Zadnji komentari

U jednom od najvećih ruskih napada na ukrajinske ciljeve korišteni su strateški bombarderi i krstareći projektili X-22

Pin It

Iz Ukrajine, ali i zapadnih medija, posljednjih dana sve češće stižu izjave o problemima s kojima bi se mogla suočiti odavno najavljivana a neuobičajeno dugo odgađana ukrajinska (protu)ofenziva, kao i o rizicima po ukrajinsku vojsku ali i vladu u Kijevu u slučaju njezinog neuspjeha.

Tako je američki The Washington Post nakon intervjua u ponedjeljak s ukrajinskom predsjednikom Volodimirom Zelenskim pisao o njegovom strahu od mogućeg neuspjeha ofenzive, da bi već danas britanski BBC objavio intervju, također sa Zelenskim, u kojem je ovaj kazao kako „s onim što imamo možemo ići naprijed i biti uspješni“, ali da „ćemo izgubiti mnogo ljudi“. „Mislim da je to neprihvatljivo”, kazao je Zelenski, dodavši kako „još  moramo čekati“ i „da nam treba još vremena” (za ofenzivu, op.ZM.).

Ovom prigodom ne želim analizirati što je po srijedi i koji su stvarni uzroci navedenih izjava koje naglo iskaču iz okvira dugo građene percepcije o nadmoći ukrajinske vojske nad ruskom i neizbježnim ruskim vojnim porazom – i koje kod slabije upućenih mogu izazvati veliko iznenađenje.

Radije ću se posvetiti tekstu uglednog američkog specijaliziranog medija za vojnu tematiku koji se odnosi na jednu dugu, iako blisku temu, mada bi nam i on mogao pružiti barem ograničene smjernice razloga gore navedenih zabrinutosti vezanih uz ukrajinsku ofenzivu. Evo o čemu je riječ:

Ruska vojska je 9. svibnja pokrenula velike napade na ukrajinsku prijestolnicu Kijev, što se poklopilo s proslavama Dana pobjede održanim diljem Rusije u znak obilježavanja 78 godina od pobjede Sovjetskog Saveza nad nacističkom Njemačkom – piše 10. svibnja specijalizirani američki medij Military Watch (MW).

Prije nastavka iznošenja sadržaja teksta podsjećam kako ruski mediji spomenuti događaj promatraju u znatno širem kontekstu nego što je napad na sam Kijev i da su o njemu jučer izvješćivali kao o jednom od najvećih ruskih zračnih napada na ukrajinske snage i infrastrukturne objekte diljem zemlje uopće od početka specijalne vojne operacije – kako ovaj rat službeno naziva Moskva.

Ne isključujem pri tom niti njegovu određenu povezanost s nedavnim napadom dvaju dronova na moskovski Kremlj, za što ruske vlasti službeno optužuju ukrajinsku stranu. Iako to nedvojbeno nije glavni osvetnički udar (kojeg si Moskva, kako kaže, ostavlja za pravo izvršiti kada i na koji način to hoće) s obzirom kako ruski državni vrh smatra da se radilo o pokušaju atentata na predsjednika Vladimira Putina – zbog čega bi protuodgovor ipak trebao biti oštriji i koncentriraniji u smislu određivanja primarne mete.

Ali vratimo se opet tekstu američkog medija.

MW dalje piše kako su „napadi navodno najveći koji su pokrenuti na glavni ukrajinski grad od Drugog svjetskog rata“, a da su uključivali raspoređivanje teških bombardera Tu-22M3 (nedavno moderniziran zrakoplov koji je korišten i u borbenim djelovanjima na nebu iznad Sirije tijekom ruske vojne operacije na strani vlade Bashara Assada u Damasku, pogledaj video ispod teksta, op.ZM.) koji su koristili krstareće projektile Kh-22 (rus. X-22, op.ZM.). Radi se o sovjetskom protubrodskom oružju koje je ruska vojska nastavila skladištiti u vrlo velikom broju usprkos tome što ga više ne proizvode – navodi američki medij.

Ti su projektili igrali središnju ulogu u ruskim napadima na ukrajinske gradove zbog njihovih golemih količina koje ruske zračne snage imaju na raspolaganju, kao i zbog njihove starosti što znači da će biti uklonjeni iz uporabe oko 2025. godine i stoga se mogu slobodnije trošiti od drugih raketa novije klase.

Američki medij dalje navodi kako su uz rakete Kh-22, iranske bespilotne letjelice Shahed 136 igrale glavnu ulogu u napadu 9. svibnja, a ukrajinski izvori tvrde da je 26 tih letjelica korišteno za napade na Kijev.

Zrakoplovi s delta krilima počeli su se pojavljivati ​​na prvim linijama i igraju važnu ulogu u ratu od rujna prošle godine, gađajući ključne mete u Odesi, uključujući zapovjedništvo ukrajinske mornaričke postrojbe, a korišteni su i protiv položaja na prvoj liniji kao što su topničke baterije – piše MW.

Ta su sredstva pružila mnogo jeftiniju alternativu napadima korištenjem ruskih balističkih ili krstarećih projektila. Shahed 136 koriste svoja tijela napunjena eksplozivom kao ubojiti teret, zbog čega su dobili naziv ‘kamikaze’ ili ‘samoubojice’, a konceptualno su hibrid između bespilotne letjelice i krstarećeg projektila.

Zaključak

Ovaj bih vojni komentar završio slijedećom konstatacijom: pokrenuo Kijev ofenzivu ili ne rat će se i dalje nastaviti. Zapad je Ukrajini isporučio golema financijska i vojna sredstva i ispraznio svoja vojna skladišta do opasnih razina čak i po vlastitu obranu, i očekuje u najmanju ruku da se ona (is)koriste na bojnom polju.

Kakav će biti (ne)uspjeh ukrajinske ofenzive, kada i ako jednom uopće počne, i kakve mogu biti posljedice analizirat će se kasnije. Naravno, iz udobnih fotelja , daleko od užasa bojišnica ovog rata, koji se, uvijek ću ostati pri svojoj konstataciji – mogao spriječiti uz samo malo više sluha i razumijevanja s obiju strana.

Ali o tome je već odavno besmisleno govoriti, jer svi su već duboku ukopani u svoje rovove, a sve su veze potrgane za duga vremena.

Zoran Meter/geopolitika.news