Španjolska puca po šavovima; što pokazuju prosvjedi protiv ljevičarske vlade?
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 22 Studeni 2023 09:00
Stotine tisuća ljudi prosvjedovale su u Španjolskoj protiv lijeve vlade Pedra Sáncheza, čime se nastavlja otpor nedavno izabranoj tijesnoj parlamentarnoj većini. Povod za prosvjede, slične onima prošlog vikenda, namjera je socijalističke vlade da pomiluje čelnike autonomaškog katalonskog pokreta, a nestabilni politički odnosi ozbiljno prijete stabilnosti španjolske države.
Sánchez je pristao na pomilovanje katalonskih čelnika jer jedino uz podršku njima bliskih snaga može održati ionako tanku većinu u parlamentu, a njegov nedavni izbor za predsjednika vlade samo je produljio neizvjesnost glede političke stabilnosti.
Sánchez izabran za predsjednika vlade tijesnom većinom, nakon pet godina manjinske vlade
Sánchez je u prošli četvrtak izabran za predsjednika vlade, nepuna četiri mjeseca nakon izvanrednih izbora održanih 23. srpnja. Za njegovu vladu glasovalo je 179 zastupnika, protiv je bilo njih 171.
Ključnu potporu imao je u krajnje ljevičarskoj stranci Podemos (Možemo), koja je u međuvremenu zbog svojih radikalnih intervencija u društvene strukture i kaotičnog stila upravljanja izgubila povjerenje birača i utopila se u izbornu platformu Sumar.
PSOE je na izborima dobio 121 zastupnika a Sumar 31, što im nije bilo dovoljno za formiranje vlade. Stoga je Sánchez postigao dogovor s katalonskim baskijskim strankama, koje su mu dale potporu u zamjenu za amnestiju zagovornicima katalonske neovisnosti.
Pučka stranka pobjednica izbora, ali nije dobila dovoljno glasova za sastavljanje vlade
Pobjednik izbora bila je Pučka stranka (PP) Alberta Núñeza Feijóoa, koja ima 137 glasova, ali nije uspjela dobiti većinu u parlamentu ni uz pomoć svoga bivšeg koalicijskog partnera, desničarske stranke Vox, koja ima 33 mandata.
Sánchezov izbor za predsjednika vlade više je produbio nestabilnost u Španjolskoj nego što bi mogao pridonijeti stabilnosti.
Uz tanku većinu, Sánchez se upustio u rizični potez suradnje s pobornicima katalonske neovisnosti, što je izazvalo snažan nemir u španjolskom društvu koje je tradicionalno izloženo centrifugalnim silama.
Pokreti za neovisnost prisutni su u više dijelova Španjolske, najviše u Kataloniji, koja je i gospodarski najsnažnija španjolska pokrajina.
Španjolski nacionalni identitet više se oslanja na kulturnu tradiciju nego na etničku pripadnost
Integracijska snaga španjolske nacije počiva prije svega na osjećaju kulturnog identiteta, bolje rečeno zajedničke kulturne tradicije, više nego na etničkom načelu.
Istodobno, pokreti za neovisnost, posebice u Kataloniji, tradicionalno su ljevičarski, čemu je u značajnoj mjeri pridonijela i vladavina fašističkog diktarora Francisca Franca te se otpor diktaruri s vremenom poistovjetio s otporom španjolskom integralizmu.
Slijedom toga, autonomaške stranke u pravilu na nacionalnoj razini surađuju s ljevičarskim snagama, stoga ih i PSOE tradicionalno smatra svojim prirodnim saveznicima.
No, razvoj prilika posljednjih godina pretvorio je to savezništvo u čimbenik rizika. S jedne strane, socijalisti u svakoj kombinaciji mogu vladati tek sa slabom, nestabilnom većinom ili su čak prisiljeni na manjinsku vladu, dok s druge strane jačanje pokreta za neovisnost prijeti samom ustavnom poretku.
Sánchez potpuno okrenuo ploču da bi ostao na vlasti
Da bi dobio nužnu podršku katalonskih stranaka za parlamentarnu većinu, Sánchez im je obećao donošenje zakona o amnestiji za oko 1.400 zagovornika neovsinosti, koji su osuđeni zbog pokušaja odcjepljenja Katalonije.
Amnestija bi značila slobodu i za bivšeg predsjednika katalonske vlade Carlesa Puigdemonta, koji je 2017. organizirao referendum i Kataloniju proglasio neovisnom.
Optužen je za rušenje ustavnog poretka, katalonska vlada tada je svrgnuta, Puigdemont je pobjegao u inozemstvo, a Sánchez svečano obećao da će ga strpati u zatvor.
U međuvremenu, Sánchez je promijenio mišljenje, jer je uvidio da može preuzeti vlast u zemlji jedino u suradnji sa zagovornicima katalonske neovisnosti.
Na drugoj pak strani, na izborima se očekivala pobjeda PP-a, koji je doista dobio najviše glasova ali nije uspio okupiti većinu u parlamentu. Najavljivalo se da će vladati zajedno s Vox-om, ali Vox je dobio manje glasova nego što se očekivalo i tako je Sánchez dobio prigodu vladati s nestabilnom većinom.
Procjenjuje se i da je PP dobio manje glasova od očekivanih upravo zbog najave koaliranja s Vox-om.
U Madridu je u subotu više od stotinu tisuća ljudi izišlo na ulice prosvjedujući zbog bojazni da bi Sánchez sa svojim partnerima mogao razbiti Španjolsku. Organizatori prosvjeda tvrde da je bilo više od milijun prosvjednika, vlada pak procjenjuje da ih je bilo oko 170.000.
Otpor milijuna Španjolaca, u Baskiji sve glasniji pobornici neovisnosti
Na prosvjednim okupljanjima tjedan dana ranije u više španjolskih gradova okupilo se više od dva milijuna ljudi, tvrdi PP, koji je zajedno s brojnim građanskim udrugama i pozvao na prosvjede.
Prosvjednici su nosili transparente s natpisima “Sánchez u zatvor”, “Sánchez izdajica domovine”, “Sánchez, Juda 21. stoljeća” i “Ne amnestiji, da ustavu”. Prosvjed je održan pod geslom: “Ne u moje ime: Ni amnestija ni samoodređenje. Za slobodu, jedinstvo i jednakost”.
Večer prije, prosvjednici su se okupili pred središnjicom PSOE-a pjevajući pjesmu “Cara al Sol”, stranačku himnu španjolskih fašista.
Okolnosti parlamentarnih izbora i formiranje vlade iznose na vidjelo pat poziciju u kojoj su se našle ne samo stranke, nego i cijela Španjolska. Bilo da je riječ o manjinskoj vladi ili o tijesnoj većini koju je sada Sánchez uspio okupiti, zaključak je da već godinama nitko u Španjolskoj nije u stanju ponuditi stabilnu većinu.
Istodobno, ni jedna prevladavajuća ideološka struja nije u mogućnosti oblikovati dugoročnu perspektivu za budućnost Španjolske. Dok desnica izaziva snažno djelovanje zagovornika neovisnosti pojedinih dijelova, ljevica ih sada čak podupire.
U ukupnu sliku uklapa se i prosvjed u nedjelju u Bilbaou, u kojemu je 28.000 prosvjednika tražilo status nacije za Baskiju.
Pritom valja napomenuti da pritom snažno trpi i španjolsko gospodarstvo kojemu nedostaje jasna dugoročna strategija i potrebna politička stabilnost. Ne treba zaboraviti ni da se četvrtina španjolskog gospodarstva nalazi u Kataloniji, koja želi napustiti jedinstvenu državu, a Španjolska je istodobno četvrto po veličini europsko gospodarstvo.
Nije stoga čudo su napetosti u Španjolskoj izazvale pozornost i na razini Europske unije. Europski parlament trebao bi idućeg tjedna raspravljati o tome ugrožava li amnestija neovisnost španjolskog sudstva.
Pedro Sánchez posljednjih je pet godina bio na čelu manjinske vlade. Njegov ponovni izbor uz pomoć tijesne većine dogodio se u posljednji trenutak, jer da nije do 27. studenoga dobio većinu u parlamentu, Španjolska bi morala uskoro ponovno na izvanredne izbore.
Kako je krenulo, ta se mogućnost još uvijek ne isključuje.
