Promašena odluka kompromitiranoga Ustavnog suda
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 27 Ožujak 2024 09:57
Najava predsjednika hrvatske države Zorana Milanovića da izlazi na saborske izbore te da poziva sve oporbene čelnike i stranke da se pridruže koaliciji Nacionalnog jedinstva protiv uzurpatora Andreja Plenkovića pogodak je u sridu! Ova Milanovićeva najava nije postala samo tema dana, postala je puno više, tema tjedna, tema mjeseca, a ako na izborima uspije u svomu naumu, onda će biti i tema godine.
Time je predsjednik Milanović prisvojio ove izbore koji će se održati 17. travnja 2024. na blagdan sv. Šimuna. Uz 17. travnja, blagdan sv. Šimuna slavi se još 3. veljače i 8. listopada. Ovaj svetac naziva se Sveti starac Šimun ili Šimun Pravednik i Šimun Bogosvećenik, koji je vezan uz Zadar, kojemu je zaštitnik, gdje je njegova crkva i škrinja sv. Šimuna. Ovo je jedan od simbola toga izbornog dana.
Od gojenca do aparatčika
Dakle, Milanovićeva najava je postigla medijski pogodak. Ona je uzburkala ne samo hrvatsku svakodnevicu, nego i političku žabokrečinu koju je zadnjih osam godina stvorio A. Plenković svojom izdajničkom globalističkom politikom koja je duboko otišla u kriminalne vode. Prije svega, A. Plenković se od uglađenog jugokomunističkog gojenca prometnuo u poslušnog bruxelleskog aparatčika koji je izdao hrvatske interese, hrvatske običaje i hrvatsku obitelj, a nakon toga nasilnom uvedbom protuživotne tzv. Istanbulske konvencije (uništenje braka i obitelji) i Marakeškog sporazuma (nenadzirano puštanje islamskih terorista u Hrvatsku pod okriljem potrebe za radnom snagom) stvorio uvjete da preostali Hrvati, koji još nisu pobjegli iz njegove Hrvatske, za koju godinu postanu manjina. Iz ovoga nedvojbeno proizlazi kako ova Milanovićeva najava izlaska na izbore (priča o tomu da se on kandidira za predsjednika Vlade je deplasirana jer je neutemeljena i kod njega i kod N. Grmoje i S. Benčić) je dar Božji, jer samo on nam svima može pomoći da se riješimo ovoga zla i čudovišta u koje se AP pretvorio.
Ima vremena za koaliciju Nacionalnog jedinstva
Tko to ne razumije, ne možemo mu pomoći. To je isto kao i kod prisilnoga cijepljenja protiv COVID-19. Ne mislite valjda da se je AP cijepio!? Svakako da nije, kao što se nisu cijepili Jean-Claude Juncker, Ursula von der Leyen ili Klaus Schwab. Milanovićeva najava koalicije Nacionalnog jedinstva garancija je dobre zamisli samo ju treba pretvoriti u djelo. To ne znači da sve oporbene stranke i strančice trebaju odmah potpisati predizborni koalicijski sporazum, nego da nakon izbora zatome svoje ideološke stavove i pokušaju se dogovoriti na koji način što prije stvoriti saborsku većinu. To znači da je smjena AP-a prioritet, a ideološke razlike ostaviti po strani za kasnije. U suprotnomu ništa od Vlade nacionalnog jedinstva. Čini mi se kako ni ljevica, a ni desnica ne će moći same pobijediti AP-a i njegove ucijenjene i kupljene poslušne zombijevske trabante i poslušnike.
“Gangsteri” i “kriminalci” u Ustavnom sudu
Što reći o Ustavnom sudu? Ništa ne možemo pohvalno. Radi se o nakupini istrošenih političara, sudaca, kosovaca, udbaša…, koji su se političkim smicalicama uhljebili na tom sramnom sudu. I zato svaka njihova odluka – ili svako njihovo oglašavanje u javnosti – Hrvati doživljavaju kao nešto što nema veze sa stvarnošću. Ti su suci premreženi raznim ideološkim, obiteljskim i interesnim vezama i nije slučajno što predsjednika toga suda, Miroslava Šeparovića, Z. Milanović naziva „gangsterom“, „kriminalcem“ i kumom „pijanoga Šeksa“. A da predsjednik Ustavnog suda nije bezazlen potvrđuje i podatak da je on to isto bio i do 1990. u protuhrvatskoj Jugoslaviji. I zbog toga, što nije bila makar „mala lustracija“, ne bi M. Šeparović bio na čelu suda i u komunističkoj Jugoslaviji i u demokratskoj Hrvatskoj. Isti je slučaj i s ocem prokazane AP-ove ministrice Nine Obuljen čiji je otac Nikola Čičo Obuljen bio dubrovački gradonačelnik i od 1986. do 1990., i od 1990. do 1994. I u totalitarizmu i u demokraciji. Izgleda da su Miroslav i Čičo ljudi „za sva vremena“.
Hrabra četvorica sudaca
Za povijest treba zapisati koji su suci Ustavnog suda podržali izdajnika AP-a. To su: Miroslav Šeparović (predsjednik), Mato Arlović, Davorin Mlakar, Miroslav Šumanović, Branko Brkić, Josip Leko, Mario Jelušić, Rajko Mlinarić i Snježana Bagić. Protiv su bili: Ingrid Antičević Marinović i Andrej Abramović, dok su suci Goran Selanec i Lovorka Kušan prije glasovanja napustili prostoriju, što je možda hrabriji čin nego kako su glasovali Antičević Marinović i Abramović. Posebno upada u oči ponašanje i svrstavanje Josipa Leke i Mate Arlovića na stranu AP-a, a ne na stranu Milanovića iako se radi o bivšim komunistima koji su nakon 1990. palili i žarili u preimenovanom SDP-u. J. Leko je bio prvi pobočnik Ivice Račana s kojim je i vikendicu imao pored njegove kako bi s njime lakše kartao i bio u vrhu Partije. Svrstavanje Arlovića i Leke na Plenkovićevu stranu ustvari je potvrda Milanovićeve tvrdnje kako bi po političkom uvjerenju bilo logičnije da su njega, Milanovića, neki čudni ljudi „iz sjene“ postavili na čelo HDZ-a, a ne AP-a.
Situacija je nejasna, nedefinirana i konfuzna
Odluka ili preporuka Ustavnoga suda da predsjednik države Z. Milanović ne može, odnosno da ne smije ići na saborske izbore je dvojbena. Ona je djelomice utemeljena na ustavu Republike Hrvatske, a djelomice ne. To se vidi i na primjerima pojedinih tzv. ustavnih stručnjaka koji podržavaju Ustavni sud ili predsjednika Milanovića. To znači da se nalazimo u „sivoj zoni“ u kojoj je sve (ne)moguće. Budući se nigdje izrijekom ne brani predsjedniku države da ide na izbore za Europski parlament, a održavaju se nešto kasnije, zbrka je potpuna. Što znači da Milanović može ići u kampanju za eurozastupnika i smije širiti svoje ideje i političke poruke, a te poruke i ideje ne bi smjeli slušati oni potencijalni birači koji idu na izbore za Sabor. Vidite i sami kako je situacija nejasna, nedefinirana i konfuzna. I još nešto, čelnik Ustavnoga suda M. Šeparović veli da može poništiti izbore ako u njima za Sabor nastupi Z. Milanović, a s druge strane, izbore ne može verificirati nitko do li toga istog proskribiranog Milanovića. To je dodatan problem. I zato treba vjerovati Milanoviću kada kaže da će naći načina kako prevariti ove „gangstere“, „kriminalce“ i kumove „pijanoga Šeksa“. Široka je „siva zona“!
Ponavlja se vrijeme nakon rušenja Hrvatskoga proljeća
Usporedno s nedorečenim porukama Ustavnoga suda o pokušaju zabrane Z. Milanoviću da se suprotstavi aktualnom predsjedniku Vlade ide i medijska hajka neviđenih razmjera. Ona me podsjeća na vrijeme gušenja Hrvatskoga proljeća u prosincu 1971. godine kada su „podršku“ protuhrvatskoj struji davali razni komiteti, razne boračke, sindikalne organizacije… protiv Savke Dabčević-Kučar, Pere Pirkera, Mike Tripala, Ivana Šibla i drugih. Na isti način danas Plenkovića neargumentirano i sramno podržavaju Direktno, Davor Gjenero, Nova TV, Novi list, Slobodna Dalmacija, Žarko Puhovski, Katarina Peović, Jerko Trogrlić, Sanja Barić, Krešimir Macan, RTL, Ivana Petrović, Stijepo Bartulica, Nikola Grmoja, Damir Jugo, Dario Zurovec, Damir Bajs, Narod, Večernji list, Dnevno, Mirjana Kasapović, Mato Palić, Matica hrvatske, Žarko Ivković, Marinko Jurasić, Tomislav Karamarko, Ankica Mamić, Tomica Klauški pa čak i dojučerašnji intimusi Radimir Čačić i Dalibor Paus.
Mladen Godek: Svatko može birati i biti biran
Mladen Godek, općinski sudac, odvjetnik, bivši koprivnički gradonačelnik i bivši saborski zastupnik HSLS-a oglasio se o najnovijem sporu smije li Z. Milanović ići na izbore za Hrvatski sabor. Evo što on kaže: »Članak 45. Ustava RH govori o biračkom pravu i normira da svi punoljetni građani Hrvatske imaju opće i jednako biračko pravo. Ova ustavna odredba zapravo sadržava temeljno demokratsko pravo; da svatko može birati i biti biran. Ovo je odredba o aktivnom (birati) i pasivnom (biti biran) pravu glasa. A naglasak je da ovo imaju SVI! Neodrživa je teza da je to uskraćeno samo predsjedniku države. On jedini ima samo polovično pravo glasa. Nadalje, prethodno nije trebao dati ostavku. Ostaje predsjednik republike i normalno obnaša svoju funkciju. A ako bude izabran, onda se situacija temeljno mijenja. On je izabran za saborskog zastupnika. Zoran Milanović je, dakle, ovog trena samo kandidat i ništa drugo. I to se ne suprotstavlja niti jednom zakonskom propisu ove države. Teoretski može ući u Vladu ili biti čak i premijer, ali ako bilo što od toga prihvati, on mora dati ostavku na položaj predsjednika Hrvatske. I to je regulirano Ustavom, članak 96. Ovo je pravničko tumačenje. Postoji i ono političko: stavlja li se ovim potezom predsjednik na stranu oporbe. Naravno da je to točno. Istovremeno to znači protivljenje nastavku vladavine HDZ-a. Ali, ovo ne predstavlja baš nikakvu novost. Naime, Zoran Milanović je kroz cijeli mandat bio najoštriji protivnik načina vladavine HDZ-a i najveći kritičar Andreja Plenkovića. Ovo sad? Ništa novo! Istina je i da se predsjednik republike mora brinuti za redovito i usklađeno djelovanje te stabilnost državne vlasti. Upravo je Milanovićeva kandidatura na tom tragu jer je stabilnost državne vlasti ozbiljno ugrožena sustavnom i razarajućom korupcijom, instaliranjem Turudića, sukobom s europskim tužiteljima. Svjedoci smo stalnog sukoba Milanović – Plenković. Bilo je tu i međusobno niskih udaraca. Onih ispod pojasa, kako bi to ocjenjivali u boksu. A sad predstoji demokratski okršaj između njih. Pa neka birači daju svoj sud. Između ostalog, to je i pošteno. Osobno mislim i korisno za našu državu« (https://danica.hr/ugledni-pravnik-i-bivsi-zastupnik-milanovic-ne-mora-dati-ostavku/?). Kaže da je Ustavni sud pogriješio jer nije smio donijeti sporni pravorijek prema kojem Z. Milanović ne bi smio sudjelovati na izborima. Jer je »svaki bivši predsjednik bio u kampanji, i Kolinda Grabar-Kitarović, i Ivo Josipović, Franjo Tuđman, Stjepan Mesić… Dolazili su tamo gdje je bila koncentracija birača«, kaže Siniša Hajdaš Dončić i dodaje: »Ja sam se bio kandidirao za župana, Ivo Josipović je hodao kraj mene u kampanji«.
Lucijan Carić: Gubitak autoriteta je smrt institucija
A evo što Ustavnom sudu kaže Lucijan Carić, kolumnist, predavač i računalni stručnjak specijaliziran za informacijsku sigurnost: »Odluka Ustavnog suda je ispravna i jedina moguća, no u svojoj je biti gubitnička i nebitna. Već je rečeno što je rečeno i figure su posložene. Prijetnja poništenjem izbora prazna je puška jer bi u tom slučaju desetorici ustavnih sudaca u svom tom prepucavanju gotovo sigurno istekao mandat pa bismo pored tehničke vlade i raspuštenog Sabora duboko potonuli u još neistražen bezdan Ustava RH. Pored toga, u slučaju poništavanja izbora koje je HDZ izgubio – ma koliko opravdana odluka bila – to bi, nakon današnje odluke, bilo protumačeno kao potpuno svrstavanje Ustavnog suda uz HDZ. Ustavni sud sam se doveo u poziciju gubitka autoriteta. Usprkos glorificirajućim odredbama Ustava, nakrcan je likovima koji u nekakvoj iole normalnoj državi ne bi mogli suditi ni utakmicu male lige, a kamoli sjediti u vrhovnom tijelu koje donosi ključne odluke o sudbini nacije i njenih najviših političkih aktera. Pored toga Ustavni sud donio je niz katastrofalnih odluka, poput ove najnovije o neradnoj nedjelji. Na kraju od njega nije ostalo ništa drugo od koliko-toliko djelujućeg politički korektivnog tijela, ali vrlo je daleko od bilo kakvog časnog i stručnog sudišta kojem su pravo i pravda jedini orijentiri. Isto kao što se s pravom postavlja pitanje dostojnosti Turudića za funkciju na koju je, eto, izabran – jednako se tako može postaviti i pitanje dostojnosti ustavnih sudaca. Iako je taj koncept kod nas potpuno napušten i preživljen on bi trebao biti ključan za tako bitne funkcije. U Maloryjevoj Smrti kralja Arthura vitez Lancelot du Lac pronalazi Sveti gral, no glas mu kaže – ne ulazi jer si nedostojan! Najveći vitez Okruglog stola, bez straha i naizgled bez mane, obilježen je grijehom koji je počinio s kraljevom ženom, kraljicom Guinevere. Ne radi se samo o izvanbračnoj aferi, već činu veleizdaje koji se kasnije, nakon diskvalifikacije u potrazi za Gralom, produbljuje i postaje još mračniji. Dok je Lancelot kažnjen za svoje grijehe Turudić, ali i neki ustavni suci su nagrađeni. Da, takva se politika očito može provoditi, ali se onda ne treba čuditi kada se ista svojim kreatorima počne razbijati o glavu i kada tako posložene institucije izgube bilo kakav ugled i autoritet, pa se i njihovi logični i ispravni potezi počnu relativizirati i prezirati. Bez obzira u koliko bolesnom društvu živimo gubitak autoriteta je smrt institucija. I da stvar bude jasna, nije samo HDZ ubio institucije – SDP im je pomogao. Upravo ovakav, u konačnici moralno poražen Ustavni sud, ne bi mogao biti stvoren da u tomu nije sudjelovao i Zoran Milanović, čovjek o čijoj su sudbini danas odlučili, a zapravo nisu« (https://www.facebook.com/lucijan.caric/posts/8072220789471946?ref=embed_post).
Pupovčevo srbovanje u zavjetrini
U sjeni cjelokupne medijske pozornosti uperene prema sukobu između predsjednika države i predsjednika vlade srpski etnobiznismen i najvažniji Plenkovićev koalicijski partner Milorad Pupovac radi li radi. Svojim podržavanjem AP-a na vlasti Plenković mu je zauzvrat omogućio da usred Zagreba ruši stare kuće i gradi parkiralište u Preradovićevoj ulici na kojem će zarađivati eure, a nakon toga, ostane li Plenković na vlasti, gradit će velebni Srpski kulturni centar kao novi oblik zapišavanja srpskoga teritorija hrvatskoga glavnog grada, jer kod Srba kultura je nepoznati pojam. Iako mu je Plenković omogućio milijune eura za potrošnju u “vidne i ne vidne troškove”, ipak ga nije pozvao na jubilarni XX. sabor HDZ-a, jer bi mu naštetio u ovo preburno predizborno vrijeme. Ali je zato omogućio vrlom Pupiju da skokne do Otočca u Lici kod gradonačelnika Gorana Bukovca s kojim je bio na komemoraciji novoga „stradanja Srba u Hrvatskoj“, ovoga puta u selu Doljani gdje su zajedno položili vijence za „žrtve srpske nacionalnosti“. Uz Bukovca i Pupovca ovomu činu nazočili su ne tako davno uhvaćeni u kriminalu Boris Milošević i svenazočna tužibaba Vesna Teršelič. I nije to sve, još je zanimljivije da je otočački gradonačelnik član jednoga od preostalih HSP-ova!
Opet su Srbi “ugroženi”!
I Milorad Pupovac ide na izbore. Za izbore uzeo je slogan „Treba li Hrvatska Srbe?“, što je nastavak izazivanja i širenja laži o njihovoj stalnoj ugroženosti od strane većinskih Hrvata. Evo kako Pupi objašnjava riječi iz ovoga slogana: »Treba li to pitanje postavljati i danas kad se njihov udio u nepunih sto godina s 18,5 % smanjio na 3,2 %?… Kako god odgovorili, svi će se njihovi odgovori moći svesti na jedan – Hrvatska treba Srbe. Samo je pitanje treba li ih za svoje i njihovo dobro ili za zlo. Hrvatska treba Srbe kad čita Hektorovićevo pjevanje o Marku Kraljeviću, kad djecu podučava pjesmi Petra Preradovića „Rodu o jeziku“, kad ustaje na državnu himnu „Lijepa naša domovino“ koja se izvodi u tonovima Josifa Runjanina, u Ustavu kad spominje ZAVNOH, kad čita „Proljeća Ivana Galeba“ Vladana Desnice, kad plaća kovanicama eura s likom Nikole Tesle, kad slavi pobjede Nikole Jokića, kad srpska pozorišta publikom ispunjavaju hrvatska kazališta, kad puni arene da bi pjevala s dojučer nepoznatom Aleksandrom Prijević, kad mladi ljudi iz Srbije koji nisu otišli u Irsku ili Njemačku u Hrvatskoj rade poslove mladih ljudi koji su iz Hrvatske otišli u Irsku ili Njemačku. Hrvatska treba Srbe i kad se po fasadama njezinih gradova ispisuje a po stadionima uzvikuje „Ubij Srbina“, kad se po pravoslavnim crkvenim hramovima ispisuje ZDS, kad ih se naziva „četnicima“, kad se ćirilično pismo proglašava „agresorskim pismom“, kad se premlaćuje djecu na ulicama zato što se nekom učinilo da govore ekavskim izgovorom, kad protestira zbog „srpskih filmova“ na „hrvatskoj televiziji“, kad se zabranjuje gostovanja srpskih pjevača, svaki put kad se za njih ne nalazi lijepe riječi i kad su dežurni krivci za sve. Kao što nitko nikog ne treba samo zbog onog Drugog već i zbog sebe samog, tako i Hrvatska treba Srbe, i sve Druge koji dolaze ili će doći nakon njih. Nije li vrijeme da se ova opća istina pretvori u konkretan život svakog od njih, svakog od nas – građanke ili građanina Hrvatske?« Sad bi lukavi Pupi – nakon što mu broj Srba u Hrvatskoj nije povoljan – da smo svi „građanke“ i „građani“ – a dok je bila Jugoslavija, tj. velika Srbija, nije ni u jednom trenutku tako razmišljao.
Donald Trump i preustroj NATO-a
O budućnosti, opstojnosti i potrebe vojnoga saveza koji čuva Zapadnu Europu puno se govori zadnjih godina. Dr. Sumantra Maitra, bivši stipendist nacionalne sigurnosti u američkom Centru za nacionalni interes predstavlja ili zastupa realizam, objašnjava razliku između američkih i europskih interesa (https://www.lifesitenews.com/opinion/exclusive-how-donald-trumps-2nd-term-could-be-the-end-of-the-american-deep-state/?utm_source=popular). NATO znači da SAD jednostavno plaća za zanemarivanje vlastite sigurnosti od strane Europe. “Trump razumije da su europski interesi vrlo različiti. Istok želi da se Amerika bori protiv Rusije, Zapad želi prenijeti sigurnosni teret Americi.” Što onda želi Donald Trump, pita se on i odgovara: “Trump ne želi platiti ni za jednu stranu. Ne želi ratovati za istočnu Europu, ne želi platiti zapadnoeuropsku obranu. Ali mislim da on zapravo ne želi izaći iz Europe.” Trump je nedavno ponovio poantu da SAD plaća veći dio NATO-a – tvrdeći da ne će pomoći Americi ako SAD bude napadnut. NATO postoji, prema njegovom mišljenju, kako bi zajamčio europsku sigurnost na štetu Amerikanaca.
Europske vlade moraju ozbiljno shvatiti vlastitu obranu
Maitra predlaže sljedeći strategijski razlog Trumpove tvrde linije: Ali ono što Trump razumije je da ako zauzme maksimalistički stav od toga da poveća svoju pregovaračku moć, da se Europa boji svijeta bez američke zaštite. Stoga se ne radi o “povlačenju”, već o pokušaju da Europa ozbiljno shvati vlastitu sigurnost. Europske vojske su iscrpljene i malo je zemalja ispoštovalo svoje proračunske obveze prema NATO-u. Maitra predviđa Trumpovu politiku u kojoj se Europa oslanja na vlastite vojske, ali uz kontinuiranu potporu američkih zračnih i pomorskih snaga. Ipak, to bi značilo da bi europske vlade morale ozbiljno shvatiti vlastitu obranu. Stoga Maitra kaže: “Nisam tražio da Amerika izađe iz Europe. Ono što sam rekao je da bi Amerika trebala imati poziciju balansiranja na moru”. To znači da SAD treba ostati pod vrhovnom kontrolom SAD-a, ali s obnovljenom europskom predanošću vlastitoj obrani. “Očito ne govorim u ime samog predsjednika Trumpa, ali preporučio sam da će nuklearna energija i dalje biti američka, pomorska sila koja je pozicionirana u Europi i dalje bi bila američka – ali logistika, pješaštvo, oklop, obavještajna služba, ljudska inteligencija, signalna inteligencija, sve će to biti pod europskim zapovjedništvom i kontrolom. U tom slučaju Amerika bi i dalje imala prevladavajuću moć i utjecaj nad Europom”, kaže Maitra. Zapravo, negodovanje u tisku je protiv ideje da SAD “…ne bi trebao preuzeti teret europske moći, jer Europljani su ti koji bi to trebali raditi”, nije u pravu. “To ne bi trebala biti vozila američkog Strykera koja idu u Litvu, to bi trebali biti Nijemci”. Sve u svemu, Trumpova politika prema NATO-u je jasna: Amerika na prvom mjestu. Europa bi trebala razmotriti da sama osigura vlastite interese – koji nisu interesi američkog naroda.
U Novigradu stanovanje dnevno 70 eura!
Javio mi se jedan suradnik i prepričao razgovor s jednim svojim poznanikom, koji je ovako tekao: Pitam čovjeka je li našao posao, a on mi odgovori: Još ne. Bio sam sada dva dana na putu za posao u jednoj većoj marini (istarski Novigrad, oko 400 brodova na vezu) k’o voditelj servisa. Plaća bi bila za hrvatske okolnosti dobra, ali ne mogu naći smještaj (stan), jer naplaćuju ljudi po danu barem 60-70 eura (turističko odredište) a ne po mjesecu – što čini taj posao neisplativim, pa ne znam budem li mogao pristupiti poslu zbog ne nalaska stana. Gledam još malo dalje od Novigrada, samo nemam poznatih tamo za pomoć. Jedna nevjerojatna stvar bi bila ako budem morao odbiti posao, jer ne mogu naći stan… Znam da je bilo tako i u Germaniji napeto sa stanom, ali nisu bili ti najmovi tako visoki u odnosu na plaću. Nisam očekivao to ovdje, kaže poznanik. Treba li ovomu komentar? Ne. Ne treba!
Marijan Majstorović/hrvatski-fokus.hr
