Turiste smo pretvorili u šetače i promatrače: 'Uspjeh je kad sezona ne ostavlja gorak okus'
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 04 Rujan 2025 07:09
"Vi ste danas jedini ovdje", rekao mi je mladi prodavač u suvenirnici smještenoj na kamenitoj cesti stare jezgre istarskog Motovuna. Bilo je poslijepodne, posljednjeg kolovoškog ponedjeljka. "Gdje?", pitala sam zbunjeno. "Možda i u cijelom Motovunu", odgovorio je dok sam ja prebirala po polici sa tjesteninama različitih boja.
"A nešto se važno događa negdje drugdje ili?", nastavljam razgovor naglas dok samoj sebi utiho govorim "Zvučiš k’o naivni turist".
"Ne, ništa se ne događa nigdje, nego smo mi preskupi i zato nitko neće doći, nema po što", sažeo je mladi prodavač svoju nevolju, a ja vratila na policu vrećicu ljubičaste tjestenine koja mi je bila u ruci ionako bez namjere da je kupim. Dok je on izgovarao svoju rečenicu meni je kroz misli prolazilo da je pet eura za 200 grama ‘pašte’ previše. Razmijenili smo još nekoliko rečenica u kojima ja govorim da restorani zaista jesu skupi i da sam nedavno u Sloveniji puno povoljnije jela u restoranima uz odgovor mladog prodavača da je Slovenija udaljena samo nekoliko desetaka kilometara i da se Motovunu, Istri i Hrvatskoj cijene obijaju o glavu.
Po izlasku iz trgovine sam svoje društvo pitala koliko je iznosio račun za tri kave koje smo popili na terasi s pogledom. "Oko devet eura", odgovorila mi je platiteljica računa. "Pa nije strašno", izgovorila sam naglas dok mi je unutarnji glas ponavljao "Skoro tri eura za kavu, nije strašno, prestrašno je". Platiteljica računa je pak naglas uz smijeh odvraćala: "Ma kakvi, nije strašno, stvarno nije", na što sam odgovorila "Imaš pravo, strašno je".
Službena turistička statistika prema dosadašnjim izvještajima i najavama u medijima svodi se na to da su turisti u Hrvatskoj do kraja kolovoza noćili više noći, ali su trošili manje novca, no prihod sektora bi mogao biti veći zahvaljujući rastu cijena. Za ministra Tončija Glavinu izgleda da je riječ o idealnom scenariju. On je sretan s procjenom da bi turistička godina mogla donijeti 15,5 milijardi eura prihoda dok je lanjska donijela 14,97 milijardi. Je li sezona dobra, loša, pun pogodak ili apsolutni promašaj? Prema posljednjoj najavi govorimo o pola milijarde eura više novca nego lani. Je li to rast na razini sektora koji opravdava već uloženo i čini opravdanim potrebna buduća ulaganja?
'Uspjeh je kad sezona ne ostavlja gorak okus'
Turistička sezona je u svojem vrhuncu bila tiša, s manje gužvi na cestama, u kafićima i restoranima, a s puno gužvi u trgovačkim lancima. Izvjesno je, a to objektivno nije bilo niti upitno da će ove godine okrenuti nešto više novca u sezoni. No, to ne bismo trebali slaviti kao cilj vrijedan postizanja. Sada već kao zrela turistička destinacija Hrvatska je pred drugačijim turističkim izazovom. Nalazi se pred pitanjem – na što mi želimo da turisti u Hrvatskoj troše svoj novac? Je li to "šarena motovunska pašta" koju u uponedjeljak kad sam se tamo zatekla očito baš nitko nije kupio, jesu li to riblji specijaliteti u restoranima ili suveniri kakve se može kupiti bilo gdje u svijetu samo ne piše ‘Hokkaido’ (jedan od japanskih otoka), nego recimo Hvar.
Turistima kojima se posljednjih godina više ne prodaje ni destinacija, ni smještaj ni izlet, već im se prodaje iskustvo i doživljaj zaista treba ponuditi više autentičnosti i manje prepotencije. Prema jeseni koračamo gledajući, izrazimo se riječima ministra turizma ‘održive’ financijske brojke uz redanje kritika na račun katastrofičnih prognoza brojnih analitičara. Baš kao što se katastrofa očekivano nije dogodila, tako ni pola milijarde eura novca (ostvarenog pretežno na povećanju cijena) više nego lani nije senzacionalan uspjeh.
Uspjeh je kad sezona ne ostavlja gorak okus onima koji u njoj rade, kad planiranje budućih, a nužnih investicija ne uključuje otežano disanje, kad je prihod dovoljan da se radnike plati tijekom cijele godine i kad turizam donese dovoljno u proračune lokalnih jedinica u kojima se odvija za izgradnju infastrukture koja te tursite dočekuje, uključujući vodovode, kanalizacije i strujne mreže. Sve se to podvodi pod ‘održivost’. Ali održivost turizma dugoročno, a ne državne blagajne kratkoročno. Potonja je ove godine što se turizma tiče izgleda sigurna, pa je resorni ministar kratkovidno zadovoljan. Iako su turisti iz potrošača pretvoreni u šetače i promatrače. Ne nužno zato što je Hrvatska skupa nego zato što se za previše novca prodaje krive stvari.
Dragana Radusinović/direktno.hr
