Nasuprot pola milijuna na Hipodromu imamo stotinjak sljedbenika tifusara u Brezovici
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 17 Kolovoz 2025 16:06
Hrvatska je bez žrtava preživjela Thompsonov koncert na zagrebačkom Hipodromu, na sveobće zgražanje glavnostrujaških glasila, bez ikakvih nereda, sukoba ili opasnih situacija, u ozračju ljubavi i zajedništva, kako okupljenih na samom koncertu, tako i članova njihovih obitelji i prijatelja, koji su sve pratili i uživo.
Hrvatska je 5. srpnja anno Domini 2025. prodisala punim plućima. Moglo bi se reći da je koncert bio svojevrstni referendum, između ostalog, i o hrvatskom junačkom pozdravu „Za dom spremni!“ Ako je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, nakon trideset i pet godina čekanja, objasnila „problem“ boje prvog polja hrvatskoga grba, onda valjda nešto vriedi i glas pola milijuna ljudi koji su na koncertu pozdravljali „Za dom – spremni!“. Sada se ta masovnost ne može ignorirati, ako predpostavimo da i obitelji većine nazočnih na koncertu imaju isti stav, uzprkos bjesnilu preglasne leftardske manjine koja, uzput budi rečeno, u svojoj tuposti i samomrzju, uobće ne razumije duh vremena, za razliku od prepredenog Plenkovića i njegovih pobočnika Jandrokovića i Božinovića, kojima ne treba, naravno, vjerovat, do jučer su nas pendrečili zbog brnjica i hrvatskog i ustaškog pozdrava (nije sporno, i ne treba bježat od činjenice da je „Za dom spremni“, točnije, „Za dom i Poglavnika spremni“, bio pozdrav i ustaškoga oslobodilačkog pokreta, koji je integralni dio hrvatske borbe za slobodu).
Koji je njihov argument protiv našeg poviestnog pozdrava i znakovlja? Kažu da su pod tim znakovima ubijani ljudi samo zato što su drugčiji. Ma, nemoj! To su njihovi grunfovski argumenti. Jesu li Amerikanci bacili bombe na japanske gradove samo zato što su Japanci drugčiji? Je li Churchill spalio Dresden samo zato što tamo žive drugčiji? Je li Staljin upokojio više od dvadeset milijuna svojih sunarodnjaka samo zato što su bili drugčiji? Je li Broz poslao na onaj sviet stotine tisuća ljudi samo zato što su bili drugčiji? Jesu li Srbi ’95. napustili Hrvatsku zato što su bili drugčiji ili zbog nečiste savjesti i zločina koje su počinili nad svojim susjedima pa kao takvi nisu mogli živjet u državi Hrvatskoj?
Tifusari, dobošari i ostale gnjide
Što to znači drugčiji? Takvi zločini čine se zbog nečijih prljavih interesa. Naručitelji rata hladne glave provode svoje zamisli o svjetskom poredku, a u masama razbuktavaju strasti i mržnju. Nasuprot pola milijuna na Hipodromu imamo stotinjak sljedbenika tifusara u Brezovici, ništa brojniji ni profinjeniji nisu posjetitelji Puljskog filmskog festivala pa ako im pribrojimo dobošare s Trga i pojačamo posjetiteljima Kekinovih koncerata, summa summarum, dobivamo golemu većinu u odnosu na marginalne skupine, odpada i tvrdnja da je hrvatsko družtvo duboko ideoložki podieljeno, tu nema govora o nekoj dubokoj nacionalnoj podjeli. Stvar je jasna, vidi se tko će odlučit čija će bit Hrvatska. Nu, to je samo primjer, kako se stvara ozračje sukoba i poviestni priepori, te prljave poslove rade vrhunski stručnjaci u specializiranim institutima danas već ocvalih i propadajućih carstava, s ciljem stvaranja podjela u zajednicama diljem svieta, a u skladu s njihovim geopolitičkim interesima.
Rafali i vojska
Svakako, ne treba odbacit i mogućnost da je koncert izkorišten kao priprema i mobilizacija, uz uvođenje obveznog vojnog roka, za novo preslagivanje moći na globalnoj sceni i moguću ulogu Hrvatske kao članice NATO-a i njene obveze prema članstvu. I neka se ne zavaravaraju pizduni s prigovorom savjesti i oni koji stoje iza njih, nitko ne će izbjeć krvavoj kupki koja nam se sprema. Ovo nije nikakva prietnja, ovo je dobronamjerno upozorenje. Pametni na vrieme mienjaju stranu, budale nek’ traže spas u antifašizmu.
Zastrašuje upozorenje brigadira Berislava Štajdohara o mogućoj ulozi zadarske zrakoplovne baze u predmnievanom sukobu s Rusijom. Francuzka je jedina europska nuklearna sila (izuzev Britanije koja je, eto, slučajno izišla iz EU-a), ali ne će oni izpaljivat projektile na Moskvu kad imaju odane saveznike kojima su prodali Rafale, koji mogu poniet i nuklearno oružje. Ako hrvatski Rafali postanu platforma za nuklearno oružje, Hrvatska je legitimna meta na ruskom ciljniku. Treba li to nama, je li to prava strana poviesti? Ali ne ide to lako. Uviek su Hrvati problem koji narušava globalnu priču sa svojim krunicama i križevima, kako 1848., 1914., 1941., kada su skupo platili što su se, ne svojom voljom, našli na „krivoj strani poviesti.“ Skoro svi Hrvati, koliko ih živi u Hrvatskoj, stanu na neki veći hipodrom i u stanju su organizirat najveći koncert sa službeno 504.000 posjetitelja, a neslužbeno i do 600.000.
Sramotna poruka iz Versaillesa
Kažu naši sociolozi, psiholozi, pedagozi, pravovjerni povjesničari – treba pojačat naobrazbu kroz satove poviesti, građanskog odgoja i t. d. Ali zdrav instinkt i kućni odgoj jednog osamnaestogodišnjaka ili osamnaestogodišnjakinje na koncertu, čiji je djed zaglavio u nekoj bezdanki 1945. ili čiji je otac pričao živu priču o Domovinskom ratu, daju zreliji pogled na poviest nego nečiji akademski naslovi. Pazite samo ovaj pristup – jedan naš ugledni i svenazočni sveučilištni profesor poviesti stoji izpred dvorca u Versaillesu i u poučnoj daljovidničkoj priglednici objašnjava neukom puku ovako – „Nalazim se izpred zgrade u kojoj su se predstavnici naših naroda dogovorili da žele živjeti u zajedničkoj državi!“ Dobro ste pročitali, radi se o komentaru na Versajski poredak nakon Prvog svjetskog rata i stvaranje prve Jugoslavije. Ovakav alanfordovski pristup ovom poviestnom događaju nije primjeren ni vrtićkoj dobi, ali, eto, Hrvatska televizija smatra da je to dovoljno dobro za najšire hrvatsko gledateljstvo.
Vojni mimohod bez koračnica
Prošao je i mimohod, uzprkos prosvjedu četvorice samosvjestnih mirotvoraca. Komentari većinom pozitivni – veličanstveno, dojmljivo, prekrasno…, vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske smatrao je posebno važnim pripomenut da, iako upriličujemo mimohod, mi nikog ne mrzimo. I ja volim palačinke, ali, molim liepo, nikog ne mrzim. U Hrvata je pristojno u svakoj prigodi napomenut kako nikoga ne mrze, gradimo Pelješki most, ali nikog ne mrzimo, otvaramo vrtiće, škole, staračke domove, sve to bez mržnje. Meni je, bez primisli na mržnju, na mimohodu nešto nedostajalo. Uvodni glasbeni dio kao da je na sve načine pokušavao zatomit svaki mogući jači proplamsaj ponosa, da se previše ne razbuktaju domoljubne emocije. Uzaludno sam cielo vrieme očekivao barem jednu postrojbu koja će vojnički promarširat, uz prigodnu koračnicu, onako, da puca asfalt pod čizmama, kad se čovjek od prizora naježi i pusti suzu ganutljivu. Valjda se nisu uspjeli dogovorit s Tomaševićem zbog mogućih oštećenja kolnika. Umjesto toga, mogli smo vidjet brojna liepa, našminkana ženska lica. Sve je više žena vojnikinja pa će i tu kroz neko vrieme bit zadovoljena kvota. Vjerojatno će ratovi bit manje krvoločni kad u rovovima i na prvim crtama bojištnica bude jednak broj žena i mužkaraca, kad u spaljenim tenkovima bude jednak broj žena. Htjele – ne htjele, morat će, jer s prosječno 74 posto obitelji bez djece, Europljani uskoro ne će imat koga poslat u rat. Europljani ne žele djecu, žele rat i dobit će ga. Jugosrbska vojska je imala liepe vojne parade, nije bilo žena, a vojnici su skladno i moćno stupali. Njihov problem je što su sve ratove izgubili.
Kvantna poviest i prostor-vremenska čarapa
Poviest je, kako joj izgovor kazuje, poviedanje, prenošenje osobnog viđenja nekog događaja, koji je više ili manje, ali, subjektivan čin. Još u srednjoj školi čuo sam za Heisenbergovo načelo neodređenosti. Ovo načelo, jedno od tri temeljna u kvantnoj fizici (druga dva su pojam superpozicije i načelo nelokalnosti, ova načela se mogu smatrat jednim od najvećih dosega ljudskog uma u objašnjavanju filozofije prirode, jer kvantna fizika je trijumf ljudskog duha), objašnjava da se prilikom promatranja elektrona ne može istodobno izmjerit njegova brzina i mjesto, nego je to polje vjerojatnosti. Što je precizniji položaj, manje je poznata brzina, i obrnuto. To odkriće mladog Wernera Heisenberga u dvadesetim godinama XX. stoljeća toliko me zaokupilo da mi je i danas jedno od najdojmljivijih znanstvenih odkrića. Naime, razmišljajući, shvatio sam da to načelo vriedi i u svakodnevnom životu, na svoj način, i u makrosvietu. Na primjer, ako promatramo neku zgradu u prostoru i krećemo se oko nje, vidimo samo jednu plohu u punini u jednom kratkom trenutku. Kako se krećemo oko objekta, ploha nam je sve manje vidljiva dok nam je istodobno sljedeća vidljiva sve više. Nikad ne možemo cielu građevinu vidjet u sve tri dimenzije istodobno, to je samo po sebi razumljivo. Zanimljiv primjer je i kretanje ulicom. Prolazeći pored zgrada one nam se povećavaju kako im prilazimo i smanjuju kad odlazimo, to je naravno iluzija stvorena u našem umu da bismo se mogli snalazit u prostor-vremenu. Kad bismo mogli silno ubrzat kretanje ulicom imali bismo dojam da se provlačimo prostorom kao kroz čarapu. Zadivljujuć je i paradoksalan pojam superpozicije i kvantnog kolapsa. Naime, tako kažu znanstvenici, valjda im možemo vjerovat, na temelju brojnih eksperimentalnih dokaza, da se elektron ponaša dvojako zbog svoje valno-čestične prirode. On je val ako ga ne promatra svjestni promatrač. Ako ga promatra svjestan promatrač ponaša se kao čestica. Ovo je i pokusom laboratorijski dokazano. Našem umu prilagođenom makrosvietu to je nepojmljivo, ali to je jednostavno tako i na to se moramo naviknut kada govorimo o mikrosvietu. Ali sličan princip vriedi i u svagdašnjem životu. Ako stojite izpred police prepune sladkiša, nalazite se u stanju, recimo tako, superpozicije, dakle, postoji bezbroj mogućih kombinacija. Ali, u trenutku kad ste uzeli jednu, dvie, pet čokolada, dogodilo se urušavanje, svojevrstni kvantni kolaps, vaša sviest s potencialom bezbrojnih mogućnosti, vašom odlukom materializirana je određenim tvarnim predmetima. To, nazovimo ga kvantno načelo, zapravo je univerzalni zakon koji funkcionira kako u fizici tako i u lingvistici, filozofiji, psihologiji, sociologiji, ekonomiji…, pa i poviesti.
Tko je na pravoj strani poviesti?
Zašto ovaj malo poduži uvod? Ako je u egzaknoj znanosti kao što je fizika, sve tako relativno, kako je moguće objektivno prikazivat družtvene pojave. Tko je ikad pokušavao sastavit i najjednostavnija anketna pitanja za proučavanje neke družtvene pojave, shvatio je koliko je važno kakva pitanja postavljate, kakav vam je odabrani instumentarij. Jedno nespretno postavljeno pitanje može upropastit cieli postupak. Vi ste promatrač i vaša sviest preko ankete i jezičnog alata utječe na izpitanika i tako oblikujete događaj. Ako dvie osobe nikako ne mogu, u prostor-vremenskom jedinstvu, jednako vidjet isti predmet u istom trenutku, jednostavno jer se ne nalaze na istoj točki promatranja, kakav je tek problem promatranja i objašnjavanja fluidnih i dinamičnih družtvenih događaja u prostoru i vremenu, naša sviest ih subjektivno poima i isto tako interpretira, čini to pomoću jezika, koji također podlieže kvantnim zakonima. Koliko je uobće moguć objektivan pogled na poviest? I tu vriedi načelo neodređenosti. Ako smo sudionici nekog događaja, možemo prikupit u realnom vremenu brojne činjenice i detalje, razgovarat sa suvremenicima i sudionicima, dakle, subjektivno smo maksimalno u događaju. Što je dalji vremenski odmak od događaja, sve ga objektivnije možemo sagledat u njegovoj cjelini, ali nam izmiču dragocjeni detalji i subjektivni doživljaj. To je svojevrstno načelo neodređenosti u poviesti. Nema objektivne poviesti i kao takva ona nije znanost i to moramo prihvatit i bit spremni na prihvaćanje drugčijeg pogleda i na stalnu reviziju jer ako je nešto u znanosti konstanta, onda je to revizija, napose u poviesti. Tko na to nije spreman, neka odustane od težkih tema za koje je potreban otvoren um. To naravno nije relativizacija istine, naša istina može bit samo više ili manje približna, ona je nešto poput polja vjerojatnosti u fizici. To ne znači da ne postoji puna istina, jer samo je jedna Istina, ona Božja, vječna, nepromjenjiva i nepogrješiva, izvan dosega naše ograničene znanosti. Naš je cilj biti što bliže Božjoj Istini.
Tko je Hitler našega doba?
Da je sve veća potreba za revizijom u poviesti, pokazuju brojni poviestni radovi mlađeg naraštaja ideologijom neobterećenih povjestničara u svietu i u nas. Osobito su na udaru okoštali tabui i mitovi novije poviesti, napose poviesti dvadesetoga stoljeća. U prodaji, na našem tržištu ideja, pojavila se najnovija knjiga hrvatskoga povjestnika Gorana Jurišića, Adolf Hitler – njegova borba, povijesna istina umjesto propagande. Ovaj povjestnik napisao je već nekoliko knjiga u kojima hrabro ruši mitove i tabue novije svjetske i hrvatske poviesti.
O Adolfu Hitleru napisano je na tisuće knjiga. Ne može ih se sve pobrojit, a kamo li pročitat, ali jedno im je zajedničko – radi se o monstrumu, psihopatu, poludjelom soboslikaru, mahnitom kaplaru Dolfiku, koji se u transu baca po podu i grize tepih, homoseksualcu židovskog podrietla, koji je pio koktel od petdesetak tableta dnevno i jeo bikova jaja, na koncu kukavički pobjegao u Argentinu…, bezkrajan je popis ovakvih „znanstvenih“ dokaza o ovoj poviestnoj osobi. Ima li taj čovjek, pa makar bio i najgori koji je ikad živio na planetu, pravo na objektivan (koliko je to moguće, nasuprot dominantnom jednodimenzionalnom, karikaturalnom pristupu), sine ira et studio, znanstveni pristup, kao osoba, kao netko koga je majka rodila i po Božjoj volji doniela na sviet? Spomenuta knjiga nije za svakoga, mnogi će ju s gnušanjem odbit, a da ni ne zavire u koju stranicu između korica. Ovo je knjiga za one otvorena uma, za ljude s istinskom iskrom znanstvene znatiželje koja leži u svima nama, samo ju treba njegovat i razvijat bez robovanja predrasudama, mitovima i promičbi.
Moju znatiželju o Hitleru prvi put je pobudila izjava jedne profesorice Zagrebačkoga sveučilišta, davne 1982. godine, kada je izjavila, na (korektnu) opazku jednog studenta kako je Hitler bio psihopat, da je Hitler bio vrlo racionalan političar, upravo tako. Profesor Jurišić u svojoj knjigi također potvrđuje da ne postoji ni jedno mišljenje liečnika, koji su bili u kontaktu s Hitlerom, o postojanju bilo kakve psihičke bolesti ili poremećaja u njegovom mentalnom zdravlju. Oni koji već ovo ne mogu prihvatit neka odustanu od nastavka čitanja jer ono što sliedi pravi je šok, nevjerojatna interpretacija biografije jednog diktatora i vojskovođe.
Glasnogovornici urote protiv svjeskog mira kažu da su to prikazi teoretičara urote, da oni ne razumiju složene poviestne procese i ne poznaju metodologiju poviestnog iztraživanja pa pojednostavljuju događaje da bi lakše shvatili bezpuća poviestne zbiljnosti. Profesor Jurišić, kao povjestnik, sigurno poznaje metodologiju poviestnog iztraživanja, a ako ga i nazovemo teoretičarem urote (bolje i to nego glasnogovornikom urote), vidimo da urotoslovlje (konspirologija) nije ni malo jednostavno područje iztraživanja i da itekako ima smisla i logike. Bit će prije da glasnogovornici urote ne razumiju čiji su stvarno glasnogovornici.
U knjizi auktor odlučno odklanja izključivu odgovornost Njemačke za Prvi i Drugi svjetski rat i rat protiv svjetskog mira, kao i izključivu odgovornost Adolfa Hitlera.
Budući da je knjiga obsežna i donosi, osim obćepoznatih poviestnih činjenica, čitav niz manje znanih detalja (uviek je stvar u detaljima) čije prešućivanje, po tvrdnji auktora, daje podpuno inverznu poviestnu sliku. Navest ćemo redom najznačajnije misli auktora, nemoguće je dati podpun prikaz knjige na ograničenom prostoru, koju, uostalom, svakako treba pomno pročitat pa doniet vlastiti zaključak.
Odgovornost za Prvi svjetski rat ne leži izključivo na Njemačkoj
Njemačka nije 1918. poražena na bojnom polju, nego za pregovaračkim stolom. Njemačke su postrojbe u trenutku prekida rata na francuzkom, belgijskom i ukrajinskom tlu. U Njemačkoj bjesni komunistička revolucija, boljševici strieljaju ljude na ulici, prieti ruski scenarij.
Njemačka je na Versajskoj konferenciji proglašena krivcem za rat i nametnute su joj nepravedne kazne, vraćanje odštete u iznosu od 130 milijarda maraka u zlatu ter gubitak područja naseljenih većinom Niemcima – Saarska oblast, Sudeti, Alzas i Lorena, Šlezija, Pomeranija, grad Danzig… Preko sedam milijuna Niemaca našlo se izvan domovine.
Adolf Hitler, ratni veteran i dobrovoljac, dva puta ranjavan, aktivno se uključuje u politiku 1919. Ulazi u Njemačku radničku stranku (od 1920. NSDAP) i preuzima vodstvo i aktivnu ulogu u suzbijanju boljševičke revolucije.
Njegov program ima za cilj izbjeći nepravedni novčani teret i mirno vratit oteta područja. Predlaže razoružanje svih eurposkih sila, ali nitko to ne prihvaća, Njemačka nema mornaricu, zrakoplovstvo, a dopušteno joj je svega 100.000 naoružanih vojnika.
Hitler od 1923. do 1933. uzdiže stranku, na izborima osvaja glasove i biva legalno proglašen kancelarom. Stranka se financira uglavnom od članarina i naplata skupova koji su se u to doba najčešće održavali u pivnicama. Donatori su uglavnom njemački domoljubi, srednji sloj i industrijalci. Nije istina da su londonski City i Wall Street izdašno financirali Hitlera da bi ga doveli na vlast. Hitler je dobio kredit samo zato da bi mogao vratiti ugovorenu versajsku obvezu.
Vještom diplomacijom, treba naglasit, mirnim putem, vraća Saarland, Alzas i Lorenu, Sudete. Poljskoj nudi sporazum – traži koridore do Danziga i Kӧnigsberga, a zauzvrat prepušta Poljskoj svoje teritorije Šleziju i Pomeraniju radi mira u Europi. Poljska odbija preko 40 njemačkih mirovnih ponuda (uz upornu podporu Velike Britanije) i tajno s Francuzkom planira napad na Njemačku.
U Berlin simbolično umarširala austrijska vojska
Anschluss Austrije 1938. je volja njemačkog naroda u Njemačkoj i Austriji što je i potvrđeno austrijskim plebiscitom s 97 % za pripojenje Njemačkoj. Prešućuje se da je, istodobno sa svetčanim ulazkom njemačke vojske u Beč, u Berlin simbolično umarširala austrijska vojska.
Nakon Münchenskog sporazuma 1938. i mirnog povratka Sudeta, koji nikad nisu pripadali novostvorenoj masonskoj tvorevini Čehoslovačkoj, nastaloj na razvalinama Austro-Ugarskoga Carstva, SAD i SSSR podpisuju tajni sporazum o naoružavanju SSSR-a. Nitko tako krvoločno ne želi rat kao F. D. Roosevelt.
Hitlerov napad na Poljsku je preventivni rat da izbjegne zajednički napad Poljske i Francuzke. Poljaci uoči rata protjeruju 70.000 Niemaca i u danima napada Njemačke čine masakr nad 5000 poljskih Niemaca.
Nakon munjevitog rata u Poljskoj, Francuzka povlači svoje napadačke jedinice s njemačkog teritorija u Rajnskoj oblasti, iako je brojčano i tehnički nadmočna Njemačkoj.
Velika Britanija i Francuzka 3. rujna objavljuju rat Njemačkoj, ali ne i SSSR-u koji je 17 dana poslie Njemačke također napao Poljsku. Hitlerove mirovne priedloge Velika Britanija uporno odbija. Tri dana nakon objave rata, britanski bombarderi napadaju njemačke gradove Cuxhaven, Lübeck i Wilhelmshaven na atlantskoj obali. Prvi zračni napadi dolaze od Britanaca, 6. rujna 1939., i traju sve do 8. svibnja 1945. Na opazku svojih generala zašto bombardiranje Dresdena kad nema značajnih vojnih ciljeva, Churchill odgovara da ga zanima samo kako izpeći 600.000 Niemaca. Njegov plan je pobiti barem 20 milijuna Niemaca. Uspjeli su pobiti „samo“ 18 milijuna.
U Americi se 1941. pojavila i knjiga stanovitog Theodora Kaufmana – Germany Must Perish, u kojoj se iznosi plan o sterilizaciji 90 % Nijemaca i podjeli njemačkog teritorija susjednim zemljma – Poljskoj, Češkoj, Francuzkoj, Nizozemskoj, Švicarskoj, Belgiji. Prema tom planu Njemačka je doslovno trebala bit zbrisana s europskoga zemljovida.
Preventivni rat
Napad na Francuzku također je preventivni rat. Njemačka je brojčano i tehnički inferiorna Francuzkoj, a pogotovo ujedinjenim snagama Francuzke, Velike Britanije i Belgije (ukupno 168 divizija nasuprot 113 njemačkih). Belgija dopušta izkrcavanje britanskih snaga i time krši neutralnost i postaje legitiman cilj.
Budući da su Velika Britanija i Francuzka odbile sve mirovne priedloge, Hitler sklapa sporazum sa Staljinom, iako se obojica tajno spremaju napasti jedan drugoga. Hitleru je taj sporazum nuždan da bi izbjegao rat na dvie fronte. SSSR je naoružan i priprema napad na Njemačku u srpnju 1941. Hitler to zna i napada prvi. Sovjetski Savez posjeduje ukupno 24.000 tenkova, 23.245 zrakoplova, 14.8000 topničkih oružja i 213 podmornica. SSSR na crti prema Njemačkoj ima napadački razpoređeno 10.000 zrakoplova, 14.000 tenkova, 37.000 topničkih oružja i 3,5 milijuna vojnika nasuprot 2000 njemačkih zrakoplova, 3550 tenkova, 7000 topničkih oružja i 3,2 milijuna njemačkih i savezničkih vojnika. S tim snagama njemačka vojska stigla je do konca 1941. u predgrađe Moskve. Prekretnica je bio napad Japana na Havaje, koji nisu američki teritorij, nego su okupirano otočje (tek 1959. postaju dio SAD-a) kamo je američka flota premještena iz Kalifornije. Povod napada je prestanak izporuke nafte Japanu. Japan je dvojio između napada na SSSR i SAD. Izabrao je ovo drugo i omogućio Staljinu da premjesti 10 svježih divizija s iztoka u Moskvu i tako je uspio spriečit pad komunističkog središta.
Od 1933. najviše ulaže u poljoprivredu i gospodarstvo
Njemačka tek 1943. prelazi na punu ratnu proizvodnju. Od 1933. najviše ulaže u poljoprivredu i gospodarstvo. U razdoblju od 1933. do 1939. Njemačka je suzbila golemu nezaposlenost i podigla obći standard pučanstva za jednu trećinu. Dakle, neistinita je tvrdnja o sustavnoj militarizaciji Njemačke, Njemačka je samo htjela preživjet, a to joj, t. zv. Saveznici, nisu dopustili.
Što se tiče odnosa prema Židovima, točno je da im je s dolazkom Hitlera na vlast život postao kompliciran. U Njemačkoj od ukupno 60 milijuna stanovnika živi 500.000 Židova, manje od 1 %. U pravosuđu su zastupljeni 70 %. Nerazmjerno su zastupljeni u upravi, kulturi, bankarsvu, glasilima i protunjemačkim komunističkim aktivnostima i revolucionarnim pobunama od 1918. U kulturi potiču dekadenciju i razvrat, u dvadesetim godinama Berlin je svjetsko središte izopačene kulture i nemorala. Niti dva mjeseca nakon Hitlerove izborne pobjede američki Židovi objavljuju rat Njemačkoj. Zašto? Nema nikakvih progona niti deportacija. Naprotiv, u kolovozu iste godine, u ime 14 milijuna Židova, najavljuju sveti rat protiv Njemačke do njenog podpunog uništenja. Istodobno, pod njihovim utjecajem Amerika uvodi bojkot njemačkoga gospodarstva. Tek nakon toga i Njemačka nakratko bojkotira židovske prodavaone. Zato im je Hitler oduzeo pravo na državljanstvo jer nisu bili lojalni njemačkoj domovini. Nije bilo holokausta nego deportacija, a od 1942. kao odmazda za masovna bombardiranja civilnog stanovničtva događaju se i masovna strieljanja Židova.
Nad masama, koje su obožavale svog vođu, nije provođena nikakva magijska kolektivna obmana, da, postojala je promičba, ali tajna Hitlerova uspjeha leži u jednostavnoj činjenici da je govorio istinu. Najbolja provjera je čitanje njegovih izvornih govora pa prosudite sami. Ne treba mnogo pameti da se uoči sličnost s današnjom situacijom u svietu, tko je danas odgovoran da je sviet na rubu samouništenja. Ako su Saveznici porazili Njemačku i Hitlera kao izvore svih svjetskih zala, kako to da se danas, kad nema Hitlera ni njemačke opasnosti (nikad je nije ni bilo), sviet ponovno nalazi na rubu svjetskog sukoba. Nema fašizma ni nacional-socializma. Ostala je liberalna demokracija i njen zločinački proizvod, prikriveni komunizam. Oni nisu u sukobu, komunizam svoje izvorište ima u sotonizmu, a kakve vriednosti nameće globalizam? Nema nikakve razlike između komunizma i globalizma, ako i postoji, onda je to izbor načina kojim se želi postići cilj, ratovima, pandemijama, zastrašivanjima klimatskim promjenama…, podugačak je popis.
Hitlerov najveći grieh je odvajanje njemačke nacionalne banke od svjetskih bankarskih središta
Ali najveći Hitlerov grieh je odvajanje njemačke nacionalne banke od svjetskih bankarskih središta moći u Londonu i Wall Streetu. Temelj vriednosti njemačke marke je rad, jedino što im je preostalo, zlatnih rezervi nema. Ukinuo je kamatu na kredite. To je središnja točka i glavni uzrok urote protiv Njemačke, njen monetarni suverenitet. Njemačka nije imala potencial da osvoji sviet, tražila je samo mjesto u svjetskoj zajednici, koje joj je po brojnosti i teritoriju pripadalo.
I Nezavisna Država Hrvatska je osnovala nacionalnu banku neovisnu o svjetskoj bankarskoj mreži. Poglavnik Pavelić također u svojoj knjigi Strahote zabluda iztiče rad, a ne novac, kao temelj vriednosti. SSSR, ideoložki prividno u sukobu sa svojim Saveznicima, nema svoju nezavisnu nacionalnu banku. Pa naravno, zato je primao izdašnu američku i britansku ratnu pomoć. Zašto je propala Njemačka, zašto je morala propast NDH? Pametnome dosta.
Posebno je zanimljiv auktorov odgovor onima koji izvorište nacional-socializma vide u komunizmu, koji tvrde da je to isti totalitarizam s dva lica. Ne, nacional-socializam i fašizam su autohtoni odgovor, reakcija na komunizam i liberalnu demokraciju koja ga je iznjedrila. Hitler je vještim spojem naziva nacionalizam i socializam privukao izgladnjele, nezaposlene radničke mase, koje su bile obmanjivane bjesomučnom komunističkom propagandom i tako pomirio nacionalne i socialne težnje izbezumljenog i osiromašenog njemačkog puka i spriečio revoluciju i boljševizaciju Njemačke. O nacional-socializmu obširno i argumentirano pisao je veliki hrvatski mislilac, pokojni Mladen Schwartz pa koga zanima neka uči od najboljih.
Glavni naručitelji rata i urotnici protiv svjetskog mira jesu bankarsko-komunistička hazarska klika koja preko svojih marioneta F. D. Roosevelta, Churchilla, Chamberlaina, Staljina, gura sviet u rat i priprema teren za novi svjetski poredak koji nas je danas doveo na rub trećeg svjetskog sukoba. Potomci bankarsko-komunističke oligarhije, protiv kojih se borio Hitler, danas su doveli sviet na rub globalne katastrofe.
Danas nema Hitlera, koji se borio za obstanak svoga naroda i mirnim putem pokušao riešit europsku krizu, a kad je rat bio neizbježan napadao je prvi i to izuzetno uspješno s daleko manjim brojem vojnika i tehnike od protivnika. Mogli bismo reći da je bio tragični junak Drugoga svjetskog rata. To je pogled na poviest iz drugoga, do sad nepoznatog kuta. Ovo je izuzetno važno za razumievanje sudbine Hrvata u Drugom svjetskom ratu i poraću. Istina je do sad bila brižno i vješto skrivana. Profesor Jurišić pokazao je izuzetno poznavanje skrivene poviesti i hrabrost iznieti ju svim dobronamjernim čitateljima. Je li Donald Trump Hitler našega doba ili je samo marioneta globalističke oligarhije? Odgovor ne ćemo dugo čekati.
Na kraju, evo zanimljivog citata koji će mnoge šokirat. “Adolf Hitler je jedan od najvećih ljudi, stari mu vjeruju, mladi ga idealiziraju. To je borba narodnog junaka koji je služio svojoj domovini. Za nekoliko godina s Adolfa Hitlera skinut će se veo tame, i pokazat će se kao jedna od najznačajnijih povijesnih ličnosti koja je ikada živjela.” (35. američki predsjednik John Fitzgerald Kennedy (Dnevnik putopisa i pisma 1937. – 1945.))
Izvori za provjeru navoda u ovom članku
Mein Kampf, Adolf Hitler
Moj svjetski poredak, Adolf Hitler
Govori Adolfa Hitlera
Tko je financirao Hitlera, James i Suzanne Pool
Hitler, samo svijet je bio dovoljan, Brendan Simms
Hitlerov američki gambit, Brendan Simms, Charlie Laderman
Barbarossa, kako je Hitler izgubio rat, Jonathan Dimbleby
Protokoli, Židovi i Adolf Hitler, Mladen Schwartz
Hitler i Izrael, Ivan Mužić
Germany Must Perish, Theodore Kaufman
Adolf Hitler – njegova borba, povijesna istina umjesto propagande, GoranJurišić
Andrija Mažić/hrvatski-fokus.hr
