Nina Obuljen brani Ivu Pejakovića i njegove velikosrpske laži
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 10 Lipanj 2024 17:20
Ne samo da Nina nacionale brani Pejakovića i njegovo velikosrpstvo kroz izjave da je u pravu bio pok. Milan Bulajić i da su u pravu i sada i Milorad Dodik i Aleksandar Vučić i Aleksandar Vulin da je u jasenovačkom sabirnom i radnom logoru ubijeno nešto ispod dva milijuna Srba, ona je otišla korak dalje i izjavila da podupire rad Upravnog vijeća JUSP-a Jasenovac
Eurosong je završio. Pravi dečko, naš Hrvat iz „uspavane ljepotice“ ličkoga podrijetla, morao je izgubiti. Bio je preslab u globalizacijskoj utakmici u kojoj nema mjesta za razum, logiku, istinu i pravicu. Slično Marku Purišiću prošao je NK Zrinski iz Jurjevca. Ni on nije imao nadu kod čelništva HNS-a koji su suđenjem Frana Jovića bacili veliku mrlju na cjelokupan hrvatski nogomet. Jovićevo suđenje je sramota nad sramotama, gore od suđenja Argentinca Néstora Pitane u Moskvi protiv Hrvatske u finalu s Francuskom. U Moskvi je pobjednika odlučilo to što je za Hrvatsku nastupalo 11 bijelaca protiv 11 francuskih crnaca i protiv globalizacije i rodne ideologije nismo imali šanse. A u Osijeku u utakmici između Zrinskog i Šibenika prevagnuo je kriminal i „lokalpatriotizam“ najgore vrste. Na štetu ne samo nogometa.
U Beogradu od 0:2 do 5:2!
Gledanjem utakmice u Osijeku kroz Jovićevo suđenje vratio sam se 38 godina unatrag na beogradsku Marakanu kada je jednoga subotnjega poslijepodneva Lane s Korane bilo u naponu snage i u prvih 45 minuta Dinamo je vodio s 2:0 i oba gola postigao je Boro Cvetković. I ne samo to, još je sudac poništio Dinamu dva regularna zgoditka i nije dosudio jedanaesterac. Na kraju je utakmica završila 5:2 za Zvezdu uz dva zgoditka iz zaleđa i dva zgoditka iz jedanaesteraca i nitko danas nema pojma da je Dinamo bio pokraden. Isto kao i Zrinski iz Jurjevca.
Ne daj se, Stjepo!
U nedjelju su izbori za Europski parlament. U svekolikoj hrvatskoj javnosti to baš nikoga ne brine. Politika se ljudima ogadila. Dvanaestorica bit će izabrana s nikad manje glasova birača. Ljudima je postalo svejedno, što nije dobro, ali, nažalost, tako je. Lijevi mediji, a njih je oko 90 posto u Hrvatskoj, nastavljaju sa sotoniziranjem Domovinskog pokreta. Nije isključeno da rade po naputcima A. Plenkovića da ih se riješi i da se na novim izborima „resetira“ Hrvatska prema globalizaciji i ljevici najgore vrste. Glavnina napada usmjerena je na Stjepu Bartulicu, jednoga od rijetkih potomaka izbjeglih Hrvata u neka još gora vremena koji se je vratio u domovinu svojih predaka. Razlog napada na Bartulicu je beznačajan. Koliko bilo koji čovjek zarađuje, kolike bilo koji čovjek ima kreditne rate, to je njegova osobna stvar. A ova priča o tomu je li tamo nekoj državnoj tužibabi to točno ili netočno prijavio također je nebitno. Lijevi saborski zastupnici za takve izmišljene prekršaje platili su simbolične kazne i ni dlaka im nije pala s glave. Sama činjenica da je naš povratnik Stjepo rođen u Sv. Josipu (St. Joseph) u Missouriju prije 54 godine i da se je kao vrhunski intelektualac vratio treba biti dovoljan razlog da mu se ispričamo, a ne da ga za neke bizarnosti neargumentirano napadamo. Ne daj se, Stjepo!
“Suho zlato” protiv istine
Dok političari i mediji bezrazložno napadaju Stjepu Bartulicu, Ivu Pejakovića brane i pokušavaju oživjeti. U tu se kampanju uvukla i uključila i Plenkovićeva ministrica kulture, u javnosti poznatija kao „suho zlato“. Ne samo da Nina nacionale brani Pejakovića i njegovo velikosrpstvo kroz izjave da je u pravu bio pok. Milan Bulajić i da su u pravu i sada i Milorad Dodik i Aleksandar Vučić i Aleksandar Vulin da je u jasenovačkom sabirnom i radnom logoru ubijeno nešto ispod dva milijuna Srba, ona je otišla korak dalje i izjavila da podupire rad Upravnog vijeća JUSP-a Jasenovac, što u prijevodu znači da podupire sve dosadašnje napisane i objelodanjene laži o jasenovačkom logoru od 1945. do danas. To znači da ne uvažava ono što je osamdesetih godina XX. stoljeća napisao povjesničar Franjo Tuđman i što su poslije 1990. objavili, napisali i filmski dokumentirali Ante Ciliga, Milko Riffer, Đorđe Miliša, Ilija Jakovljević, Mladen Ivezić, Vladimir Horvat, Vladimir Mrkoci, Jakov Sedlar, Josip Jurčević, Josip Kljaković-Šantić, Tomislav Vuković…, a posebice autori Nikola Banić i Mladen Koić u svojoj knjizi Jasenovački popis – Lažne žrtve. Njoj je to nebitno. Ona ne čita. Za nju čitaju neprijatelji Hrvatske.
Klanje na tržnici
U Mannheimu na tržnici 25-godišnji Afganistanac Sulaiman A. (globalisti taje identitete teroristima) nožem je napao Nijemca i nožem zaklao njemačkog policajca. Nijemac je sjedio uoči prosvjeda pod nazivom “Stop političkom islamu” kojeg je organizirao građanski pokret Pax Europa. To je zasmetalo ljubimcu Mutter Angele i htio ga je priklati. U pomoć je Nijemcu priskočio njemački policajac i islamski militant je priklao policajca. Koga je stigao. Nije to nikakva novost. To se svakodnevno događa diljem zapadne Europe, a uskoro će i kod nas, jer nama pridošli „dragi radnici“ iz Bangladeša i Pakistana stopostotni su muslimani, dok je iz Indije pristiglo nekih 30 post muslimana. Ostalo su hindusi i budisti iz Indije i Nepala. Ponavljam, ovo nije vijest, jer se na Zapadu marginalizira i relativizira. Ipak, krenulo je. Krenulo je s istinom u Švicarskoj u kojoj je najmanje takvih terorističkih akcija militantnih islamista jer Švicarci (Nijemci, Francuzi, Talijani i Retoromani) bolje paze i biraju koga će pripustiti u svoju državu.
Hrabri Alexander Kissler
U züriškom Neueu Zürcheu Zeitingu od 3. VI. 2024. objavljen je članak urednika NZZ-a iz Berlina Alexandera Kisslera pod naslovom: »Nema više praznih fraza, molim vas! Smrtonosni napad u Mannheimu ne smije se relativizirati« i podnaslovom »Afganistanac je izbo policajca i teško ozlijedio islamističkog kritičara. Njemačka konačno mora priznati da je politički islam trenutno najveća prijetnja slobodi i sigurnosti« (https://www.nzz.ch/meinung/toedliche-messerattacke-in-mannheim-bitte-keine-floskeln-mehr-ld.1833304). »Ako želite riješiti probleme, morate ih imenovati – precizno i jasno. U Njemačkoj nedostaje spremnosti za postavljanje neobrađene dijagnoze i zato se problemi gomilaju. Konkretno, islamistički potencijal za nasilje prečesto se ugrađuje od strane političara i medija u opću pritužbu o neprijateljima demokracije, ekstremistima ili patrijarhalnim muškarcima. Ubojstvo u Mannheimu, gdje je Afganistanac ubio policajca i teško ozlijedio aktivista kritičnog za islam, još je jedan poziv na buđenje. Ako ostane nečuveno, pred Saveznom Republikom su opasna vremena«, napisao je Kissler i na kraju zaključio: »Da biste spriječili islamističke napade, morate se nositi s političkim islamom, a ne s prepravljenim stranačkim pjesmama. Svakome tko ne uspije upotrijebiti riječ islamizam nakon prepoznatljivog islamistički motiviranog napada bilo bi bolje da je šutio. Ubojstvo u Mannheimu će imati posljedice. Prostori za raspravu i dalje će se sužavati. Ubuduće će oni koji kritiziraju islam odvagnuti svoje riječi još snažnije nego prije i, u slučaju sumnje, radije ne će ništa reći – kao što to već čine mnogi kabaretski umjetnici ili autor Constantin Schreiber. Svatko komu je doista stalo do demokracije mora priznati da je politički islam trenutno najveća prijetnja vladavini prava, slobodi i sigurnosti«. Kissleru treba priznati na hrabrosti.
Zakon protiv stranog uplitanja
Za razliku od Njemačke koja je počela s dovođenjem milijuna muslimana iz svijeta tek otprije pedesetak godina iz potrebe za jeftinom radnom snagom, Francuska je stara kolonijalna država koja sada ubire plodove globalizacije koje je posadila pokretanjem zloguke i krvave Francuske revolucije. Iako je revolucija bila davno tek od sredine XX. stoljeća u Francuskoj buja islamski fundamentalizam i svake godine se pojačava i sada već ugrožava suverenitet Republike. Francuzi, kao i zapadni Europljani, ne znaju kako se boriti protiv toga zla, pa nešto pokušavaju. Petoga lipnja 2024. donijeli su u Parizu »Zakon protiv stranog uplitanja«, kojim se misli i želi uspostaviti nacionalni registar utjecaja i proširiti nadzor koji je trenutačno rezerviran za borbu protiv terorizma. Zakon je, to treba istaknuti, politički zakon jer su ga vladajući donijeli samo četiri dana prije europskih izbora 9. lipnja. Zakonom se namjerava uspostaviti nacionalni registar utjecaja, postupak zamrzavanja financijske imovine i ojačati tu borbu na eksperimentalnoj osnovi algoritamskim nadzorom koji je trenutačno rezerviran za borbu protiv terorizma, te davanje većeg značaja obavještajnim službama. Protiv zakona jedino su komunisti i tzv. ekolozi.
Kršćanska Biblija i svjetska vlada
Kršćanska Biblija utjecala je na velik broj ljudi na velik broj tema kroz svjetsku povijest. Stoga je jako korisno istražiti temu biblijske svjetske vlade koju u zadnje vrijeme istražuju brojni znanstvenici usredotočujući se na biblijsko stajalište o globalnoj vlasti i što to znači za rane kršćane. Pođemo li od tvrdnje da je kršćanska Biblija najprodavanija knjiga svih vremena, i to s dobrim razlogom, bez obzira na osobna vjerska uvjerenja, ne može se poreći povijesna važnost sastavljanja pisama, govora, zapažanja poznatih kao Kršćanska Biblija. Jer Biblija je tekstualni temelj kršćanske vjere, a za kršćane izvor konačne mudrosti. Dakle, kroz povijest se prilično dosljedno konzultiralo Bibliju dok su ljudi tražili odgovore na moralne, osobne, a ponekad čak i ekonomske i političke nedoumice. Jedna od uobičajenih dvojbi s kojom se kršćani suočavaju jest pitanje vlasti. Ne samo da je Biblija utjecala na političke odluke ljudi u posljednja dva tisućljeća, već to čini i danas. Ali što piše u njoj, Bibliji, oko pitanja vlade ili vlada? Kršćanska Biblija ocrtava moralne temelje kršćanske vjere, ali je zapravo usredotočena na međuljudske odnose među ljudima. Vlada nije glavni fokus. Zapravo, na nekoliko mjesta gdje se pojavljuju i u Starom i u Novom zavjetu, u dva glavna dijela Biblije, vlade nisu prikazane vrlo pozitivno. Mojsije mora osloboditi Hebreje od porobljenja egipatske vlade. Hebreji u Judeji su pod vlašću rimske vlade. Čak je i hebrejska vlast Judeje gladna moći i toliko se boji Rimljana da pogubljuju Isusa iz Nazareta. Dakle, vlade u Bibliji nisu prikazane vrlo ljubazno. Ali najgori prikazi su globalna vlada, jedinstvena politička država pod kojom je cijeli svijet ujedinjen. To nije uobičajena tema rasprave, a zapravo se pojavljuje samo u nekoliko stihova u jednoj knjizi: Knjizi Otkrivenja.
U Hrvatskoj se zakoni o transparentnosti vlasništva medija jednostavno ignoriraju
Svi veliki zapadni mediji su u rukama malog broja pojedinaca i korporacija, što globalističkoj sekti daje mogućnost da bude pristrana, postavlja program i ispire mozak ljudima. Kada mali broj pojedinaca ili korporacija blisko povezanih s političkom elitom kontrolira značajan dio medijskog krajolika, tada je sadržaj vijesti kontroliran njihovim osobnim, političkim ili korporativnim interesima. To se očituje na različite načine, poput selektivnog izvještavanja, “kadriranja” priča, izostavljanja drugih perspektiva, demoniziranja nedostojnih… Ako je medijska kuća u vlasništvu korporacije s određenom političkom agendom, ona daje prioritet izvješćivanju koje je u skladu s svojim interesima umanjujući važnost, ignorirajući ili sotonizirajući suprotna stajališta. Klasičan primjer za to je upravo ovo izvještavanje Politica i njihove Une Hajdari o DP-u. Neke su zemlje uvele propise za promicanje medijske raznolikosti i sprječavanje pretjerane koncentracije vlasništva. Ti propisi obično uključuju ograničenja uzajamnog vlasništva, zahtjeve za transparentnošću vlasničkih struktura i podršku neovisnim medijima i medijima zajednice. Nažalost, vrlo često pronalaženje prave ravnoteže između propisa i slobode tiska ostaje složen izazov, kao što je to slučaj u Hrvatskoj. U Hrvatskoj se zakoni o transparentnosti vlasništva medija jednostavno ignoriraju. Država novcem poreznih obveznika financira otvoreno i agresivno protudržavne i protuhrvatske medije koje sotonistička sekta naziva “neovisnim”! Kolika je naklada tih Pupovčevih ‘Novosti’? Zna li netko koliko primjeraka prodaju? Njihovi prihodi od prodaje najvjerojatnije nisu dovoljni ni za kavu i čaj koje novinari piju tijekom radnog vremena. Da, ‘Novosti’ jesu neovisne, ali neovisne o broju čitatelja i prodanih primjeraka, neovisne o kvaliteti sadržaja, neovisne o svemu o čemu bi trebale ovisiti, i zato se tok novca iz državnog proračuna u toj Otrovnoj medijskoj zbrci mora stati na kraj…, napisao je komentator aktualnih zbivanja ToxicAlien (https://disqus.com/by/disqus_oTrb1pKTWx/?).
SZO i ubijanje nerođene djece
»Svjetska zdravstvena organizacija (SZO – WHO) može imenovati radikalnu antiživotnu skupinu u provedbi nauma za pobačaj, odnosno ubijanju nerođene djece. Centar za reproduktivna prava (CRR) spada među najradikalnije antiživotne skupine na svijetu. Lažu u sudskim predmetima širom svijeta. Lažu o međunarodnom pravu. Sve u cilju promicanja ubijanja nerođene djece. SZO razmatra poslovanje s ovom opakom skupinom. Američki kongresnici su se žalili. Postoji i pritisak na SZO od strane američkih državnih odvjetnika koji su obavijestili Bidenovu administraciju da njihove države ne će provoditi nove zdravstvene propise koji će uključivati pobačaj. To je snažna poruka da će se veliki dio zemlje oduprijeti pritisku globalnog zdravstvenog tijela koje je postalo sve radikalnije po pitanju pobačaja i drugih pitanja«, napisao je američki političar, novinar i pisac Austin Ruse, inače predsjednik C-Fama – Centra za obitelj i ljudska prava.
Plenković: Kava će poskupjeti za 2 lipe!
Dobio sam tri videa koji nam pomažu da ne zaboravimo i da mislimo svojom glavom. U prvom je snimljen govor Andreja Plenkovića u kojem uobičajeno laže da napuštanjem hrvatske kune i prihvaćanjem masonsko-globalizacijskog eura ne će doći do inflacije. Bez da bi trepnuo, Plenković je izgovorio laž da u nijednoj državi koja je ušla u EU nije došlo do povećanja cijena. Toliko je bio pokvaren i bezobrazan da je tada rekao da će konverzijom kuna u eure cijene biti povećane samo za 0,23 posto te dodao: »Što znači da će se prosječna cijena jedne kave povećati za oko 2 lipe«! Drugi video prikazuje posjet američkih novinara jednoj farmi u Iovi. Domaćica sjedi na stolčiću i muze/doji kravu i pritom pita ima li tu novinara New York Timesa i Washington Posta – najvećih zagovaratelja rodne ideologije – te znaju li da postoje dva spola i da u Iovi to znaju, i da neka pokušaju pomusti/podojiti kravu, pa onda neka pokušaju pomusti/podojiti bika… „Da vidimo kako će to ići“, rekla im je ona. U trećem videu muškarac iz Sandžaka govori na političkom skupu o „istospolnim zajednicama“. Rekao je da nitko od njegovih političara nije htio o tom govoriti, ali je zato iznio zapažanje jednoga seljaka koji mu je rekao da kod životinja isto nema istopolnih. Seljak je dodao kako se zna dogoditi da neka krava skače na kravu, a bik na bika, ali da tu kravu i tog bika ispod cijene prodaju mesaru tako da se to više nikada ne događa u njegovom gospodarstvu. Pametnome dosta!
Današnji islamski fundamentalist i boljševička prošlost
Prema tvrdnjama princa Reze Pahlavija, sina svrgnutog iranskog šaha Mohammada Reze Pahlavija, vrhovni vođa Irana Ali Khamenei studirao je u Sovjetskom Savezu. Reza Pahlavi mlađi, koji živi u Sjedinjenim Državama, u intervjuu s poznatim blogerom Patrickom Beth-Davidom izrekao je niz zanimljivih, pa čak i senzacionalnih izjava o suvremenoj političkoj povijesti Irana. »Svojedobno je SAVAK (Sazman-e Ettelaat va Amniyat-e Keshwar – iransko ministarstvo državne sigurnosti za vrijeme vladavine šaha Mohammada Reze Pahlavija) uhitio ljude poput Alija Khameneija, koji je obučavao teroriste u palestinskom kampu u Biga oaza u Libanonu pod vodstvom Odbora državne sigurnosti (KGB) SSSR-a«, rekao je, odgovarajući na pitanje vezano za progon i zatvaranje političkih protivnika tijekom vladavine šaha. Ova izjava R. Pahlavija o vrhovnom duhovnom vođi Irana postala je razlog za raspravu o vezama ajatolaha Khameneija sa Sovjetskim Savezom i izravno s KGB-om. Ponovno se aktualizirala i tema vezana uz njegov studij na Sveučilištu prijateljstva naroda Patricea Lumumbe u Moskvi.Podsjetimo, ovo pitanje već je pokrenuto u reportaži emitiranoj na ruskom kanalu Russia Today (RT) 5. veljače 2010. godine. Priča je govorila da se Khamenei školovao na gore spomenutom sveučilištu koje je djelovalo pod okriljem KGB-a i, prema tadašnjoj terminologiji, služilo za stvaranje elite za Treći svijet u skladu s ciljevima SSSR-a. U izvješću se također navodi da među diplomantima Sveučilišta prijateljstva naroda ima mnogo poznatih političkih osoba na visokoj razini. Među njima je i šef Palestine Mahmoud Abbas (https://moderator.az/ru/aktual/707188/rza-pehlevi-verhovnyy-lider-irana-uchilsya-v-moskve-video/).
Marijan Majstorović/hrvatki-fokus.hr
