Zadnji komentari

Postoje opasnije prijetnje od Rusije, a o njima se ne govori: ‘Došlo je do drastične promjene’

Pin It

Svijet se u posljednjih nekoliko godina uvelike promijenio, a globalne nestabilnosti i prijetnje izazivaju lančanu reakciju vlada diljem političke karte. Ratovi, inflacija, posljedice pandemije i reakcije na istu, sve se prelijeva i do najmanjih država pa tako nesigurnost osjećaju i velike svjetske sile, ali i manje zemlje i vazali moćnih međunarodnih igrača.

Da se to iščitati i iz jedne od glavnih tema u hrvatskom javnom prostoru ovih dana, a to je pojava kalkulacija o uvođenju nekog oblika obaveznog vojnog roka po uzoru na neke europske zemlje. Svijet je danas ‘globalno selo’ i jasno je da je teško biti u potpunosti izoliran i zaštićen od prijetnji koje dolaze negdje puno dalje pa se tako svaka odluka najvećih svjetskih sila prati iz svih kutaka.

Na promjene koje se događaju uvelike utječe i rat u Ukrajini kojem se ne nazire kraj, a svojevrsni ‘status quo’ polako prelazi u promjenu stavova prema odnosima u sukobu koji je neizravno uvukao i uključio veliki dio svijeta. Istraživanja pokazuju da se mijenja percepcija javnog mnijenja i stavova prema tom sukobu, ali i drugim problemima, a o tome je za naš portal progovorio geopolitički stručnjak Branimir Vidmarović.

Stvari jasnije, ali i kompliciranije

“Najnoviji Munchenski indeks sigurnosti koji objavljuje Munchenska sigurnosna konferencija na uzorku od 1000 ljudi iz pojedinih zemalja G7 i BRICS pokazao je drastičan pad percepcije Rusije kao glavne ili velike prijetnje za sigurnost tih zemalja. U usporedbi sa dosta niskim pozicijama 2022., u indeksu iz 2023. Rusija se kao prijetnja popela na prvo mjesto u gotovo svim anketiranim zemljama G7 – Kanadi, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Japanu, Velikoj Britaniji i SAD-u (u Brazilu, Kini, Indiji i Južnoj Africi Rusija je nastavila biti pri dnu).

Ali situacija se mijenja. Svježi indeks 2024. pokazuje da vrijeme ide, a zabrinutost građana se dinamično mijenja u skladu sa novim vanjskim i unutarnjim narativima i problemima. U Kanadi je ruska prijetnja pala na treće mjesto, ustupivši poziciju ekstremnim vremenskim uvjetima i uništavanju okoliša. U Francuskoj je Rusija pala na šestu poziciju, ispod radikalnog islamskog terorizma, masovnih migracija, klimatskih promjena, ekstremnog vremena te rasizma i diskriminacije.

U Njemačko je Rusija otišla na sedmu poziciju. Tako umjesto Rusije, Nijemci strahuju od masovnih migracija, radikalnog islamizma, kibernetičkih napada, međunarodnog organiziranog kriminala, uništavanja okoliša te rastuće nejednakosti. U Italiji je Rusija pala se šestog na dvanaesto mjesto na račun ekonomskih, klimatskih, ekoloških i migracijskih problema”, smatra.

Ukrajinu se ne gleda istim očima

Dodao je i da postoji bojazan od kibernetičkih prijetnji. “U SAD-u je također strah od kibernetičkih napada, političke polarizacije i Kine potisnuo Rusiju sa prve na četvrtu poziciju. Izuzeci su Velika Britanija i Japan. Britanci se 2024. Rusije boje više nego prethodne godine (na drugom mjestu su poremećaji u opskrbi energijom). U Japanu zbog kombinacije povijesnih sentimenata koji su pojačani ruskom agresijom građani i dalje doživljavaju Rusiju kao glavnu prijetnju, veću od Kine. Rezultati pokazuju kako se u današnjem svijetu brzo mijenjaju prioriteti. Strah od Rusije uslijed agresije na Ukrajinu u dijelu zemalja je zamijenio narativ koji proističe iz rata u Gazi te problemi imigracija, klimatskih promjena i drugog. Zastara dolazi brže nego što se očekuje”, smatra Vidmarović.

To sve, prema analitičaru, nije pozitivan razvoj za Ukrajinu i ne nazire se poboljšanje. “Za Ukrajinu ovo nije pozitivan razvoj događaja. Od početka ruska invazije, predsjednik Zelenski je pokrenuo impresivnu globalnu kampanju podrške Ukrajini i sankcioniranja Rusije. Mladi Zelenski je koristio sva svoja medijska i estradna znanja u sigurnosne, političke, humanitarne i vojne svrhe, vješto i prirodno se snalazeći u offline i online prostoru kao nijedan političar do sada.

Energija koju je ulagao nije bila motivirana samo željom da se Ukrajina obrani od agresora već i shvaćanjem ljudske prirode: kako je teško zadržati pažnju suvremene publike na nekoj temi dulje od par dana. Da stvar bude još gora, američka javnost mijenja stav prema Ukrajini. U studenom godine, Gallup je proveo istraživanje na uzorku od 2000 ljudi. Postotak građana koji smatra da SAD premalo pomaže Ukrajini je od ljeta 2022. pao sa 38 na 25 posto.

Veliki problem za SAD

Udio građana koji smatra da se Ukrajini previše pomaže skočio je u istom razdoblju skočio sa 24 na 41%. U kolovozu 2022, čak je 66 posto Amerikanaca smatralo da Ukrajinu treba podržati dok ne oslobodi okupirana područja, čak i pod cijenu dugotrajnog rata. Iako još uvijek većinski, taj se stav pred kraj 2023. stanjio do 54 posto. Istodobno, postotak onih koji zagovaraju brz kraj rata se povećao sa 31 na 43 posto.

U pitanju novčane podrške, stvar je poprilično jasna: 61 posto smatra da financijska pomoć mora biti ograničena. Na pitanje „tko pobjeđuje“ tek 20 posto navodi Ukrajinu, dok 64 posto smatra da nitko ne pobjeđuje. Ne radi se tek o izoliranoj anketi. Slične ankete Chicago Council of Global Affairs, Reuters/Ipsos, Associated Press-NORC i Axiosa, uz neke oscilacije u postocima i varijacijama u anketnim pitanjima, pokazuju identičan trend promjene raspoloženja američke javnosti u pitanju podrške i financiranja Ukrajine.

To je naravno za Bijelu Kuću i sigurnosne ciljeve SAD-a velik problem u izbornoj godini. Republikanska opstrukcija novog paketa financijske pomoći u Kongresu je problematična jer je klasičan odraz ‘narodne volje’ koja nije uvijek u skladu sa sigurnosnim i političkim ciljevima države. Ukoliko aktualna garnitura želi konzistentno pomagati Ukrajini, morat će biti kreativna u pronalasku rješenja da se financijska pomoć propiše u posebnom zakonu kako bi bila otporna na sentimente građana i promjene vlasti u Bijeloj Kući. Borba traje”, zaključio je Branimir Vidmarović.

dnevno.hr