Loša procjena
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 06 Veljača 2024 07:19
Bilo kako bilo, na premijeru je red. Postoje samo dvije mogućnosti: ili će povući kandidaturu suca Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika ili će tvrdoglavo ustrajati na toj kandidaturi. Sabor će ga tad sigurno izglasati. U to nema sumnje. Uvijek ima žetončića koji će uskočiti. Što onda?
Predsjednik vlade i predsjednik HDZ-a htio se dodvoriti desničarima odabirom njihovog i svojeg “deška” za glavnog državnog odvjetnika. Pripremao mu je i Kazneni zakon po kojem će djelovati i raditi. Taj Zakon, odnosno njegove izmjene i dopune izazvale su puno polemika i bure u javnosti. To je atak na slobodu i demokraciju. Da je kojim slučajem taj zakon na snazi ništa se ne bi znalo o kandidatu za državnog odvjetnika, njegovim prijateljima i poznanicima, kao ni o njegovoj prepisci s “Kninskom kraljicom”, kojoj se sudi, zbog mnogo čega i koga, kao ni o mogućim lažima za koje se tereti sudac Ivan Turudić, a izrekao ih je više puta na više mjesta. Mislim, da je svima koji su pročitali dio njegove prepiske s fatalnom Josipom Rimac, jasno da oni nisu bili samo poznanici. Sređivali su oni jedno drugome razne poslove, na državnoj razini. Na stranu to da je dotična vrlo eksplicitna i pomalo sirova u svojim porukama, što je njen stil intimno oslovljavati sugovornike, dajući im razne epitete, i što je to za nju sasvim normalno. To nije normalno. Možda je ona tako mogla komunicirati sa svojom prijateljicom Gabikom, ali sa županijskim sucem sigurno nije, posebice kad je ona u sudskom postupku. Sudac je takvu komunikaciju prihvatio i na jednaki način joj odgovarao. Omogućavao joj je uvid u pojedine slučajeve i spise i na neki način pogodovao. On to negora, kao što negira i njihovo prijateljstvo. Nešto slično je bilo i s gospodinom Zdravkom Mamićem, s kojim se Turudić sastajao u suspektnim okolnostima, po noći, u automobilu,...To isto sudac negira. Postoje tajni spisi SOA-e o tome, što je javno iznio predsjednik države. Sve to je jako čudno i jako mutno. Da je dobro nije, ni za koga, ponajmanje za premijera Plenkovića. On sada mora izaći iz te mučne situacije. Kako će to napraviti, možda još nije siguran niti on sam. Možda je najbolje priznati sebi i svima nama da je u ovom slučaju pogriješio, krivo je procijenio situaciju. Nije odabrao dobrog kandidata za glavnog državnog odvjetnika. Što Turudiću fali?, pitaju se mnogi. Puno toga, ponajmanje stručnosti. Nije sve u stručnosti, pogotovo za funkciju glavnog državnog odvjetnika. Tu je potrebna kompletna ličnost, čiste prošlosti, časne sadašnjosti i sigurne budućnosti. Turudić je bio hrvatski branitelj. Svaka čast i hvala na tome. Međutim, to ga ne eskulpira od njegovih ostalih sumnjivih aktivnosti i djelovanja. Često je bio u društvu i surađivao sa sumnjivim osobama, sklonim kršenju zakona. On će reći da je to njegova privatna stvar, kao i dopisivanje s gospođom ex Rimac. To je vrlo upitno kad si javna osoba, odnosno kad si sudac. Tad se privatnost svodi na tvoj dom i tvoju obitelj. Svoju obitelj je izložio kad su posjetili šatoroše u Savsko .i dali im podršku. Svoju obitelj je izložio i kad se dopisivao i posjećivao s kninskom kraljicom na način koji iznose mediji. To je bilo ispod svake razine normalnosti, pristojnosti i službenosti. Nipošto se nije trebao spustiti na nivo provincijalizma i uličnog govora. Morao je čuvati dostojanstvo svoje funkcije i sebe kao osobe. Uvukla ga je u svoju razgranatu mrežu asertivna državna tajnica, koja je vedrila i oblačila, ne samo u “svojem” ministarstvu. Ona se nije libila nikog nazvati ili mu pisati, ulizujući mu se pri tom, a s druge strane ga ismijavati sa svojim prijateljicama. U njezinom mobitelu se kriju još mnoge tajne. Čuva ih da bi se opravdala i zaštitila. Zato ona mirno ovih dana šeće i provodi se u Dubrovniku. Turudiću nije do takvih šetnji i provoda. Premijer ga je stavio u poziciju da se opravdava. To nije dobra pozicija, ni u kojem slučaju.
Bilo kako bilo, na premijeru je red. Postoje samo dvije mogućnosti: ili će povući kandidaturu suca Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika ili će tvrdoglavo ustrajati na toj kandidaturi. Sabor će ga tad sigurno izglasati. U to nema sumnje. Uvijek ima žetončića koji će uskočiti. Što onda?
Hoće li glavni državni odvjetnik biti samostalan i profesionalan u svom radu?
Tko će mu vjerovati? Povjerenje u institucije i pojedince je u nas, odavno narušeno. Zapravo ga i nema.
Najviše se vjeruje predsjedniku države. Štogod tko o njemu mislio predsjedniku države ljudi vjeruju, što pokazuje opće mnijenje i potvrđuju razne ankete. Aktualni predsjednik države nema nikakvu konkurenciju na idućim predsjedničkim izborima, bez obzira tko bio njegov protukandidat. Zapravo on još uvijek nema protukandidata. Tu i tamo iskrsnu neka nagađanja o kandidatima za predsjednika države. HDZ sigurno nema adekvatnu osobu. O drugima da i ne govorim.
Kakve veze ima s tim glavni državni odvjetnik ? To je pitanje koje se nameće poslije izjave suca Turudića kako Milanović ima određeni strah, koji se “može opipati”, ukoliko on postane glavni državni odvjetnik. Kaj god!
Aktualni premijer o svemu mudro šuti, kao i njegovi sljedbenici. To nije bio slučaj u drugim aferama. Do sutra se sve mora raspetljati. Bilo bi dobro da premijer barem jednom prizna kako je donio lošu procjenu. Ništa mu se tad ne bi dogodilo, osim što bi se sa svojih faraonskih visina spustio među smrtnike i normalne osobe, koje rade i griješe.
Ankica Benček
