Površnost balkanskih komentatora i ozbiljnost geopolitičke stvarnosti
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 21 Kolovoz 2025 19:01
Te Trump je glup, te primitivan, lažljivac, nesposoban, smiješan, glumac, pozer, pajac, harlekin, spadalo, rekao ovo, rekao ono. I slično tome. Ponekad se čovjek, čitajući te kapacitete, zapita je li Trump zaista predsjednik USA ili možda mjesnog odbora Desno Sredičko ili Levi Štefanki.
U javnom prostoru, osobito na Balkanu, često se uočava fenomen površnog i bahatog komentiranja globalnih političkih procesa. Susret Donalda Trumpa i Vladimira Putina na Aljasci još je jednom razotkrio tu sklonost brzopletim, često i uvredljivim kvalifikacijama. Umjesto pokušaja razumijevanja šireg geopolitičkog konteksta i složenosti donošenja odluka u svjetskoj politici, mnogi se zadovoljavaju etiketiranjem i pojednostavljivanjem. Takva praksa ne samo da obesmišljava raspravu, nego stvara i iluziju da je globalne izazove moguće tumačiti kafanskim doskočicama, bez odgovornosti i dublje analize, piše dr.sc Ivica Granić.
“Nevjerojatno je s koliko primitivne balkanske bahatosti neki ljudi komentiraju susret Trumpa i Putina na Aljasci. Moram priznati da me to ipak donekle iznenadilo.
Te Trump je glup, te primitivan, lažljivac, nesposoban, smiješan, glumac, pozer, pajac, harlekin, spadalo, rekao ovo, rekao ono. I slično tome.
Ponekad se čovjek, čitajući te kapacitete, zapita je li Trump zaista predsjednik USA ili možda mjesnog odbora Desno Sredičko ili Levi Štefanki.
Čovjek se ponekad zapita zar zaista ti ljudi misle da Trump bez silnih službi, ureda, agencija, vojnih kapaciteta, posebnih savjetnika, desetina stručnjaka raznih usmjerenja, bivših vojnika i političara, i pitaj Boga koga sve ne, da tek tako, bez ikakvih analiza, donosi odluke.
Jednom je netko napisao da je prava sreća za ukrajinski narod, naročito za fenomenalne vojnike, junake zapravo, da ne ovisi o mudrim hrvatskim geostratezima, geopolitičarima, pametnjakovićima. Koji baš sve znaju, na sve imaju odgovor, i što treba činiti USA, što EU, što Ukrajina, što Bog i vrag, osim na jedno pitanje, na koje uvijek nekako zapnu: na koji način završiti rat u Ukrajini?
E, tu maca popapa jezik. U stvari, znaju dobaciti otprilike do ono ‘ma Ukrajinci sve to trebaju rasturiti, pregaziti, razvaliti, i doći do Moskve, ako treba’, ali dalje od toga strategija ne ide, zapinje im.
Oduvijek sam volio te likove, te medeke koji iz komfora zagrebačkih kafića dijele lekcije svima o svemu i svačemu, zbog toga sam i napisao srećom da životi hrabrih ukrajinskih vojnika ne ovise o njima, nisam siguran koliko bi ih dočekalo kraj rata. A poznato je kako je s tuđim najlakše gloginje mlatiti. Živim za dan kad ću vidjeti barem jednog od tih kako hita na ukrajinsku bojišnicu, upravo se takav dojam stekne čitajući njihove objave”, zaključuje Ivica Granić.
Balkanska potreba za brzom presudom i dociranjem sa sigurne udaljenosti još jednom potvrđuje manjak političke ozbiljnosti u javnoj raspravi. Dok svjetski lideri odluke donose unutar složenih mreža institucija, stručnjaka i strateških interesa, domaći “analitičari s kave” ostaju na razini sarkazma i nerealnih prijedloga. Upravo zato, ključna vrijednost ozbiljne analize leži u razlikovanju stvarnog od prividnog znanja – jer politička stvarnost, za razliku od balkanskih komentara, ima vrlo konkretne posljedice.
