Zadnji komentari

Kolektivni Zapad je ocvalo carstvo koje ne može obnoviti društvenu solidarnost

Pin It

Lavina nakon Brexita: Radikali traže da Francuska i Nizozemska napuste EU -  Radiosarajevo.ba

Prošlog je tjedna u Osijeku održan Panonski festival knjige, događaj za nas lokalce puno važniji od, recimo, netom održanih lokalnih izbora. Vrijeme je to kad se u naš mali provincijski grad sjate mnoge dobre duše iz metropole u potrazi za knjigom.

Promatrano sub specie aeternitatis, to je vjerojatno pleonazam jer počasno mjesto u raju zasigurno mora biti rezervirano za duše onih koji tragaju za knjigom. Osim obaveznog razgovora o pročitanim i nepročitanim knjigama, svi su oni dijelili jedan zajednički dojam, koji je Osijek slikao utopijskim bojama – kako je to miran i skladan grad, taman po mjeri čovjeka. Piše to Borislav Ristić za Večernji list.

I sam sam imao taj dojam kada sam se iz jedne druge metropole vratio živjeti u Osijek. Kod mojih prijatelja taj je dojam trajao nešto kraće jer su svi oni nakon sajma odmah drugim poslovima zdimili nazad u metropolu.

Čudan je to raskorak u duši modernog čovjeka, da sanjamo o utopijskom mjestu mira i sklada, o “blještavom gradu na brdu”, dok živote uglavnom provodimo u užurbanoj gomili na “vrućem asfaltu” neke metropole. Snovi o “idealnom gradu”, o utopijskoj zajednici kojom vladaju mir i sklad, nisu ekskluzivno kršćanskog podrijetla. O tome ljudi sanjaju gotovo oduvijek. Vjerojatno otkako je sagrađena prva metropola.

Kako izgleda idealno društvo?

Svakako je tijekom povijesti, osobito među filozofima, bilo onih koji su utopijsko društvo zamišljali kao kaznionicu, u kojoj vlada strogost i podjela posla, ali većina ljudi idealno društvo zamišlja kao zajednicu kojom vladaju solidarnost i suradnja, kako bi se nadišle nevolje kojima nas izlaže priroda. To je zajednica u kojoj se eventualni sporovi rješavaju u duhu otvorene razmjene ideja i spremnosti na kompromis.

Svi, naravno, znamo kako je sve to samo utopija, nešto nemoguće u stvarnom svijetu i s materijalom od kojeg smo mi ljudi napravljeni, ali nekako upravo po toj slici uvijek mjerimo društvo u kojem živimo. Svake se godine objavljuju liste najsretnijih zemalja. Nekako se ta lista uvijek poklapa s onom drugom, listom zemalja s najmanje korupcije. Sretni su ljudi manje skloni korupciji od onih koji žive u društvima bez solidarnosti i suradnje.

Solidarnost i suradnja u bliskoj su vezi sa zdravljem nekog društva. Nema zdravog društva bez osjećaja međusobne povezanosti ljudi. Aristotel je to “društveno ljepilo” nazivao philia – ljubav ili naklonost. Idealno mjesto zato mora biti polis, grad koji smije rasti samo onoliko koliko doseže glas mjesnog dobošara. Prava politika, otuda, ne može biti samo stvar promocije osobnog interesa, već stvar uzajamne naklonosti i solidarnosti.

Solidarnost omogućuje suradnju, a suradnja vodi napretku cijele zajednice

Politika koja omogućuje jednima da vladaju nad drugima može postojati samo tamo gdje je nestalo društvene solidarnosti i suradnje. To se čini paradoksom svake ljudske zajednice: solidarnost omogućuje suradnju, a suradnja vodi napretku cijele zajednice. Napredak, potom, vodi k rastu zajednice i uključivanju u zajednicu onih koji joj prije nisu pripadali, a to, opet, vodi ka slabljenju društvenih veza i međusobne solidarnosti.

Postoje različite teorije o tome kako neka društva napreduju i opadaju, ali uvijek se sve vrti oko solidarnosti. Razlog zbog kojeg su sva carstva na kraju završila na “smetlištu povijesti” krije se u njihovu uspjehu – na kraju su toliko narasla i uključivala toliko različitih ljudi da među njima nije bila moguća nikakva solidarnost i osjećaj zajedništva. A kada se jednom izgubi ta nit koja povezuje društvo, ono nužno propada.

Ta slika gubljenja svih veza solidarnosti u jednom društvu slika je društava koja možemo promatrati danas na Zapadu, na ulicama Pariza, Londona, Berlina. Kolektivni Zapad je ocvalo carstvo koje ne može obnoviti nekadašnju društvenu solidarnost, koja ga je jednom iznijela na prijestolje svijeta. Slom Zapada otvorit će prostor zajednicama solidarnosti na svom teritoriju, iz kojih će potom niknuti novo zdravo društvo.

narod.hr