Trumpova predizborna vanjska politika: čimbenik koji bi mogao odlučiti američke izbore
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 22 Ožujak 2024 14:50
Nakon dva desetljeća američke promocije izvoza demokracije i umiješanosti u ratove na Bliskom istoku i sjeveru Afrike (obje politike uglavnom su doživjele fijasko) te nakon četiri turbulentne godine obilježene pandemijom, globalnom recesijom, ratovima u Ukrajini i Svetoj Zemlji, Trumpova izolacionistička vanjskopolitička agenda mogla bi osigurati pobjedu na izborima.
Nakon dva desetljeća američke promocije izvoza demokracije i umiješanosti u ratove na Bliskom istoku i sjeveru Afrike (obje politike uglavnom su doživjele fijasko) te nakon četiri turbulentne godine obilježene pandemijom, globalnom recesijom, ratovima u Ukrajini i Svetoj Zemlji, Trumpova izolacionistička vanjskopolitička agenda mogla bi osigurati pobjedu na izborima
Američki predsjednički izbori u studenom ove godine bit će iznimno uzbudljivi i nepredvidljivi. Iako ih tek moraju potvrditi nacionalne konvencije njihovih stranaka koje će se održati na ljeto, izgledno je kako će kandidati dvije dominantne stranke biti aktualni predsjednik, demokrat, Joe Biden i živopisni republikanac Donald Trump. U političkoj utakmici dvaju veterana američke politike posebno mjesto zauzima vanjska politika oko koje se vatreno prepucavaju i pokazuju dijametralno suprotne stavove.
Mali utjecaj geopolitike na američke birače u povijesti
S druge strane, dugi niz godina, pa i desetljeća, politolozi i novinari redovito ispravno podsjećaju kako vanjska politika nije presudno pitanje na temelju kojega američki birači odlučuju za kojeg će predsjedničkog kandidata glasovati. Nepristrani Amerikanci, koji nisu vatreni simpatizeri republikanske ili demokratske stranke (tiha većina američkog naroda), glasovali bi za onog kandidata koji bi ponudio bolja rješenja u područjima gospodarstva, socijalne i društvene politike. Vanjska politika, osim nekih izuzetaka, nije bila čimbenik koji bi presudio. Doduše, u pojedinim trenucima povijesti vanjska politika je uistinu znatno utjecala na rezultat izbora.
Tako su široko rasprostranjeno mišljenje da Sjedinjene Države gube Hladni rat od Sovjetskog Saveza i iranska talačka kriza 1980. godine presudno utjecali na poraz „mekog“ predsjednika Jimmyja Cartera od „čvrstog“ republikanca Ronalda Reagana. Iako istraživanja pokazuju kako su početne faze rata u Iraku utjecale na 1-2% glasača na predsjedničkim izborima 2004., dvije godine kasnije nezadovoljstvo Amerikanaca produženim ratom pridonijelo je pobjedi Demokratske stranke na međuizborima za Kongres. Godine 2008. na predsjedničkim izborima iz istog razloga trijumfirao je demokratski kandidat Barack Obama koji je bio za prekid rata i prestanak američkih prekomorskih intervencija.
Vanjska politika postaje predmet interesa američkih birača
Povijest iznova pokazuje kako se sve mijenja. Splet jedinstvenih (geo)političkih i društvenih okolnosti ukazuje na to da će vanjska politika definitivno biti vrlo važna tema za američke birače 2024. Statistike to već nedvosmisleno pokazuju. Odnos prema geopolitičkim temama (izbjeglička kriza na američko-meksičkoj granici, ratovi u Ukrajini i Pojasu Gaze, odnos prema Kini, Rusiji, NATO-u…) mogao bi Trumpu ili Bidenu donijeti ili odnijeti predsjednički mandat. U anketi Associated Pressa i NORC Centra za istraživanje javnih odnosa iz prosinca 2023., 38% Amerikanaca navelo je vanjsku politiku kao jedno od pet najvažnijih pitanja kojima bi se američka vlada trebala baviti 2024. – porast od 18% u odnosu na 2022. Otprilike 4 od 10 odraslih Amerikanaca svrstalo je vanjskopolitičke teme u pet najvažnijih tema.
Američki sveučilišni profesor i ekspert za međunarodne odnose, Jordan Tama, naglasio je dva elementa koji se trebaju ostvariti da bi geopolitika utjecala na američke izbore: 1) istaknuta međunarodna kriza, 2) jasne vanjskopolitičke razlike između predsjedničkih kandidata.
Prvi element bit će osiguran u svakom slučaju. Političko-društveni procesi utjecali su da u ovom trenutku postoje tri velike međunarodne krize: migrantska kriza na granici SAD-a i Meksika, rat Izraela i Hamasa te rusko-ukrajinski rat. Pod uvjetom da se na ovogodišnjim izborima ponovo sučele Biden i Trump, i drugi element bit će zadovoljen.
Karakter ispred političkog sadržaja
Američki vanjskopolitički stručnjak, Jeffrey A. Friedman, otkrio je u svojoj knjizi „Test vrhovnog zapovjednika: javno mnijenje i politika stvaranja imidža u vanjskoj politici SAD-a“ kako u pogledu vanjske politike, Amerikanci često glasuju na temelju percipiranih karakternih osobina kandidata, a ne na temelju stavova kandidata o određenim pitanjima. Prema toj teoriji, Amerikanci naginju glasovati za onog kandidata koji odaje dojam snažnog vođe koji se može zauzeti za interese SAD-a u međunarodnoj areni. Često je percepcija snažnog vođe povezana s asertivnom vanjskom politikom, što također objašnjava zašto predsjednici koji iz Ovalnog ureda vode ratove obično pobjeđuju na izborima.
Friedman je u svojem istraživanju pitao ispitanike zašto misle da bi Biden bolje vodio vanjsku politiku od Trumpa. Otkrio je kako dvostruko više glasača daje potporu Bidenu zbog osobnih karakteristika kao što su snaga i odlučnost, nego zbog specifičnih elemenata njegove vanjske politike.
Kad se gleda ukupna slika, preferiranje osobnih karakteristika kandidata u odnosu na sadržaj politike ne ide na korist Bidenu budući da ga oko 3/4 Amerikanaca smatra prestarim da bude učinkovit predsjednik. Iako je i Trump prilično star (77 godina) njegova borbena retorika štiti ga od percepcije slabog vođe.
Važnost društvenih mreža i digitalnih medija
Razvoj tehnologije uvelike podiže važnost vanjske politike kod američkih birača. Trenutačno su vrlo važna skupina birača tzv. Milenijalci (rođeni između 1981. i 1996.). Oni su prva „digitalna generacija“ koja se oslanja na društvene mreže (Instagram, TikTok, X, Facebook) kao primarni izvor informacija. Sposobnost društvenih mreža da dokumentira ratove u realnom vremenu znači da mladi birači neprestano gledaju kako se američka vanjska politika odvija u ovom ili onom obliku. Takvo što ne ide na ruku Bidenu. Dok se Bidenova vanjska politika može svaki dan pratiti na društvenim mrežama i aktualni predsjednik ju ne može kamuflirati, Trumpova vanjskopolitička agenda je u prednosti jer se temelji na kritici i teoriji koja se tek treba realizirati.
Bidenova vanjska politika u krizi
Bidenov rejting blizu je najniže razine ikada. Nešto manje od 40% Amerikanaca odobrava posao koji obavlja i tek oko trećine podržava njegovu vanjsku politiku. Na globalnom planu Bidenu je sve pošlo nizbrdo od povlačenja američke vojske iz Afganistana i talibanskog preuzimanja vlasti u kolovozu 2021.
Neuspjeh vanjske politike nastavljen je produženim ratom u Ukrajini. Ukrajina nije pomela ruske snage usprkos milijardama dolara američke pomoći. Naveliko očekivana ukrajinska protuofenziva neslavno je propala. Tu se nadovezao i krvavi rat u Pojasu Gaze u kojem je Izrael, kojega podržava Biden, pobio više od 30 tisuća palestinskih civila, uključujući 10 tisuća djece. Kao posljedica tog rata, uslijedili su hutistički napadi na brodove u Crvenom moru te napadi Irana i njegovih saveznika na američke snage u Iraku i Siriji. To je sve učinilo da Biden izgleda kao slabi predsjednik.
Amerika na prvom mjestu – Trumpova velika prednost
Biden i Trump uvelike se razlikuju u odnosu na viđenje položaja SAD-a u svijetu. Biden je u svom listopadskom govoru ustvrdio:„Američko vodstvo je ono što drži svijet na okupu.“ Biden se smatra predsjednikom kojem je geopolitika glavni prioritet i želi ostati upamćen kao predsjednik koji se borio za demokraciju diljem planeta, sukladno svojoj globalističkoj agendi. Drugim riječima, Biden smatra kako SAD treba ostati svjetski policajac i tutor.
S druge strane, Trump zagovara nacionalističku, suverenističku i izolacionističku vanjskopolitičku agendu, „Amerika na prvom mjestu“, prema kojoj SAD treba gledati prije svega svoje interese i ne miješati se u pitanja drugih država osim ako to nije nužno. Trump ne smatra da SAD treba izvoziti demokraciju i ljudska prava. Američki birači, iako jesu domoljubi, postali su rezervirani prema ideji kako Amerika mora voditi svijet i biti svjetski policajac. Istraživanje Gallupa početkom 2023. otkrilo je kako 45% Amerikanaca želi da njihova država ima važnu ulogu u svijetu, ali samo njih 20% želi da SAD ima vodeću ulogu. Takvi pogledi slažu s Trumpovom politikom.
Sastavni dio američkog položaja u svijetu je i odnos prema NATO-u. Dok je Biden vatreni pobornik saveza i njegovog članka 5. prema kojemu je napad na jednu državu članicu, napad na sve članice, Trump se s tim ne slaže. U veljači je na predizbornom skupu izjavio kako neće štititi države članice NATO-a koje ne ispunjavaju obvezu saveza da troše 2 posto svog BDP-a na obranu. Štoviše, moguće je da bi pozdravio ruski napad na takve europske saveznice poput Turske koja troši 1,31% BDP-a na obranu ili Bugarske (1,84%).
NATO je pitanje američke časti i ponosa. To je najvidljiviji instrument američke moći i pokazatelj kako SAD ima političku i vojnu kontrolu nad velikim dijelom svijeta. Stoga ne čudi da 60% Amerikanaca ima pozitivno mišljenje o savezu. Kad se to uzme u obzir, Trump bi bio u teškim problemima da pokuša povući SAD iz članstva u NATO-u. On to javno niti ne zagovara, nego traži da druge članice povećaju svoju potrošnju na obranu što američki kapitalistički orijentirani građani dobro razumiju. U siječnju je Trump izjavio kako je „NATO iskoristio našu zemlju“ i uvjetovao privrženost NATO-u na temelju „ako se prema nama (Amerikancima, op. a.) ponašaju ispravno“. Ušima običnih Amerikanaca više odgovara takva Trumpova uvjetna politika pomoći stranim zemljama nego Bidenova spremnost na vođenje „križarskih“ ratova u ime demokracije i slobode.
Presudno pitanje ilegalne imigracije
Odnos prema ilegalnoj imigraciji u SAD zapravo je najvažnije vanjskopolitičko pitanje i pitanje koje jasno ističe razlike između dva kandidata. Više od 75% Amerikanaca doživljava trenutačno stanje na granici s Meksikom kao krizu ili veliki problem. Pod pritiskom republikanaca koji ga optužuju da nije uspio kontrolirati granicu, Biden je u siječnju pozvao Kongres da osigura više sredstava za osiguranje granice i rekao da će „zatvoriti granicu“ ako dobije nove ovlasti da vraća migrante. Usprkos Bidenovim nedavnim potezima koji teže snažnije osigurati granicu, i dalje postoji vidljiva i upadljiva razlika između „mekane“ Bidenove politike i agresivnog Trumpovog pristupa. Trump je obećao da će migrantsko pitanje tretirati kao pitanje nacionalne sigurnosti, obećavši rasporediti trupe na granici, a eventualno se čak uključiti u vojne akcije protiv narko kartela u Meksiku ili drugdje. To dobro prolazi kod birača.
Bidenova licemjernost prema Palestincima i Trumpova šutnja
Rat Izraela i Hamasa pitanje je gdje se također dva kandidata razlikuju. Biden želi balansirati između potpore Izraelu i palestinskih prava, dok Trump zagovara snažnu proizraelsku politiku. Međutim, budući da veliki dio javnosti osuđuje Bidenovu politike potpore Izraelu, Trump je odlučio biti tih i ne provocirati mlade, liberale i progresivce koji su posebno naklonjeni Palestincima. Trump je odlučio pustiti da se rat odigra i završi možda prije njegovog potencijalnog ulaska u Bijelu kuću i tako ga riješi mogućih briga.
Na demokratskim predizborima u ključnoj swing saveznoj državi Michiganu, 27. veljače, dogodilo se nešto nevjerojatno: 101.449 glasača (13,2%) glasovalo je „neprivrženo“. Ova skupina Amerikanaca zapravo je prosvjedovala protiv predsjednika Joea Bidena i njegove administracije zbog potpore izraelskoj ratnoj kampanji u Pojasu Gaze jer žele primirje u Svetoj Zemlji. To je logično zbog velikog broja Amerikanaca arapskog i muslimanskog porijekla u toj državi, kao i mladih progresivnih birača koji su simpatizeri palestinskog pitanja. Glasači u Michiganu bili su prvi koji su na izborima pokazali otvorenu frustraciju Bidenovom administracijom koja redovito stavlja veto na sve rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a koje osuđuju Državu Izrael.
Demokratskim simpatizerima nije jasno kako Biden u teoriji podržava ljudska prava, a ne želi pritisnuti Benjamina Netanyahua na bezuvjetni prekid vatre kako bi se civilima u Gazi dostavila humanitarna pomoć. Čak oko 60% Amerikanaca ne podržava Bidenovu politiku prema Palestini. Kako Trump nije propalestinski orijentiran šutnja mu može donijeti najviše koristi.
Zasićenost ukrajinskim ratom – Trumpova šansa
Rat u Ukrajini je vanjskopolitičko pitanje na kojem su najvidljivije razlike Bidena i Trumpa. Iako to pitanje nije trenutačno nije u središtu pozornosti američke javnosti, to ne znači da neće biti. Za razliku do imigrantskog i izraelsko-palestinskog pitanja, Ukrajina ne budi snažne osjećaje kod većine američkog naroda iz jednostavnog razloga što većina Amerikanaca nema obiteljske ni druge veze s Ukrajinom.
Dok Biden obilato daje potporu Ukrajini, Trump je u više navrata izjavio kako bi riješio rat u roku 24 sata, čak i prije nego što položi prisegu. Obećao je zaustaviti „beskrajni tok američkog blaga u Ukrajinu“ i tražiti od Europljana da SAD-u nadoknade troškove obnove svojih vojnih zaliha. To je u skladu s pogledom većine Amerikanaca (70%) koji smatraju kako je vrijeme za pronalazak diplomatskog rješenja u Ukrajini. Njih oko 60% ne podržava Bidenovu ukrajinsku politiku. Trump je išao i korak dalje pa je rekao da će priznati aneksiju Krima i nekih dijelova istočne Ukrajine. To je malo vjerojatno, ali pokazuje želju da se pitanje Ukrajine makne s dnevnog reda kao i ubrizgavanje milijardi američkih dolara u tu zemlju.
Odnos prema Kini
U važnim vanjskopolitičkom pitanjima, kao što su Kina i vanjska trgovina, čini se da razlike između Bidena i Trumpa nisu dovoljno velike da bi imala veliki utjecaj na izbore. Obojica zagovaraju carinska i trgovinska ograničenja u trgovini s Kinom, tj. nastavak trgovinskog rata. Trump, doduše, zauzima čvršći stav u odnosu na Kinu zbog odlaska poslova iz industrijskih dijelova Amerike u Kinu, Indiju, Vijetnam i Meksiko.
Zaprijetio je da će uvesti paušalne carine od 60% na sav kineski uvoz. Takav postupak mogao bi imati odjeka kod birača. Nedavna studija pokazala je da je vjerojatnije da će ljudi koji žive na Srednjem zapadu, oko Velikih jezera i na jugu, područjima pogođenim odljevom poslova iz SAD-a, glasovati za njegov ponovni izbor 2020. U pogledu svjetske trgovine, Trump je predložio carinu od 20% na sav uvoz robe u SAD-a, žaleći se da je prosjek carina u EU 50% veći nego u SAD-u.
„Trumpov efekt“ već utječe na geopolitička zbivanja
Trumpova predizborna kampanja nije samo važna u teoriji. Ona je već krenula utjecati na unutarnja i vanjskopolitička događanja iako Trump još nije postao niti formalni predsjednički kandidat Republikanske stranke. Trump je nedavno animirao svoje pristaše u stranci kako bi se usprotivili zakonu o pružanju pomoći Ukrajini i angažirali na donošenju zakona o pooštravanju kontrola na meksičkoj granici u američkom Senatu. Demokrati su bili prisiljeni izraditi novi zakon o pomoći Ukrajini. Senat je konačno odobrio zakon kojim se Ukrajini daje 95 milijardi dolara. To dovoljno ukazuje na utjecaj bivšeg i potencijalnog predsjednika. Neke se države već pripremaju za dolazak novog vođe.
Početkom ožujka Trump je bio domaćin u svojoj rezidenciji Mar-a-Lagu mađarskom premijeru Viktoru Orbánu koji je u dobrim odnosima s Vladimirom Putinom. Ruski predsjednik mogao bi biti ohrabren mogućim povratkom Trumpa u Bijelu kuću i smišljeno bi mogao odgoditi pregovore o svršetku rata s Ukrajinom do dolaska Trumpa u Bijelu kuću. Nešto slično mogao bi napraviti i Netanyahu. Postoje indicije kako je NATO odustao od imenovanja žene glavnom tajnicom zbog Trumpovog manjka poštovanja prema ženama političarkama. Na datum federalnih izbora u Kanadi utjecala Trumpova pojava. Izbori su tempirani najkasnije za 20. listopada ove godine prije sraza Trump-Biden kako bi se motivirali liberalni birači da glasuju za liberalnog premijera Justina Trudeaua zbog straha od povratka Trumpa.
Geopolitikom do pobjede
Iako je do američkih predsjedničkih izbora ostalo malo više od sedam mjeseci, kaos na meksičkoj granici, izazovi rata u Ukrajini i na Bliskom istoku, asertivna Kina i međunarodni odnosi u cjelini mogli bi odlučiti izbore.
Nakon dva desetljeća američke promocije izvoza demokracije i umiješanosti u ratove na Bliskom istoku i sjeveru Afrike (obje politike uglavnom su doživjele fijasko) te nakon četiri turbulentne godine obilježene pandemijom, globalnom recesijom, ratovima u Ukrajini i Svetoj Zemlji, Trumpova izolacionistička vanjskopolitička agenda mogla bi osigurati pobjedu na izborima.
