Stjepo Bartulica protiv ideološke kolonizacije Hrvatske
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 21 Svibanj 2024 16:03
Takva Bartuličina nakana je za svaku pohvalu, samo je pitanje na koji će ga način preveslati globalist Plenković, a preveslat će ga, jer je on upravo rodonačelnik globalizacije u Hrvatskoj, a rodna ideologija je samo jedna globalizacijska podvrsta.
Novoizabrani saborski zastupnici sastali su se u Saboru što znači da su se glavni koalicijski partneri, HDZ i DP, uglavnom dogovorili o raspodjeli vlasničkoga kolača. Još se očekuje samo „fina dorada“ kako bi se zadovoljili apetiti onih koji su na razne načine pridonijeli pobjedi na izborima. Tijekom dogovaranja čelništva dviju glavnih koalicijskih stranaka nije bilo puno „curenja informacija“. Pregovori su obavljeni dosta mirno i gospodski. Jedino je „iskakao“ Stjepo Bartulica na ideološkoj strani. Govorio je protiv „ideološke kolonizacije“ Hrvatske kojoj nova Vlada treba stati na kraj. Pod ideološkom kolonizacijom Bartulica misli na rodnu ideologiju i pokušaje protekle dvije Plenkovićeve vlade da se njome indoktriniraju djecu u školstvu. Takva Bartuličina nakana je za svaku pohvalu, samo je pitanje na koji će ga način preveslati globalist Plenković, a preveslat će ga, jer je on upravo rodonačelnik globalizacije u Hrvatskoj, a rodna ideologija je samo jedna globalizacijska podvrsta.
Optužio ga da je američki špijun
To zna i Žarko Puhovski, pa je zato slobodno udario po Bartulici u njemu i dalje naklonjenim liberalno-globalizacijskim medijima u suvremenoj Hrvatskoj. Budući je ovaj naš politički analitičar premazan svim mastima, jer je odrastao i politički formiran u komunističkoj Jugoslaviji, nimalo nije pokazao dostojanstva prema čovjeku s kojim se ne slaže, pa je odmah Stjepu Bartulicu prozvao da je on kao rijetki povratnik iz SAD-a ustvari najobičniji američki agent, špijun i još uz to, “govori hrvatski sa stranim akcentom” (https://www.index.hr/vijesti/clanak/puhovski-domoljubni-pokret-zivi-od-uvoza-ruskog-plina-i-americke-ideologije/2565211.aspx). Nikada Puhovski nije niti će reći za Furija Radina, Draganu Jeckov, Nedžada Hodžića, Vojislava Stanimirovića, Veljka Kajtazija, Milu Horvata ili Armina Hodžića da su govorili ili da govore u Saboru “stranim akcentom”. Ne će im to spotaknuti jer su svi ovi nabrojeni na njegovoj protuhrvatskoj strani. Ovakav pokušaj diskreditacije Stjepe Bartulice je dno dna. Najgori govor mržnje koji sam u zadnje vrijeme čuo na hrvatskoj medijsko-političkoj sceni. A da bi pokušao obraniti svoj primitivni napad na čovjeka koji je rođen u Sjedinjenim Državama, nazvao ga je “stranim ideologijskim agentom, o čemu nema spora”. Nakon ovoga Puhovski više nikada ne može reći da nije radio protiv hrvatskih interesa, i 1971., i 1990. i 1991., i 1995. nakon Oluje i danas, 2024. godine.
Hvala biskupu Šašku!
Osmoga svibnja 1945. ulicama Zagreba počele su teći crvene rijeke krvi nevinih sugrađana koji su ostali u gradu misleći da im se ništa ne može dogoditi. A dogodilo im se ono najgore, kao i mnogima koji su se povlačili prema Zapadu! Prema podacima Ministarstva branitelja računa se da je u tim prvim mjesecima nakon ulaska partizana u Zagreb 8. svibnja 1945. ubijeno preko 10.000 Zagrepčana i ostalih Hrvata koji su se u njemu zatekli (brojni ranjenici po bolnicama itd.). Posmrtni ostaci ubijenih žrtava počivaju u preko 130 masovnih grobnica i jama po Zagrebu i okolici od kojih većina još nije obilježena. Ovaj dužni spomen našim sugrađanima-žrtvama kao i sv. Misu za njih organiziralo je Hrvatsko žrtvoslovno društvo i srodne udruge i pozvalo rodbinu ubijenih Zagrepčana koji ni do danas ne znaju gdje počivaju njihovi najbliži ubijeni 1945. I tako je bilo 79 godina, nije bilo obilježavanja toga krvavoga događaja, ni od hrvatskih jugokomunističkih vlasti do 1990., a ni od strane hrvatskih tzv. demokratskih vlasti od 1991. godine. Bio je muk. I zato treba pohvaliti pomoćnoga biskupa zagrebačkoga Ivana Šaška što je pristao slavio Svetu misu u crkvi sv. Jeronima u Maksimiru jer je u središtu grada i jer se nalazi odmah kraj brojnih još uvijek neobilježenih obližnjih jama i masovnih grobnica kojima je ispunjen park Maksimir, sam Zagreb i njegova okolica. Hvala biskupu Šašku!
Talijanizacija zastavama
Robert Ferlin, voditelj na HRT-u u jutarnjem programu Radio Rijeke na 3. svibnja tijekom emisije rekao je: »Pada mi na pamet da bi talijanska zastava na balkonu Radio Rijeke mogla biti spuštena na pola koplja zato što je dan oslobođenja Rijeke od fašizma… Evo, stigao je i domar… Šestane, molim te, zastavu na pola koplja, onu talijansku, danas…« (https://www.rijekadanas.com/ferlin-talijansku-zastavu-na-dan-oslobodenja-rijeke-treba-spustiti-na-pola-koplja/). Robert je lijepo rekao i bio prozvan od onih medija koji ne misle svojom glavom, nego čekaju da im vlast – bilo koja – nešto dozvoli. Jedan od onih koji misle da i dalje žive u jugokomunizmu je povjesničar Marko Medved, koji je najprije Ferlinov pametan i logičan prijedlog nazvao „incidentom“ a onda da je uvrijedio talijansku manjinu i pokazao neznanje. A tom izjavom Medved je pokazao neznanje i iz povijesti i iz politike. M. Medved je na koncu svojom izjavom da „ne želimo nacionalističko društvo“ rekao sve, a rekao je da mu smeta hrvatski suverenizam i hrvatsko domoljublje, a da se zalaže za talijanski fašizam koji kroz nepotrebno tetošenje malobrojnih Talijana u Rijeci i Istri vrijeđa zdravu pamet i getoizira Hrvate u tom dijelu Hrvatske. Stoga po meni, ne treba talijansku zastavu spustiti na pola koplja, nego je ne treba nigdje u Hrvatskoj pokazivati u javnosti. Jer ako Rijeka i Istra sada nisu u Hrvatskoj, onda nikada niti ne će biti!
Hitler: Ja sam uvijek bio iskren i pošten prijatelj Jugoslavije
Ekonomist Tomislav Dragun, koji sebe titulira „regentom Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije“, objavio je najavu svoje 1. knjige u izdavalačkom nizu pod naslovom “Istina o Hrvatima i o Hrvatskoj”. Najprije je objavio izjavu Adolfa Hitlera Dragiši Cvetkoviću i Aleksandru Cincaru Markoviću, 25. ožujka 1941. godine u Beču, prilikom pristupa Jugoslavije “Trojnom paktu”: “Ja sam uvijek bio iskren i pošten prijatelj Jugoslavije.” U nastavku Dragun piše: »Najprijepornija poglavlja povijesti N.D.H. su ona kako je nastala, i kako je nestala. O tom obično najviše pripovijedaju oni koji najmanje znaju. U većini nažalost šire teze i izmišljotine jugoslavenske komunističke propagande i time hotice ili nehotice podupiru klevete, koje se stalno ponavljaju protiv nas. Da bi se s time prestalo odlučio sam se ja objaviti istinu o tome: “Kako su Hitler i Musollini osnovali N.D.H.?” i o: “Povlačenju u smrt” i “Narodni heroji”. K tomu je nadodao i poglavlje o: »”Likvidaciji hrvatskoga generaliteta”, “osobito poučnom o partizanskom sudstvu, za bolju informaciju cijele hrvatske javnosti. U nadi da će time jednom zauvijek prestati s raspravama o našim fašističkim “prijateljima”, povlačenju pred pobjedonosnim” partizanima, te da će se javnost objektivno upoznati s načinom likvidacije hrvatskoga vojničkoga vodstva. Kako su izvori naših informacija, za ta poglavlja, izuzev komentara procesu protiv hrvatskih generala, koji potječe od jednoga preživjeloga, nama većinom neprijateljski, to nam nitko ne može predbaciti da smo bilo što uljepšali, prešutili ili neobjektivno prikazali. Istina o nama je po našem mišljenju daleko povoljnija nego što to većina nas misli. Samo se ona nije nikada, ili u vrlo malom opsegu, do sada objavljivala. Vrijeme je, naime, da se i o hrvatskoj povijesti počne pisati “sine ira et studio”. Objektivno i stvarno. Milan Ilinić, autor«. Dakako, sada je važno znati tko je Milan Ilinić.
Tko je Milan Ilinić?
Milan Ilinić (Zagreb, 15. X. 1918. – München, 4. III. 2002.), hrvatski je novinar i emigrant. U Zagrebu završio gimnaziju 1936. i Pravni fakultet 1940., novinarstvo studirao 1949.-1951. u Münchenu. Izvjestitelj je u Zagrebačkom listu 1938.-1940., zatim 1941.-1945. ravnatelj Promičbenoga odjela i dramaturg zagrebačke podružnice njemačkoga filmskoga društva UFA (Universum Film-AG). Preveo je više od stotinu njemačkih igranih filmova. U svibnju 1945. izbjegao je preko Villacha u Trst, gdje se zaposlio u savezničkom listu Giornale alleato. Nakon internacije u Riminiju, Rimu i u logoru Esterwegenu, nastanio se 1948. u Münchenu kao prevoditelj i sudski tumač. Godine 1945. odlukom Suda časti Društva novinara Hrvatske doživotno mu je zabranjeno bavljenje novinarstvom. U književnosti se javio 1944. zbirkom satiričnih portreta malograđana Čudni ljudi, u iseljeništvu je na temelju objavljene izvorne građe i u osobnoj interpretaciji pisao uglavnom o novijim hrvatskim povijesno-političkim prijeporima. Odnose između Jugoslavije i Vatikana kritički je raščlanio 1966. u knjizi Beogradski protokol i Hrvati, a nenaklonjenim stajalištem Osovine prema proglašenju NDH, sudbinom bleiburških zarobljenika te ratnim zločinima pojedinih narodnih heroja bavio se 1970. u knjizi Utajena istina. Angažirane reportaže, članke iz povijesti Zagreba i okolice, političke komentare, humoreske, književne i filmske prikaze objavljivao je u periodicima od 1934. godine u Hrvatskoj, a kasnije u emigraciji do smrti. Objavio je niz brošura i biltena upućenih njemačkim medijima (o hrvatskom pitanju, kardinalu A. Stepincu i dr.), a s Božidarom Murgićem uređivao je list Slobodna Hrvatska (München, 1961.). Surađivao je u zborniku Bleiburg: uzroci i posljedice (Zagreb, 1998.) te u Zborniku radova o književniku Mili Budaku, 2 (Split, 2000.). Djelovao i kao dugogodišnji predsjednik hrvatskoga nogometnog kluba »Croatia« (München). (https://hbl.lzmk.hr/clanak/ilinic-milan)
Jedna od povijesnih hrvatskih zastava
Portal Index javlja da je neka škola u Švedskoj objesila sve zastave svijeta na zid i napravila „gaf s hrvatskom zastavom“ (https://www.index.hr/lajk/poster/251961/skola-u-svedskoj-objesila-je-sve-zastave-svijeta-na-zid-morate-vidjeti-gaf-s-hrvatskom-zastavom). U zadnje vrijeme prema neuobičajenom novinarskom pravilu traže od čitatelja da otvara članak i lista do slike hrvatske zastave u toj švedskoj školi i vidim da je na zidu slika hrvatske zastave iz doba NDH sa slovom U u lijevom gornjem kutu. Dakle, nije napravljen „gaf“, jer zastava je hrvatska, i to stranačka ustaška zastava, a drugo je pitanje što je poslije 1945. zabranjena od jugokomunista. Ta zastava takva kakva jest je jedna od povijesnih hrvatskih zastava. I ništa više i ništa manje. Tako je i Index trebao napisati.
Na udaru majka Harryja Pottera
Engleska književnica Joanne K. Rowling, autorica planetarno uspješnoga romana o Harryju Potteru, već godinama živi u Škotskoj u jednom dvorcu. Dok se nije obogatila pisanjem živjela je u Edinburgu kao samohrana majka od socijalne pomoći. Za zapadne okvire ona je feministica, što god to značilo. Nakon što se obogatila pomagala je raznim ljudima, a prije svega bolesnima i ženama i visoko je kotirala iako se u visine uzdigla iz samoga dna. Ipak ju je britanska svekolika elita prihvatila, ali ne za dugo. Više ju ne vole. A razlog je – ideološki, globalistički. Majka Harryja Pottera nije igrala po globalizacijskim i liberalnim notama koje su već dobrano uništile svijet. Protivi se glupoj globalističkoj politici Velikoga Brata. Nedavno je objavila svoj dugi manifest o tomu što ženu čini ženom: “Smatram da je žena ljudsko biće koje… stvara velike gamete (jajne stanice). Svejedno je jesu li te jajne stanice bile oplođene ili ne… Ne mislim da je žena više ili manje žena zato što je imala spolne odnose s muškarcima, ženama ili oboje, ili ako je spolni odnosi uopće nisu zanimali… Ne mislim da je žena više ili manje žena zato što nosi posve kratku frizuru i voli odijela i kravate ili zato što nosi visoke štikle i mini haljine… je li visoka metar i devedeset ili je sitna, bez obzira je li simpatična i draga ili okrutna, ljutita ili tužna, glasna ili samozatajna. Nije više žena ako je bila na duplerici Playboya ili ako je krotka supruga, nije više ili manje žena ako projektira svemirske satelite ili se bavi boksom. Ono što ženu čini ženom jest činjenica da je rođena u takvom tijelu… Ženskost nije neko tajnovito stanje niti se mjeri time koliko vješto preuzimamo seksualne stereotipove. Mi nismo biće koja definira pornografija, ali ni Biblija. Ženskost nije ono što je trans žena Andrea Chu Long opisala kao ‘otvorena usta, spreman analni otvor i ispražnjene oči’ niti smo nastale od Adamova rebra… Čvrsto stojim na braniku toga da se dokine zaštita žena i djevojaka da bi se udovoljilo traženjima muškaraca koji se identificiraju kao trans žene jer niti jedna studija nije do sada pokazala da te osobe nemaju iste kriminalne obrasce kao muškarci, bez obzira kako se identificirali, a zauvijek zadržavaju svoju prednost brzine i snage. Ukratko, mislim da su sigurnost žena i djevojaka te njihova prava važnija od želje za društvenom potvrdom identiteta tih muškaraca.”
Ruganje “trans ženama”
A onda se Rowling počela izrugivati onima koji se zalažu za transeksualizam: “Razmišljala sam o tome, ali gdje još ugurati pisanje? Nakon čitavog dana u kuhinji i šopingu u potrazi za cipelama i ružem, jedino još imam snage za krevet i dugi, hormonalni plač.” Tu dakako ironizira grupu trans žena koje smatraju da je suština ženskosti u štiklama i prenavljanjima oko make upa”. Iako je tim svojim stavom i pisanjem samo potvrdila rezultate istraživanja pedijatrice Hilary Cass, bivše predsjednice Royal College of Paediatrics and Child Healtha, najrespektabilnijeg engleskog fakulteta za poslijediplomsko obrazovanje pedijatara, nju se i dalje napada i prijeti njezinoj odrasloj djeci. Napadaju ju oni koji zagovaraju hormonalnu terapiju kojom bi se djeci s problemom rodne disforije omogućilo da promijene spol. Iako je istraživanje H. Cass pokazalo da se velik dio te djece s terapije koja zaustavlja pubertet prebacilo odmah na terapiju hormonima suprotnog spola.
Protiv verbalnog delikta
Rowling se pobunila i protiv novog škotskog zakona o identitetskoj politici i zaštiti već stečenih ženskih prava prema kojem zakonu je to kazneno djelo (https://www.nbcnews.com/nbc-out/out-news/jk-rowling-will-not-arrested-comments-transgender-women-police-say-rcna146065). J. K. Rowling objavila je 11 priča o kontroverznim transrodnim ženama koje je na koncu nazvala muškarcima i time izazvala škotsku policiju da ju uhite jer „širi netoleranciju“ prema tom škotskom woke zakonu. Taj novi škotski woke zakon pokušava dokinuti slobodu govora i uvestiverbalni delikt i podsjeća na neke totalitarne prakse ili njezinog omiljenog G. Orwella kojeg je ona više puta citirala i kad su joj trans aktivisti prijetili smrću: “Partija ti je naredila da odbaciš uvid koji si dobio svojim očima i ušima. To je bila njihova posljednja, najbitnija zapovijed.” A Rowling samo traži da tzv. trans osobama, ustvari muškarcima koji glume žene, zabrane pravo da svojim aktivizmom ugroze teško stečena ženska prava.
Globalizacijsko ludilo
Na facebooku Iva Soljić je napisala da su nekog Amerikanca iz Južne Karoline, koji se identificira kao jelen, grješkom upucali lovci. „Svaka čast ljudima što ga nisu diskriminirali“, zaključila je Iva. (https://m.vk.com/id652072875?from=profile)
Dosljednost
Uoči finalne večeri Eurosonga u švedskom Malmöe na društvenim mrežama objavljena je slika slavnoga nogometaša Roberta Jarnija u sakou na pruge slične robijašima, a ispod njegove slike stoji Jarnijeva poruka: „U finalu Eurovizije navijat ću za Španjolsku!“ Treba mu čestitati na dosljednosti.
Dr. Gilberta nije se ozbiljno shvaćalo
Neka još poneki „faktograf“ pokuša braniti neobranjivo… Naime, društvenim mrežama kola video u kojem govori francuski mason i savjetnik francuskoga predsjednika socijaliste Françoisa Mitterranda, dr. Pierre Gilbert davne 1995. godine na jednom skupu o “tekućim mikro kristalima koji će se ugraditi u ljudske moždane stanice i postati mikro receptori elektromagnetskih polja (https://rumble.com/v1pc5w7-dr.-pierre-gilbert-1995-full-lecture-liquid-crystal-in-vaccines.html). Bit će poslani ultrazvučnim valovima vrlo, vrlo niskih frekvencija koje će spriječiti čovjeka u razmišljanju, rekao je tada dr. Gilbert i još ustvrdio: “Možemo ih pretvoriti u zombije”! Gilbert je također pojasnio neke formulacije tekućih kristala, koje su već tada, prije 29 godina, bile predložene za uporabu u cjepivima kao pomoćnim sredstvima. Ta su cjepiva tada bila testirana samo u “životinjskim modelima”. Da je dr. Gilbert živ bio bi sretan, jer su sada „testirana“ na milijardama ljudi diljem planeta. U tom snimljenom govoru francuski profesor sa Sorbonne govorio je o cjepivima koja njegove primatelje mogu pretvoriti u zombije. “U biološkoj destrukciji postoje organizirane oluje na magnetskim poljima. Jedna od posljedica toga je kontaminacija ljudske cirkulacije. Što uzrokuje namjerne infekcije. To nameću zakoni koji cijepljenje čine obveznim. A ova će cjepiva omogućiti potpunu kontrolu nad ljudima. Cjepiva će sadržavati tekuće kristale koji će se nalaziti u moždanim stanicama i postati mikro-prijamnici za magnetska polja koja emitiraju vrlo niske frekvencije. I zbog tih niskofrekventnih valova zaustavljaju se ljudski umovi. Ljudi će doslovno biti pretvoreni u zombije. Nemojte misliti da je ovo hipoteza, jer to se upravo događa pred našim očima”, rekao je dr. Gilbert. Gdje su sada „vakseri“?
Ne, Biden nije senilan!
A evo kako drugi hrvatski medij piše u ovo globalizacijsko vrijeme. Radi se o nekad dobrom Večernjem listu koji se srozao na najniže grane od svoga nastanka prije 65 godina. U članku Tomislava Krasneca pod naslovom “Nikakve zavjere ovoga svijeta ne mogu preživjeti doticaj s ljudskošću i iskrenošću kakvu je ovih dana pokazao Joe Biden” pokušalo se uvjeriti hrvatsku javnost da američki demokratski predsjednik nije senilan (https://www.vecernji.hr/vijesti/nikakve-zavjere-ovoga-svijeta-ne-mogu-prezivjeti-doticaj-s-ljudskoscu-i-iskrenoscu-kakvu-je-ovih-dana-pokazao-joe-biden-1768264). Krasnec se doslovno napisao: »Kad već toliki ljudi imaju snažno formirano mišljenje o Bidenovoj navodnoj senilnosti, i o tome da netko drugi upravlja njime iz sjene, bilo bi dobro da se barem malo informiraju o tome tko je uopće taj čovjek, aktualni predsjednik Sjedinjenih Američkih Država.« Ne ćemo se kao Ž. Puhovski rugati ovom bivšem katoliku koji rade za drugu bezbožničku stranu, jedino ćemo se nasmijati na ove novinarove nebuloze.
Marijan Majstorović/hrvatski-fokus.hr
