Podsjećanje na istinu i doprinos slobodi
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 22 Studeni 2026 16:00

Jedan mlađi čovjek, čije ime neću spominjati da ga ne bih dodatno promovirao, ovih je dana uzburkao javnost, između ostalog traženjem da se zabrani geslo jedne skupine branitelja Hrvatske i jedna pjesma nastala tijekom oružane pobune i agresije protiv vlasti, teritorijalne cjelovitosti i ustavnog poretka Hrvatske u cjelini.
Budući da to nije samo njegovo traženje, te budući da izvjesno u to vrijeme još nije bio rođen, prvo njega i slične podsjećam na nekoliko temeljnih odlučnih činjenica, piše prof. dr. sc. Zvonimir Slakoper.
Pravo na samoopredjeljenje i odcjepljenje prema Ustavu SFRJ
Prema I Osnovnih načela Ustava SFRJ iz 1974. godine narodi su se ujedinili u SFRJ „polazeći od prava svakog naroda na samoopredjeljenje, uključujući i pravo na odcjepljenje,….“, što znači da je svakom od tih naroda bilo pridržano pravo na odcjepljenje i da ga je imao i dalje, dakle i 1990. i 1991. godine.
I ne samo to. Prema čl. 3. Ustava SFRJ jasno i potpuno neprijeporno „Socijalistička republika je država ….“, prema čl. 5. st. 2. Ustava SFRJ „Teritorij republike ne može se mijenjati bez pristanka republike…“, a prema čl. 5. st. 4. Ustava SFRJ „Granica između republika može se mijenjati samo na osnovu njihovog sporazuma….“.
Izbori, referendum i Ustavna odluka o suverenosti
U skladu s Ustavima SFRJ i SRH u Hrvatskoj su provedeni izbori i referendum. Na referendumsko pitanje „Jeste li za to da Hrvatska ostane u Jugoslaviji …?“ 92,18 % izašlih odgovorilo je da je protiv, a 5,38 % izašlih odgovorilo je da je za, pa je (u skladu s Ustavom izabrani) Sabor Republike Hrvatske 25. lipnja 1991. donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Tom odlukom, između ostalog, pokrenut je postupak razdruživanja od drugih republika i SFRJ. Hrvatska je i dalje prema Ustavu SFRJ bila država čiji teritorij se ne može mijenjati bez njenog pristanka, a granica samo uz njen pristanak, jer je za sporazum republika nužan njihov pristanak.
JNA kao strana vojska na teritoriju Hrvatske
Budući da je i SFRJ bila država, njena vojska, tj. JNA, za Hrvatsku i na njenom teritoriju bila je strana vojska, jer vojska pripada onome tko njome upravlja, a Republika Hrvatska njome nije upravljala.
Oružana pobuna i agresija protiv ustavnog poretka
Već 1990. skupina Srba oružanom silom pobunila se protiv ustavnog poretka i nasilno onemogućila Republiku Hrvatsku da izvršava vlast na čitavom području. Tome su na različite načine pomagali vojska SFRJ, tj. JNA, i skupine iz Srbije. Vojska SFRJ, tj. JNA, dalje je sve intenzivnije i otvorenije vojnom silom nastojala Republici Hrvatskoj oduzeti vlast na velikom dijelu njenog državnog područja. A budući da je Hrvatska prema Ustavu SFRJ i dalje bila država čiji teritorij se ne može mijenjati bez njenog pristanka, a granica samo uz njen pristanak, to je bilo suprotno i Ustavu SFRJ i zabrani rata iz čl. 2. st. 4. Povelje Ujedinjenih Naroda.
Obrana teritorijalne cjelovitosti i uloga HOS-a
Imajući te činjenice u vidu, ustavno uspostavljena vlast Republike Hrvatske i dobrovoljačke skupine koje su se suprotstavile vojnom napadu i pokušaju JNA i skupine Srba nisu radile ništa drugo nego su branile teritorijalnu cjelovitost i u cjelini ustavni poredak u Republici Hrvatskoj, uključujući i I Osnovnih načela Ustava SFRJ i čl. 3. i čl. 5. st. 2. i 4. Ustava SFRJ. To je branio i HOS. Znači da je i HOS doprinio obrani teritorijalne cjelovitosti i u cjelini ustavnog poretka u Republici Hrvatskoj.
Doprinos pjesama i gesla obrani
Tome su doprinijele domoljubne pjesme nastale u to vrijeme, jer su osnaživale moral branitelja, a moral je važna komponenta sposobnosti za obranu. Znači da je tome doprinijela i pjesma „Bojna Čavoglave“ u čijem tekstu nema ništa što bi upućivalo na napadanje i oduzimanje, nego samo na obranu vlastitog. Isto vrijedi i za geslo na znaku HOS-a, „za dom spremni“. Kao što je ta pjesma doprinosila volji i sposobnosti za obranu, tako je doprinosilo i to geslo. A treba postaviti i pitanje je li to geslo pobuđuje poriv za ugrožavanje drugog, nasilje nad drugim i oduzimanje nečeg drugom ili je u njega ugrađena samo želja za obranom vlastitog? Pročitajmo ga još jednom bez mržnje i naklonosti!
Oni koji su rođeni kasnije trebali su sve to saznati i naučiti u školi, pogotovo pravnici, a profesori prava ne mogu reći da to ne znaju.
Zašto je traženje zabrane štetno za Hrvatsku
Unatoč tome, taj čovjek i njegovi istomišljenici traže da se zabrani ono što je doprinosilo isključivo obrani teritorijalne cjelovitosti i ustavnog poretka Republike Hrvatske od oružanog napada iznutra i izvana, oružanog napada skupine njenih stanovnika i vojske druge države! Traže da se zabrani ono što je doprinosilo odlučnosti i spremnosti da se obrani svoj dom u doslovnom smislu i domovina kao dom u širem smislu, pa bi zabrana tu odlučnost i spremnost umanjila, dakle bila štetna za Republiku Hrvatsku. Dosljedno tome, traže da se poduzme nešto što je štetno za Republiku Hrvatsku.
Pitanje javnog financiranja i odgovornosti
Recentni javni predlagatelj zabrana o kojima pišemo profesor je javnog fakulteta i prima plaću iz državnog proračuna, što znači da mu plaću daju porezni obveznici, od kojih je 1991. godine 92,18 % bilo protiv toga da Hrvatska ostane u SFRJ. Stoga treba postaviti pitanje jesu li oni suglasni s tim i drugim prijedlozima zabrana, a ponekad i provedenim zabranama. I jesu li suglasni s time da se novcem ubranim od njih plaćaju ljudi koji su protiv onoga i onih koji su doprinijeli obrani i postojanju Hrvatske i njenog ustavnog poretka u cjelini, a teritorijalne cjelovitosti posebno.
I na koncu, ne bacaju li želje profesora za zabranom pjevača i gesla koji su doprinosili obrani ustavnog poretka ove zemlje tešku sjenu na nacionalno važne institucije u kojima su zaposleni i ne potamnjuju li njihov sjaj stečen desetljećima, pa i stoljećima njihova postojanja i rada u nacionalnom interesu?
Prof. dr. sc. Zvonimir Slakoper/narod.hr


