Američki mediji o Thompsonu: 'Ovo je bio čin uređenog prkosa postnacionalnim režimima'
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 30 Srpanj 2025 12:02
Iako je prošlo gotovo mjesec dana od mega koncerta Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu, dojmovi ne jenjavaju – ni u Hrvatskoj, ni u inozemstvu.
Događaj koji je 5. srpnja okupio više od 500.000 ljudi već se naziva najvećim glazbenim i domoljubnim okupljanjem u novijoj europskoj povijesti. Bio je to više od koncerta – čin kolektivnog sjećanja, vjere i identiteta. Američki medij The American Postliberal, poznat po naglasku na politički realizam, kršćanski identitet i otpor globalizmu, objavio je esej pod naslovom "Bdijenje na rubu kršćanstva". Autor je Filip Gašpar, politički savjetnik i publicist hrvatskog porijekla iz BiH, s adresom u Njemačkoj. U tekstu donosi dojmove s koncerta ne kao analitičar, već kao svjedok – naglašavajući simboliku i snagu onoga što se te večeri dogodilo u Zagrebu.
"Dana 5. srpnja 2025., u Zagrebu, narod se okupio oko čovjeka kojega je Zapad desetljećima pokušavao ignorirati. Marko Perković, poznatiji kao Thompson, ratni je veteran Domovinskog rata, pjevač čije pjesme prizivaju Krista, domovinu, mučeništvo i sjećanje. Kritičarima je nacionalistički idol. Pristalicama – nešto starije: glas iz rovova, bard pripadnosti, podsjetnik da vjera i domovina nisu relikti, već korijeni. Te večeri više od 500.000 Hrvata okupilo se – ne zbog spektakla, već zbog sakramenta. Usred europejskog iskorjenjivanja, upravljačkog sekularizma i nametnute amnezije, ovo nije bio koncert. Bio je to čin uređenog prkosa. Dok postnacionalni režimi potiskuju sjećanje i podučavaju sram, ovaj narod stajao je čvrsto: zazivajući Krista, oplakujući svoje mrtve i podižući svoju zastavu – bez isprike".
'Sjećanje nije izrbisano'
U tekstu se ističe da Hrvatska nije u potpunosti prošla kroz proces dekristijanizacije kao mnoge zapadne zemlje. Njezine rane iz rata 1990-ih još su svježe, crkve su pune, i sjećanje nije obrisano, već ugrađeno u identitet. "Hrvatska je mala jadranska zemlja, katoličke baštine, ranjena ratom i neprekinute memorije. Nekada habsburška kraljevina, zatim jugoslavenska republika, 1991. proglasila je neovisnost – i obranila je opsadom, žrtvom i krvlju. Za razliku od većine Zapada, nikada se nije do kraja dekristijanizirala. Njezine crkve su pune. Njezine rane ostaju otvorene".
"Bio je to najveći domoljubni rock-događaj u povijesti Europe, i više od toga: obred sjećanja. Mnoštvo nije stiglo samo iz svih hrvatskih krajeva, već i iz Njemačke, Austrije, Skandinavije i Sjedinjenih Država. Okupljanje je bilo mirno, dostojanstveno i golemo; ujedinjeno ne ukusom, nego nečim starijim: narodom, križem, žrtvom. Ono što se odvijalo nije bilo tek umjetničko. Bilo je teološko. Liturgijski čin u javnom prostoru. Više od tri sata Perković – ratni veteran, kulturna ikona, sakramentalni svjedok – vodio je narod u sjećanju. Pjesme preživljavanja. Himne odanosti. Psalmi preobraženi u melodiju", napisao je, a cijeli tekst možete pročitati OVDJE.
