Je li filozofija odrasta koju promovira Možemo samo nova, prikrivena, komunistička utopija za 21. stoljeće?
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 23 Rujan 2023 16:05
Hoćemo li uspjeti odraslo raspravljati o odrastu, pitanje koje se nameće dok mnogi još uvijek pokušavaju shvatiti što znači 'odrast' u ekonomskom rječniku, a do velikog broja ljudi pojam još nije niti stigao, dok ga neki nastoje prezentirati tek kao ideju vrijednu ismijavanja.
Odrast (eng.degrowth) kao koncept uređenja gospodarstva kojem rast nije cilj niti je mjerilo njegove uspješnosti, pa ni uspješnosti društva čiji je dio ima toliko mnogo mogućih (ili nemogućih) izvedbi da je doista teško jednoznačno odgovoriti na pitanje: Što je to odrast?
Upravo to 'odrast' čini odličnom temom ususret važnim političkim izborima onima za nacionalni i europski parlament iduće godine. Međutim hoćemo li temu ubiti ili će ona ostati živa i kako ćemo je tretirati ovisi o plodnosti tla na koju pada ona pada - o hrvatskoj publici.
Za tumačenje odrasta možemo reći da je podložno s jedne strane fantaziji zaljubljenika u samu ideju, a s druge strane manipulaciji njezinih protivnika.
Ovdje možete pročitati analizu porezne reforme i onoga što ona donosi prosječnim hrvatskim građanima
Moglo bi se prigovoriti da nije baš tako jer je u predstavljanju odrasta kao ekonomskog koncepta na rujanskoj konferenciji stranke Možemo profesor filozofije iz Japana Kohei Saito donoseći svoju knjigu 'Marx u Antropocenu' vrlo jasno iznio kako on vidi to novo uređenje nužno za spašavanje planeta i čovječanstva. Odrast kao ekonomska tema za političku raspravu nije nikakav drugačiji odrast od onoga japanskog profesora i to je ono što nam lijeva politička platforma Možemo donosi kao svoj gospodarski program?
Zavodljiva komunistička utopija Karla Marxa vraća se na velika vrata u vrijeme 'Antropocena' ili 'Doba čovjeka' naziva predloženog za novu geološku epohu, onu u kojoj čovjek ima presudan utjecaj na planet, a čiji se početak želi smjestiti u prvu polovicu 20. stoljeća.
Zbogom konzumerizmu i materijalizmu?
Poruka japanskog profesora bi se mogla uopćiti kao nužnost odricanja od užitaka kapitalizma kakav poznajemo, od zaustavljanja proizvodnje nepotrebnih materijalnih stvari i nepotrebne potrošnje na njih, na odricanje od konzumerizma i materijalizma kako bismo se okrenuti onome što je "stvarno važno" i uspješnost našeg društva mjerili Indeksom ljudskog razvoja (HDI – Human development index) u koji se ubraja očekivana životna dob ljudi, broj godina provedenih u obrazovanju nakon ulaska u obrazovni sustav te prihod po stanovniku.
Utopijske ideje kojima bi kao zvučna kulisa nedvojbeno odgovarala Lennonova Imagine obično ne prežive u grubom susretu sa stvarnošću.
Odrast bi nalijepimo li na njega etiketu 'odricanja od svega' mogao biti shvaćen upravo kao jedna takva ideja, ona koju ćemo ukorijenjeni u naša stara razmišljanja, uokvireni u naša zadana očekivanja i okamenjeni u našoj poznatoj okolini odbaciti možda i nesvjesni da to činimo iz straha od promjene.
A nju ne možemo izbjeći. Baš kao što je svijet nije mogao izbjeći mnogo puta do sada. Tehnologija koju smo izumili i na čijem razvoju radimo mijenjat će naš svijet čak i brže nego što mi stignemo o toj promjeni raspravljati. U svjetlu te promjene više je nego potrebno raspravljati o društvenom uređenju kakvom težimo i dapače, o nekim novim soficiranijim mjerilima uspješnosti društva i pojedinaca koji ga sačinjavaju.
Od samog, ogoljenog gospodarskog rasta društvo doista malo ima ako ne može naći rješenje za gladnu djecu, napuštene starce i svoje bolesne članove. Ekonomsko mjerilo gospodarskog rasta zaista jest isprazno ako ga postižemo na štetu vlastitih života.
Hrvatsko je društvo danas neodvojivo od europskog društva, a u kontekstu Europske unije na čijem se dnevnom redu također nalazi 'odrast' je ono što se dogovorimo da bi mogao biti.
Možda nam rast gospodarstva za životno blagostanje doista nije potreban, možda mjerenje gospodarskog rasta zaista nije ispravno mjerilo uspjeha. Našem društvu, onom europskom koje tek trebamo naučiti percipirati kao svoje silno treba rasprava o tome što smatramo produktivnošću rada u kontekstu novih tehnologija, što smatramo ravnotežnom privatnog i poslovnog što je to što našu civilizaciju može učiniti održivom.
Međutim, odrast kao gospodarska tema za političke izbore ne bi smio proći tek tako kao TikTok video u kojem će nam po principu 'zaljubi se ili nemoj' biti ponuđena samo utopistička ideja.
Znači li to odricanje od snova i putovanja?
Možemo li stoga raspravu o odrastu spustiti na zemlju pa postaviti obično pitanje iz pozicije recimo 15 godišnjakinje koja živi u malom stanu u Vinkovcima s roditeljima prosječnog imovinskog statusa i sanja o tome kako će jednog dana vidjeti New York, marljivo uči, planira upisati fakultet i kada diplomira i zaposli se planira sebe počastiti putovanjem u Veliku Jabuku. U svijetu bez aviona kako ga vidi japanski profesor filozofije hoće li ona putovati u New York na neki drugi način ili treba promijeniti svoj san?
Filozofija umjesto manje smeća i više reda u Gradu
Možemo li postaviti i drugačije pitanje iz pozicije zagrebačke 37 godišnje zaposlene majke troje djece koja iako je pandemija ukinuta i dalje koristi maske za lice. Nužne su joj za iznošenje smeća u kontejner. Njezino bi pitanje bilo treba li se zapravo prestati nadati da će u Zagrebu porasti tjedni broj odvoza bio otpada i početi proizvoditi značajno manje smeća ako se ne želi sretati s velikim bijelim crvima na smeđoj kanti?
Pitanja se mogu nizati u nedogled čim zavodljivu filozofsku raspravu o ekonomskom uređenju s misaonog oblaka spustimo u stvarnost naših života. I to ne pitanja iz pozicije ljudi razmaženih kapitalizmom, već iz pozicije ljudi.
Pri tom treba uvijek imati na umu da što god činili nikad ne smijemo zabraviti na čuvanje Slobode koja bi ipak trebala biti temeljna vrijednost u vremenu Antropocena. Ili?
Dragana Radusinović/direktno.hr
