, studentici su prijetili silovanjem, upotrijebljen je zvučni top… Smatrao sam da moja pisma mogu doprinijeti usmjeravanju studenata kako bi se ispunili njihovi zahtjevi, a poglavito utvrđivanju odgovornosti za ono što se događalo u protekle dvije godine.
Moj angažman je bio u formi pisama studentima koja sam pisao samoinicijativno. U Srbiji sam imao par predavanja, a sretao sam i studente u egzilu u Zagrebu. Studenti iz Srbije došli su na Forum za tranzicijsku pravdu u Zagreb, na kojem sam osobno sudjelovao, i bili su izloženi medijskom linču zbog toga. Moja pisma su bila otvorena, javna, transparentna koliko je moguće, uz navođenje da je moje ime i prezime poznato redakciji. Nisam pisao anonimna pisma, već pod pseudonimom, što je važno.
Zašto anonimno?
Zašto niste htjeli da se zna da ste vi autor tih pisama?
– Ova situacija, burna reakcija medija u Srbiji koja se zatim prelijeva u Hrvatsku, daje odgovor na to pitanje. Prije toga sam imao iskustvo zloupotrebe javnih istupa u slobodnim medijima, što je bilo popraćeno prijetnjama i uvredama u režimskim medijima. Kad sam dao intervju u Danasu i gostovao na N1 te podržao studente kao predvodnike borbe protiv korupcije, dobio sam etiketu “ustaše” i prijetnju protjerivanjem.
Zbog nedostatka suočavanja s prošlošću, uvijek postoji opasnost da se pogrešno shvati kad netko iz Hrvatske dolazi u Srbiju i komentira tamošnje događaje (kao i obrnuto). Bio sam svjestan da je kontraproduktivno iz Hrvatske davati kritičke izjave o situaciji u Srbiji. Ali s druge strane, to je upravo ono što režim želi – da nitko u okruženju ne komentira situaciju i da se ona tako prešutno prihvaća. Svaki se komentar suzbija etiketom “ustaše” ili pričom da netko izvana pokušava utjecati na političke procese u Srbiji.
Moja pisma su bila usmjerena željom za pravdom – počevši od pada novosadske nadstrešnice do nasilja nad studentima i profesorima. Moji kolege profesori u Srbiji su bili godinu dana bez plaće kao kazna zbog studentskih blokada. Situacija je bila jako dramatična. I zato sam pisao. Studente sam želio usmjeriti, savjetovati ih, ali bez da im nametnem mišljenje.
Otkrivanje identiteta
Je li bilo pametno sada otkriti identitet, poslati ovo zadnje pismo Danasu u kojem ste rekli da ste vi iza pseudonima Prijatelj studenata?
– Pisanje pod pseudonimom ima dugu tradiciju. Ima i povijesnih primjera – od Voltairea do Georgea Orwella. Ali sada, nakon što su studenti pobijedili režim, pošteno je otkriti identitet. Da sam i dalje ostao s neotkrivenim identitetom, to bi onda bilo anonimno pisanje. Za izbor pseudonima me dijelom inspirirao pokojni profesor i akademik Davor Krapac, koji je, dok je bio sudac Ustavnog suda, objavljivao tekstove pod pseudonimom “Amicus curiae” (Prijatelj suda) i to mu nitko nikada nije zamjerio.
Jeste li očekivali ovako negativne reakcije iz Srbije, a također iz Hrvatske?
– Svatko ima pravo izraziti svoje mišljenje, kao što i ja imam pravo izraziti svoje. Ne bih komentirao te reakcije, ali one dokazuju da je jedini smislen način bio pisati pod pseudonimom. Mnogi mi se javljaju s pozitivnim utiscima o pismima.
Pomoć koja ‘nikome nije ugodna’
Čini se da vaša pomoć, sada kad je otkrivena, nikome nije ugodna. S jedne strane služi Vučićevoj strani kao argument da iza studentskog pokreta stoje “strane sile”, uključujući Hrvatsku, a pismo u kojem ste se otkrili nije ugodno ni Studentskoj listi.
– Jasno je da iza njih ne stoje strane sile niti ja, studenti su sami donosili odluke na plenumima, a profesori su im eventualno pomagali savjetima. Tranzicijska pravda je specifično interdisciplinarno područje i nema nas puno koji možemo dati neki smislen savjet u kompleksnoj situaciji nedemokratskog režima poput onog u Srbiji.
Moja pisma sigurno nisu bila uvijek ugodna ni studentima ni studentskoj listi. Jedno od temeljnih principa prava je “audiatur et altera pars” – da se čuje i druga strana i nastojao sam im u pismima ponuditi drugu perspektivu koju nisu imali priliku čuti. Neposredno prije izbora je u Beogradu pokopan Ratko Mladić uz državne počasti, a u Banjoj Luci Biljana Plavšić isto tako. Studenti su odrasli u medijskoj propagandi i nisu imali otkuda naučiti da su to ratni zločinci, jer im se to predstavljalo kao neka zapadna antisrpska propaganda. To su neke od tema o kojima sam pisao.
Privatna inicijativa
Jeste se ovih dana koji put pitali: “Pa dobro, što mi je sve to skupa trebalo”?
– Otvorena pisma studentima u Danasu bila su isključivo moja privatna inicijativa. Nisam nastupao u ime bilo koje institucije. Pisao sam kao netko tko vjeruje da postoji sloboda izražavanja, tko vjeruje u akademske slobode i solidarnost koja ne prestaje na državnim granicama.
Istinski demokratsko društvo može omogućiti otvorenu raspravu, pa čak i raspravu o nekim političkim pitanjima, bez poistovjećivanja tog mišljenja s djelovanjem institucija.
Vaši kritičari smatraju da je prepreka bilo kakvom angažmanu u zbivanjima u Srbiji bila i činjenica da ste imenovani u Vijeće za građanski nadzor sigurnosnih službi Hrvatske.
– Ponavljam, pisao sam isključivo privatno, ne u ime bilo koje institucije jer bih u protivnom potpisivao instituciju, a ne pseudonim. To nema nikakve veze s mojim angažmanom u Vijeću, čija je temeljna svrha zaštita ljudskih prava građana u Republici Hrvatskoj. Odbacujem insinuacije o obavještajnom djelovanju jer sam član tijela koje je potpuno neovisno od tajnih službi.
Međutim, kako ova situacija ne bi opterećivala daljnji rad Vijeća, odlučio sam podnijeti neopozivu ostavku.
Lustracija i abolicija
Hoće li, po vašem mišljenju, Studentska lista provesti učinkovitu borbu protiv korupcije i je li provediva lustracija koju su najavili?
– U svojim pismima sam upozoravao na potrebu za mehanizmima tranzicijske pravde, a lustracija je jedan od njih. Prvenstveno se trebaju provesti kazneni postupci za one koji su odgovorni za pad nadstrešnice u Novom Sadu i za nasilje koje je potom uslijedilo.
Tu spadaju i pitanja predsjedničkih abolicija – oslobođenja od kaznenog progona – koje smatram protuustavnima. Apsolutno je pravno neprihvatljivo da se netko tko je još u kaznenom postupku ili u fazi istrage oslobodi takvom individualnom intervencijom. To imaju neke zemlje, poput SAD-a, ali se radi o reliktu prošlosti koji nije u suglasju s vladavinom prava, trodiobom vlasti, pretpostavkom nevinosti, a onemogućava se i učinkovita istraga za nasilje, na koju nas obvezuju i Ustav i Konvencija o ljudskim pravima.
Osim toga, kada netko tko je na poziciji moći zloupotrebljava službeni položaj da bi na kraju i sebe izuzeo od odgovornosti, jer u predmetima u kojima je on involviran provodi abolicije, to je snažan argument o nevaljanosti tih abolicija.
Usporedba Srbije i Hrvatske
Možete li naše hrvatske studente usporediti sa studentima u Srbiji?
– Situacija je neusporediva, jer mi živimo u demokraciji.
Studenti u Hrvatskoj su pokazali veliku solidarnost sa studentima u Srbiji. Organizirali su različite skupove solidarnosti i mislim da je to jako vrijedna tekovina svih ovih događanja – da mladi ljudi nemaju predrasude, da se druže, razmjenjuju mišljenja, uče o različitim perspektivama na događaje iz prošlosti i tako nalaze pouzdane nepristrane izvore.
Smatram da obrazovanje o povijesti i demokratskim vrijednostima treba dodatno osnažiti. Posebno je važno da mladi ljudi razumiju povijesne zločine, ustavne vrijednosti, vladavinu prava i opasnosti od dezinformacija. Zato bih podržao snažnije poučavanje o osnovama demokracije u srednjim školama. Demokraciju ne treba uzimati zdravo za gotovo. Potrebno ju je stalno čuvati i njegovati.
Širenje studentskih prosvjeda
Europom se šire studentski pokreti, prosvjedi, a najavljeni su i u Hrvatskoj. Što kao nastavnik koji radi sa studentima prognozirate, kako će prosvjedi izgledati u Hrvatskoj?
– Jako mi je teško to prognozirati. Studenti su se u mnogim zemljama – u Albaniji, Francuskoj – pokrenuli iz različitih razloga. Pravo na mirno okupljanje je temeljno ljudsko pravo. Svaki takav skup se mora osigurati i njegovo provođenje bi trebalo proteći u miru, da mladi ljudi izraze svoje mišljenje. To smatram svakako vrijednim. Ali ne mogu prognozirati koliko bi takav skup mogao privući veći ili manji broj studenata ili mladih ljudi u Hrvatskoj, niti sam svjestan razloga za to.
Što vi osjećate u učionici, postoji li iskra kod mladih ljudi u Hrvatskoj ili su letargični, kao što nam društvo ponekad izgleda?
– Mora svakako postojati povod. Za recentne studentske prosvjede se mislilo da se neće dogoditi jer mladi su na društvenim mrežama, vrlo su pasivni, ne zanima ih politika. Bili su kategorija ljudi za koje se mislilo da će se teško aktivirati. Međutim, baš su studenti u Srbiji demantirali tu tezu. Ipak, za tako nešto morate imati okidač – mora se dogoditi nešto strašno, kao što je bio pad novosadske nadstrešnice koja je ubila 16 ljudi. To je bio povod za veliku reakciju, a onda su se pridružili građani i tako je sve krenulo.
