Crnilo zločinom genocida i kršćanocida
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 24 Srpanj 2025 15:16
U Europi i kršćanskim zemljama na djelu je gradnja džamija i nekontroliran dolazak muslimana, dok se u islamskom svijetu provodi ubijanje kršćana i rušenja crkava
Islamski teroristi hranjeni od rođenja pa tijekom cjeloživotnog odrastanja mržnjom prema nemuslimanima, napose prema križu i kršćanstvu, započeti globalni rat vjera i civilizacija kojeg su bez najave započeli 11. rujna 2001. godine terorističkim udarom na Ameriku. Oni ga i dalje šire, brutalno pojačavaju, žureći se k cilju koji je u Bosni i Hercegovini kao ogranku tog vjerskog islamskog terorizma, označio prvi čovjek muslimana u kraljevini hrvatske kraljice Katarine Kosača, Bakir Izetbegović “mi ili oni”.
Nije samo fratarska Bosna i Hercegovina prostor na kojem muslimani ruše crkve, progone i ubijaju, siluju i na kolac nabijaju katolike, ta praksa zločina kršćanocida i genocida jednako se provodi na svakom djeliću Kugle zemaljske gdje živi i jedan musliman, bez obzira kojim putem i na koji način je krotio na kršćansku zemlju. Kršćanofobija je muslimanska ideologija tla i krvi koja je, u manjem ili većem intenzitetu, proces koji traje sve od pojave islama. Samo kratkim pogledom u prošlost njegova nastanka vidi se kako se svjetlosnom brzinom širio mačem i ognjem, i osvojio u vrlo kratkom povijesnom periodu cijelu Afriku, Bliski Istok i najveće dijelove Europe.
Takva brzina osvajanja prostora i porobljavanje okupiranih naroda najbolniji je pokazatelj brutalnosti kojima je osvojene narode islamizirao. Bilo je to vrijeme, a ni ovo današnje nije ništa lakše za kršćane i druge nemuslimane, najtragičnije u povijesti čovječanstva, sa zločinima i brutalnostima prema porobljenim narodima koji su, i dan danas, nepojmljivi ljudskom razumu. Gotovo sve te povijesne muslimanske brutalnosti prema porobljenim kršćanima diljem svijeta danas su vidljivi u najcrnjoj slici u fratarskoj Bosni i Hercegovini, u prošlosti nasilno istrgnute iz obitelji kršćanski europskih naroda, u ostatcima dobro očuvanog i branjenog turskog danka u krvi, u džamijama na crkvenim temeljima, u janjičarima koji su kao poturice gore od Turčina.
Progon kršćana
Crnilo zločinom genocida i kršćanocida, djecocida i crkvocida, proširenog islama jednako tragično je vidljivo i u svim današnjim vjerski čistim muslimanskim zemljama, u nekadašnjim kolijevkama kršćanstva. I onaj mali ostatak ostataka kršćana u svojim kolijevkama u procesu je biološkog istrjebljenja na najsvirepiji i najbrutalniji način, kako se prijeti Židovima da ih treba sve potopiti, kao i Amerikance koji su za islamiste Velike Sotone, i koje su islamisti krenuli “potopiti” na način kako su to započeli terorističkim ubojstvom gotovo četiri tisuće nedužnih civila 11. rujna 2001. U tom jedanaesto rujanskom početku potopa “Velikog Sotone” Amerike, i neprekinutih pokušaja potapanja “Male Sotone” Izraela, vidljiva je budućnost svih kršćana i Židova u svijetu, u momentu kada bratsko ideološki prijatelj muslimana koji žive u hrvatskoj kraljevini kraljice Katarine, proizvede nuklearno oružje, jednako razorno muslimanskoj mržnji prema križu.
I koliko je god brutalna kršćanofobija muslimana, gotovo jednako tako je brutalna i šutnja Svjetske zajednice na taj globalni islamski zločin terorizma. Šutnja “moderne” suvremene Europe čije obrise i temelje je udarila njemačka kancelarka Angela Merkel dovodeći, protiv volje malobrojni naroda Europske Unije milijune islamskih terorista na Stari kršćanski kontinent, njemački je suzločin kršćanofobije pred kojom nestaje i ostatak ostataka kršćana u islamskim zemljama, a u kršćanskim europskim islamski terorizam, kao najgladnija zvijer, guta kršćane po gradskim ulicama, trgovima, crkvama, školama. Na svakom javnom mjestu i u svako vrijeme.
I što je kršćana manje u islamskim zemljama, tim više muslimana u kršćanskim. U islamskim zemljama proces prisilne dekristijanizacije, u kršćanskim prisilna islamizacija. U Europi i kršćanskim zemljama svijeta gradnja džamija i nekontroliran dolazak muslimana, u zemljama islama ubijanje kršćana i rušenja crkava. Kršćanske zemlje sve vjerski šarenije, muslimanske sve islamskije i zelenije, jednobojnije. Pogled u Bosnu i Hercegovinu pogled je u islamske zemlje, slika Bosne i Hercegovine slika je radikalni islamskih zemalja. Bojanje kraljevine kraljice Katarine u muslimanske boje, suzločin je i Haaškog tribunala, i Visoki predstavnika i dijela europskih zemalja koje je njemačka kancelarka ucjenama i prijetnjama prisilila na taj zločinački čin. Na šutnju.
Islamiziranje fratarske Bosne i Hercegovine
Zapadno civilizacijska šutnja na petsto i šezdesetdvogodišnje prisilno islamiziranje fratarske Bosne i Hercegovine, i muslimanskog zločina kršćanocida nad autohtonim katolicima, oružje je islamista u činjenju zločina nad kršćanima diljem svijeta. Jedan u kontinuitetu počinjenih od pojave islama je i onaj, nažalost koji ne će biti zadnji jer će trajati sve dok i jedan kršćanin postoji na tom prostoru, terorističko stravični islamski napad 22. lipnja 2025. na crkvu punu vjernika u Damasku, ubojstvo preko trideset vjernika i oko dvjesto ranjenih.
Napad na crkvu i vjernike tijekom mise postaje već praksa islamista, koje društvo i obitelj obučavaju i pripremaju za te gnjusne zločine, s ciljem i namjerom ne samo zastrašivanja nego više od toga, ubijanje što većeg broja nedužnih vjernika kršćana, žena, djece, mladi i stari. To plansko muslimansko ubijanje kršćana je najbrutalniji genocid i kršćanocid iz vjerske mržnje prema križu.
Ako je za šačicu naftnih dolara samoprodana svjetska zajednica kazala da je zločin u Srebrenici genocid i nametnula katoličkim žrtvama muslimanskih zločina diljem Katarinine kraljevine da ne smiju svoje stradanje zvati genocidom, onda bi isti ocjenjivači trebali odgovoriti, što su muslimanski zločini nad kršćanima u Damasku, na Bliskom istoku, u Iranu, Afganistanu, i oni u Bosni i Hercegovini nad bosanskim fratrima, časnim sestrama, nad katoličkom djecom u Vitezu, Maljinama, Novom Travniku, Ćifluku…, nad civilima u Miletićima, Križančevu Selu, Buhinim Kućama, Brdu, Putkovićima, Zabilju, Grahovčićima, Pojskama, Brajkovićima, Banovićima, Šarićima, Rudniku, Ovnaka, Gučoj Gori, Radonjićima, Bukovicama i sva druga beha područja kroz koje je prošla zločinačko teroristička muslimanska armija. Zar po Međunarodnoj definiciji genocida, to nije genocid.
Inertna svjetska zajednica
Za dio te interesne svjetske zajednice to nije genocid, no za kršćane žrtve islamskog barbarizma kako u svijetu tako i u okupiranoj Katarininoj kraljevini, to je bio, jest i bit će uvijek genocid i kršćanocid, bez obzira priznavali ga ili ne, i kako ga nazivali njegovi muslimanski počinitelji, haaško visokopredstavnički, kao i dio svjetskih supočinitelja.
Tako barbarsko stravične zločine iz mržnje prema križu ne čine samo budale, kako je svoje zlikovce nazvao vrhovni im zapovjednik ratni zločinac Alija Izetbegović, to je globalni muslimanski zločin genocida i kršćanocida u koji je islamski svijet krenuo 11. rujna 2001. godine. Islamski bombaši samoubojice su u velikom broju djeca i mladi kojima roditelji opasuju eksplozivni pojas i uz blagoslov šalju u ubijanje, pa i u crkvama puni vjernika, kao i u Damasku, što je nepobitan dokaz islamskog terorizma iz mržnje prema križu.
I Alagićev ulazak na konju u okupirani gučogorski samostan, kojeg je po Alijinoj zapovijedi trebao pretvoriti u džamiju, po uzoru na crkvu Svete Sofije u Istanbulu, muslimanski je zločin kršćanocida, prije kojeg je ta ista Alijina i Mehmedova teroristička muslimanska armija do dolaska u crkvu Svetog Frane u Gučoj Gori počinila zločin genocida nad katolicima u Lašvanskoj dolini. Nekažnjeni muslimanski zločin na jednom mjestu i nad jednim vjernicima ne ponavlja se kasnije samo na njima, nego i šire.
Vinko Đotlo/hrvatski-fokus.hr
