Murali ratnih zločinaca su oružje u rukama srpskih secesionista i bošnjačkih unitarista
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 08 Rujan 2025 10:00
Svi fundamentalisti, ekstremisti i radikalisti u svijetu nisu tako inovativni u svojim isključivostima, u svojim ekstremima, u ratnim oružjima kao srpski u Republici srpskoj i bošnjački u drugom dijelu daytonski podijeljene beha zajednice, Federaciji BiH.
Po onomu što sve izlazi iz njihovih političko ratnih brloga zaključuje se da su sve svoje snage usmjerili u otkrivanje oružja za nastavak vjerskog rata do Bakirovog cilja “mi ili oni”.
I baš ta označena bošnjačka budućnost BiH glavni je razlog nestabilnosti i bosanskohercegovačkog hoda po ratnoj oštrici. Kada se tomu doda pristrana djelatnost Haaškog suda u korist bošnjačkog ekstremizma, i jednako takva politička snaga pristranosti Visokih predstavnika, uz onu što izlazi politikom pojedinih zemalja članica UN- a, i sve to protiv srpskog i hrvatskog položaja u daytonskoj tvorevini zločina, nepravde i laži, onda se čak može i razumjeti srpsko i bošnjačko naoružavanje svim mogućim oružjima, napose oružjem mržnje, netolerancije, zveckanja proizvedenim oružjima i prijetnjama kakve je osmislio, i bez ikakva straha odgovornosti za taj zločin genocida, Bakir Izetbegović, sin osumnjičenog, za hrvatski narod dokazanog ratnog zločinca Alije Izetbegovića.
Takva jedna genocidna prijetnja istrjebljenja naroda u tako slojevito heterogenoj i po svim egzistencijalnim bojama šarenoj beha zajednici, uistinu je najglasniji Bakirov poziv Bošnjacima da se naoružavaju i pripremaju za odlučujući istrjebljivački vjerski rat krvi i tla na europskoj periferiji. Ono što tu genocidno nacifašističku, isilovsko hamasovsku prijetnju Bošnjaka nebošnjacima, muslimana kršćanima katolicima i pravoslavnima čini još više zastrašujućom a time moguće i realiziranom je činjenica šutnje svih onih iz Svjetske zajednice koji su umarširali u BiH, navodno zbog izgradnje mira i budućnosti.
Bošnjački vjerski ekstremizam
Šutnja svjetske zajednice na tu bošnjačku najavu nastavka i kraja vjerskog beha rata, opravdava srpsko naoružavanje istim sredstvima i oružjima kakva se ispaljuju sa bošnjačke strane. No, da su Bošnjaci odlučni ići do zacrtanog cilja ne pokazuje njihov ekstremizam samo prema Srbima, nego i još ekstremnija politika, gotovo fizičkih napada i na Hrvate.
Ohrabreni šutnjom Svjetske zajednice i Haaškog suda Bošnjaci otvaraju, zapravo otkopavaju u Daytonu zatrpane dvije bojišnice, jednu protiv Hrvata i drugu protiv Srba, agresivno napadajući povremeno samu svjetsku zajednicu kada prestane igrati kako oni sviraju.
No. zadnja riječ bošnjačke tehnologije izašle iz ratnog znanja nekažnjenih muslimanskih ratnih zločinaca, kao oružje za označavanje “Bošnjačkog teritorija” kojeg je označio, a tko drugi nego prvi čovjek u Bošnjaka Bakir, su murali muslimanskim ratnim zločincima, Bošnjaci su testirali protiv Hrvata.
Označavao se i proširivao muralima tih zlikovaca bošnjački teritorij unutar federalne tvorevine, i moglo se očekivati da će poslije tog bošnjačkog veličanja zločinaca iz reda vlastitog naroda početi to oružje koristiti i srpska strana. Nije trebalo dugo čekati da i Srbi počnu svoj teritorij kititi muralima svojih ratnih zločinaca, jer očito u BiH-u se problemi i rješavaju, ili zaoštravaju, po onoj narodnoj, klin se klinom izbija.
Murali oružje u nastavku vjerskog beha rata za teritorij
U tim srpsko-bošnjačkim ekstremima veličanja ratnih zločinaca i pokazima da rat nije stao, te da slijedi njegov nastavak istim zločinima i zločincima kakve su počinili oni s obje strane entitetskih murala, najavljuje se rat muralima. Najavljuje se rat za prošlost.
BiH sve od turskog genocidno-kršćanocidnog razdoblja danka u krvi i živi u prošlosti, i za prošlost. Jer ako Bošnjaci imaju pravo na murale ratnim zločincima Alagiću, Izetbegoviću…, pa zar onda kao ravnopravni, suvereni i konstitutivni srpski narod to isto pravo ne može imati. Ne vidi li se i u tom ratu muralima ogromna razlika između prava i jednakosti, slobode i ravnopravnosti, kršćana i muslimana. Srpski i muslimanski murali ratnih zločinaca uz to što je novo oružje u nastavku vjerskog beha rata za teritorij je i momentalna linija obrane nacifašističkih ideologija srpskog secesionizma i bošnjačkog unitarizma. Kroz cijelu beha povijest, koju su agresori, okupatori i osvajači, napose oni islamski, pisali krvlju kršćana i raznim vrstama murala svojih zlikovaca, obrana je, u cijelom svijetu, uvijek ispred svih agresija. Obrana je sveta dužnost napadnutog, i stoga opravdava sva sredstva.
Udruženi srpsko-muslimanski rat i muralima i spomenicima
Onoga momenta kada je muslimansko-bošnjačko čelništvo počelo dizati spomenike i murale osumnjičenom a kod hrvatskih žrtava zauvijek osuđenom ratnom zločincu ubojici bosanskih ujaka, hrvatskih žena, djece, bolesni i stari, Aliji Izetbegoviću započeo je srpsko-muslimanski rat i muralima i spomenicima.
Za hrvatske žrtve srpske i muslimanske agresije i Mladićev, i Izetbegovićev, i Alagićev mural na bilo kojem dijelu BiH koju su ti zločinci dijelili i podijelili glorificiranje je ratnih zločinaca i ponovno ubijanje njihovih žrtava, i ostatka ostataka hrvatskog naroda. Njihovi murali su spomenici krvave i tragićne beha prošlosti koju su sami planirali i tako crno ispisali.
Svaki mural srpskih i muslimanskih ratnih zločinaca znak je da isti imaju svojih nasljednika, što i jest razlog svekolikog ne nazadovanja nego nestanka i srpske secesionističke i bošnjačko unitarističke, zapravo bilo kakve BiH. Srpski murali Mladiću i bošnjački murali Alagiću i Izetbegoviću kazuje hrvatskim žrtvama, haaškoj birokraciji, Visokim predstavnicima visoke nepravde, nekim zemljama iz UN-a, da u i u ovoj novoj BiH, kao i u onoj prijeratnoj, ima i kod srpskih secesionista i kod bošnjačkih unitarista i dalje i mladićâ, i izetbegovićâ, i alagićâ, jednako radikalnih i ekstremnih spremnih uvijek nastaviti tamo gdje su im uzori u zločinima zaustavljeni.
Svaki novi srpski ili bošnjački mural, ili spomenik ratnom zločincu opominje da vjerski rat nije završen, da slijedi, kako to sin ratnog zločinca Alije Izetbegovića Bakir kaže “drugo poluvrijeme”. Srpski i bošnjački graditelji murala ratnim zločincima, napose onim muslimanskim u Sarajevu, Travniku, na Vlašiću…, gdje se ograđuju i čuvaju površine novcima poreznih hrvatskih obveznika i pred kojima se okuplja i muslimansko vjersko i bošnjačko političko čelništvo, i građanske opcije, demonstriraju pobjedničku moć i nad hrvatskim žrtvama i nad cijelom politikom mira svjetske zajednice koja se utaborila u domu kojeg su im izgradili daytonisti i čuvaju ga bošnjački unitaristi i građanisti, odnosno najažurniji graditelji murala i spomenika muslimanskim ratnim zločincima.
Zapravo i srpskim, jer bošnjačko slikanje murala svojim ratnim zločincima poslana je poruka, dano pravo Srbima da isto to učine. I učiniše, pa je tim više iznenađujuće bošnjačko protivljenje onome što sami isto rade.
Srpsko i bošnjačko slikanje murala ratnih zločinaca nije samo oznaka puta kojim su prošli ti zlikovci i potvrda zločina koje su počinili, nego je to i natpis čija je to zemlja, grad. Potvrđuju to i Sarajevo koje je oslikano muralima, slikama i spomenicima ratnog zločinca Alije Izetbegovića, koje je danas sto posto etnički i vjerski čisti bošnjačko-muslimanski grad, i Banja Luka okićena muralima ratnog zločinca Ratka Mladića sto posto čisti srpski i pravoslavni grad.
Murali u tim gradovima, i na Vlašiću otkrivaju one srpske i muslimanske ratne zločince koji su ih i učinili etnički i vjerski čistim srpskim i bošnjačkim, pravoslavnim i muslimanskim. Srpski i bošnjački crtači murala ratnih zločinaca pokazuju se i otkrivaju njihovim nasljednicima, ali dijelom kazuju da su oni izvršitelji zadataka koje dobivaju iz centara moći srpskihi bošnjačkih politika.
Svi ti srpski i bošnjački murali po gradovima i planinama koje su etnički i vjerski obojili u svoje boje, škola su za mlade iz tih naroda pred kojima se nadahnjuju slijediti ih u zlodjelima genocida vidljivi upravo u etničko vjerskoj čistoći, Banja Luke u srpstvu i pravoslavlju, i Sarajeva, Travnika i Vlašića u bošnjaštvu i islamu.
Murali su oružje u rukama srpskih secesionista i bošnjačkih unitarista koje Srbi i Bošnjaci koriste u drugom poluvremenu vjerskog beha rata za teritorij, zbog čega će rat muralima trajati do Bakirovog cilja kamo po očevom amanetu vodi Bošnjake, “mi ili oni”.
Vinko Đotlo/hrvatski-fokus.hr
