Zadnji komentari

Totalni rat je rat koji je oružani, informacijski, kibernetički, gospodarski, paravojni i teroristički

Pin It

Podvodne eksplozije plinovoda Sjeverni tok 1 i 2, sumnja se na tešku  sabotažu - N1

U godinu dana dvije diverzije na podvodnim plinovodima?! Hej, zar nam nitko nije objasnio da smo u totalnom ratu…

Kad se nešto dogodi jednom, može biti slučaj, ali ako se dogodi dva puta… imamo problem!

Rat koji već drugu godinu bjesni na europskom kopnu vodi se svim sredstvima, informacijski i oružano, ali i terorizmom u kojem stradava ono najvažnije, energetska, prometna i telekomunikacijska infrastruktura.

Prošlo je nešto više od godinu dana od nevjerojatne diverzije na Sjeverni tok, da bi se prošloga vikenda na velikim dubinama Baltičkog mora vjerojatno dogodila nova, slabija, po svemu sudeći podvodna eksplozija, koju su zabilježili norveški seizmički uređaji. Ona je iz rada izbacila finsko-estonski interkonekcijski plinovod i telekomunikacijski kabel. Sada je jasno da je vjerojatno riječ o eksploziji, dakle, moguće čak terorističkom činu. Tko je mogao zaroniti na dubine do 100 metara da učini takvo nešto?! Ako jest terorizam, treba se samo pitati koja se poruka tim činom šalje?

Sjeverni tok je od Njemačke, zahvaljujući povoljnom ruskom plinu napravio najsnažniju europsku gospodarsku silu. Strateškim savezništvom s Moskvom Njemačka si je u neku ruku i presudila, a sve se lomi preko Ukrajine. Pandemija je odradila svoje a zatim je došao rat, da produbi krizu, neki su ga i očekivali. Samo godinu i pol kasnije vidimo jednu drugu Njemačku, ekonomski znatno oslabljenu i politički snažno poljuljanu, sa sve snažnijim skretanjem u desno. Uvjeravaju nas da je EU stabilna, da živimo dobro, ali ne čini se baš tako. Što će tek izaći iz toga za Europsku uniju, tek ćemo vidjeti u godinama koje dolaze, jer Ukrajina se pretvorila u najveći svjetski poligon za testiranje opasnog naoružanja, a Bliski istok opet vrije. 

Hibridna prijetnja, nejasan termin, široj javnosti nepoznat, možda čak eufemizam koji se sve češće pojavljuje u javnom narativu, kako bi se umirila javnost koja ne zna da se iza toga zapravo krije totalni rat. Totalni rat je rat koji je oružani, informacijski, kibernetički, gospodarski, paravojni i teroristički. Malo tko u Europi želi glasno reći da je to ono što sada proživljavamo, po prvi puta ikada na europskom tlu. Jer, ono što smo doživjeli na tlu bivše Jugoslavije i u Drugom svjetskom ratu ne može se usporediti sa sadašnjošću, zbog iznimno visoke razine tehnološkog razvoja. Tim je sve ovo što se događa opasnije, a razina manipulacije informacijama i pokušavanja usmjeravanja javnog mijenja u željenom pravcu je nezabilježena. Ratna vremena imaju svoj narativ, to dobro znamo, a prvo što strada je istina.

Energetska infrastruktura pokazuje se vrlo ranjivom na terorizam, a lekcije od prije godinu dana nisu mogle biti naučene. Terorizam je djelovanje gerilskog tipa, koje provode male operativne skupine i potrebna je iznimna organizacija i ponajviše sreća da bi se spriječili napadi koji su pomno planirani. A kada je riječ o nečemu što se događa pod morem, kao ovo što se dogodilo na Baltiku, priča postaje stostruko kompleksnija.

Vjerovati da su priučeni vikend-diverzanti, neki čudni opskurni radikali, doplovili jahtom i sa stotinama kilograma eksploziva 50-ak metara pod morem daljinski probušili debele čelične cijevi pod tlakom na par mjesta, čini se pričom za malu djecu. Pa ipak, takvih priča smo se u ovih godinu dana naslušali nekoliko. Istraga onoga što se dogodilo Sjevernom toku nije mogla dati jasan odgovor, pa je iznimno detaljno napisana istraživačka priča Pulitzerom nagrađenog američkog novinara Seymoura Hearsha, koji je prstom upro u sam vrh američke administracije, nekako ostala visjeti u zraku. “Možda su Ameri”, možda Ukrajinci ili Rusi, možda sami Nijemci, onako samoubilački, naš zafrkantski Splićo Vojko V. bi možda znao više.

Ako se ovo ispred obala Estonije pokaže terorizmom – a nadajmo se da neće – čut ćemo još nevjerojatnih teorija. Jedno je jasno. Igraju se geopolitičke igre koje su veće nego što većina građana može zamisliti, trasira se budućnost EU-a, Euroazije, Azije i SAD-a, Afrike i Južne Amerike, cijeli svijet se dijeli na vojno-gospodarske interesne sfere, povlače se nove granice i pišu nova pravila. Interese malih ljudi, koji samo žele miran i dobar život za sebe i svoju djecu nitko ne zastupa, jer da je tako, svega ovoga ne bi bilo. Tihim pristankom i naučenom bespomoćnošću – jer ne znamo bolje, nisu nas naučili da imamo moć – omogućujemo da se povijest piše protiv naših interesa, kao tako mnogo puta do sada. Dok ne dođe do našeg praga, našeg otirača, a tada je obično već kasno.

Nina Domazet, EGE/hrvatski-fokus.hr