Prelazak na islam, (ne)milom još više silom, bio je jedini uvjet biološkog ostanka i opstanka katolika i katoličanstva
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 11 Ožujak 2024 15:05
Nedavna prisilno išaraba leopardova šarolikost nekadašnje Bosne i Hercegovine, današnjeg politički podrhtavajućeg, ekonomski nestajućeg daytonskog Zbirnog beha entiteta, sve je jednobojnija u ograđenim nacionalnim i vjerskim posjedima njenih suverenih i konstitutivnih Bošnjaka, Hrvata i Srba.
I gotovo da ti jednobojni nacionalni posjedi, sada svi turskim perdama ograđeni i zaštićeni jedan od drugog nisu nikakvo iznenađenje nakon tako krvavog, proganjajućeg vjerskog rata za teritorij. Ti zemljišni gruntovi nisu ni neka svjetska novost suvremenih entiteta, država i državica.
Danas u svijetu ima čak i teritorijalno manji, od bošnjačkog, hrvatskog ili srpskog beha entiteta međunarodno priznatih država, i sve one su uzor mnogim zemljama,a napose uzor Bosni i Hercegovini kakva bi trebala biti u budućnosti. Zato je muslimansko-bošnjački radikalni zagovor cjelovite Bosne i Herecgovine, pored toliko malih država u svijetu, znak invazionističke islamske politike osvajanja teritorija.
Nije nimalo pretjerano zaključiti i ustvrditi da je današnji beha zemljišni nacionalni muslimansko-bošnjački posjed minijaturni presjek postojećih islamskih zemalja u svijetu, koje su sve od svog postanka, a zbog čega su uzor beha muslimanima Bošnjacima, u cijelom svom ograđenom teritoriju gotovo sto posto jednonacionalne islamske boje. Muslimani-Bošnjaci se ne zadovoljavaju veličinom postojećeg teritorija na kojem žive i kojeg su etnički i vjerski očistili od nemuslimana, nego taj prostor nastoje proširiti na cijeli beha teritoriju, čime bi opravdali pred svojim narodom toliki broj žrtava u vjerskom beha sukobu. Jednako tako bi opravdali i milijarde pomoći iz islamskih zemalja koje su poslane za širenje islama i osvajanje teritorija u Bosni i Hercegovini, odnosno u Europi.
Međutim, i kao takve jednobojne islamske zemlje ne smetaju svjetskoj zajednici, čak ni danas kada progone, ubijaju i biološki istrjebljuju na najbarbarskiji mogući način ostatke ostataka kršćana i kršćanstva kako bi svaki pedalj zemlje bio prepoznatljiv u vjerski zelenoj boji. Proces tog muslimanskog najvećeg i najbrutalnijeg etničkog i vjerskog čišćenja prostora, kako onih na kojima žive, no još više i brutalnije osvojenih u Bosni i Hercegovini, traje u kontinuitetu sve od pojave islama na nekim svjetskim dijelovima. No, što taj proces čini brutalnijim i barbarskijim je nepobitna činjenica da je svugdje i uvijek gdje i kad je došao islam , u zavisnosti od dijela Kugle zemaljske i pruženog otpora, brže ili sporije nestajalo i nestalo i kršćana i kršćanstva. Potvrđuje to i današnja etnički i vjerski čista muslimanska društva na povijesnim prostorima kršćanstva Bliskog istoka gdje se islam javlja nepunih sedam stoljeća poslije kršćanstva. Na izradi takve slike Bosne i Hercegovine islamisti rade duže od pola tisućljeća, i samo zahvaljujući stotinama i stotinama tisuća hrvatsko katoličkih žrtava kroz to tragično razdoblje tog predziđa kršćanstva taj entitet nije u potpunosti muslimanski pozelenio.
Baš zbog toga je danas na najžešćem brutalnom udaru džihadista dinastije Izetbegović, koja je sebi i svojim zaslužnim barbarima izgradila luksuzne dvorce kao ratna skloništa po teritoriju majčice Turske. Eto i samo ta crna stvarnost kroz koju prolazi današnji Zbirni beha entitet opravdava bosansko i hercegovačku diobu i podijeljenost na nacionalne, u beha slučaju još više vjerske, republike, čime je jedino moguće zadržati njenu leopardovu šarolikost pa makar i u većim kompaktnim i homogenim površinama. Svako drugo zagovaranje, ili prisilno građenje u njenoj cjelovitosti svrstavanje je na muslimansko bošnjačku stranu bosansko i hercegovačkog bojenja u muslimansku vjersku boju.
Lažna je tvrdnja dijela svjetske zajednice koja se prodala muslimanskom svijetu za šačicu naftnih dolara kako je na svakom beha djeliću bilo svih njenih naroda. To je samo dio istine, budući da se u svakom razdoblju tragične beha prošlosti jedni njeni prostori povećavali, homogenizirali u jednom narodu, a drugi se smanjivali. Bio je to proces političke prisile preseljenja jednog naroda na prostore na kojima je njegova nacionalna zajednica bila većinska, brojnija.
Planirani ratovi
Prisila političkog i ratnog preseljenja beha naroda iz jednog u drugi beha kraj je neprekinuti proces koji je trajao u prošlosti a traje i danas. To prisilno političko preseljenje naroda unutar beha granica, i izvan njih, rat je samo ubrzavao i povećavao u njihovom broju. Zapravo ratovi su i planirani i vođeni za proširenje vlastitog teritorija, i njihov početak je u turskoj okupaciji Bosne i Hercegovine kada je stotine i stotine tisuća kršćana katolika u strahu od osmanlijskog danka u krvi i prisilne islamizacije izbjeglo s beha prostora, što je bio također i muslimanski početak etničkog i vjerskog čišćenja okupiranih kršćanskih prostora.
Muslimani-Bošnjaci nikako ne žele, niti hoće, iako je to jedan od glavnih, zapravo glavni preduvjet postignuća mira koji je moguć jedino na istini i pravdi, da priznaju istinu na koji način, kojim sredstvima i kojim zločinima je Bosna i Hercegovina nacionalno i vjerski išarana. Kada je islam došao i kako se širio na tim prostorima, to je pitanje sa pravim odgovorom i istinom, pitanje ostanka i opstanka bilo kakve cjelovite i zajedničke Bosne i Hercegovine.
U Europi je prošlo vrijeme, a i to aktualni muslimani Bošnjaci ne priznaju kao istinu, da bilo kakav, i bilo koliko jak, okupator i osvajač piše pobjedničku istinu. Zapravo a u to se ljudska povijest i uvjerila, nema pobjedničke istine, jer pobjednička istina je skrivanje vlastitih zločina, terora i barbarstva. Stoga kada muslimani Bošnjaci danas govore i pišu da je pravoslavaca, katolika i muslimana bilo po svim krajevima Bosne i Hercegovine, bez odgovora od kada i kako se zemlja vjerski šarala, to je samo muslimansko-bošnjačka obrana turske prisilne islamizacije, ali dijelom i pravoslavizacije dovođenjem porobljenih Srba kao sluga i robova u okupiranu fratarsku Bosnu. U tom zločinačkom turskom procesu koji se odvijao uvijek i najbrutalnije protiv domicilnih katolika i nije moglo biti veliki kompaktni teritorijalnih cjelina, budući da su Turci pravoslavce dovodili na granice osvojenih teritorija i razvlačili ih kao graničare i čuvare zloglasnog carstva. I zbog toga i nisu prisiljavani na islam. Potvrđuje to i današnja istina koja se čuva u katoličkom beha puku kada se kukuruz okopava riječima, “okopaj okolo sve, kukuruz ne voli susjeda kao i Srbin”.
Katolički i muslimanski teritoriji su izmiješaniji i kompaktniji što počivaju na istini prisilne islamizacije porobljenih katolika. Prelazak na islam,(ne)milom još više silom, bio je jedini uvjet biološkog ostanka i opstanka katolika i katoličanstva, pa je bilo slučajeva da su po nekoliko katoličkih sela na širem osvojenom teritoriju prisilno prevođena na islam, a neka pak u susjedstvu u dogovoru sa njima “slobodnom” voljom, što je također vid prisile, prihvaćali islam kako bi bili brojniji i kompaktniji u oslobađanju koje mora doći jednog dana.
Prisilno širenje islama i islamiziranje porobljenih kršćana i njihovih crkava najvidljivije je, i ničim poreciv primjer današnjeg statusa džamije osvojene crkve Svete Sofije u Konstantinopolu. Pred tom današnjom tragičnom istinom, pred tom slikom koja pokazuje sve brutalnosti i barbarstvo muslimana, svih muslimani svijeta, napose muslimani Bošnjaci trebali bi zašutjeti i ne progovoriti ni jednu jedinu riječ u obranu turskog danka u krvi, i turske prisilne islamizacije kršćana katolika u Bosni i Hercegovini. Uz to pred tom današnjom crnom stvarnošću, kao i pred mnogim džamijama izgrađenim na temeljima katoličkih crkava u fratarskoj Bosni, kraljevini hrvatske kraljice Katarine, muslimani-Bošnjaci, bez obzira što su prisilno prevedeni na islam, morali bi stati i zatražiti oprost od kršćana katolika, što bi bio najstabilniji i najsigurniji temelj neke buduće hrvatsko bošnjačke konfederalne zajednice na povijesnim beha prostorima.
Vinko Đotlo/hrvatski-fokus.hr
