Meter: Gubi li Ursula von der Leyen povjerenje i svoju fotelju? Previše solira
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 04 Rujan 2025 11:54
Položaj predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen na toj dužnosti sve se više komplicira. Njeno glasno i oštro protivljenje Donaldu Trumpu tijekom prošlogodišnje američke predsjedničke kampanje i potpuno svrstavanje najprije uz prvog kandidata Demokratske stranke Joea Bidena a potom i njegove zamjene – Kamale Harris, ono je što Trump dobro zna i što joj nikada neće zaboraviti
(naravno, nije u tome UvdL nikako bila usamljena kada je riječ o ključnim i(li) manje važnim europskim dužnosnicima, ali je mnogima od njih upravo ona bila i ostala uzor kako se treba ponašati i što se mora govoriti u pojedinim prigodama)
Tako je, nedavno, Ursula von der Leyen u Europskom parlamentu preživjela i prvo glasovanje o njenom povjerenju, a da je zapravo ujesen prošle godine tek stupila na drugi uzastopni mandat čelnice EK. Postupak EU „impeachmenta“ tada su pokrenule desno, odnosno nacionalno orijentirane političke snage u EP, ali je itekako postojala mogućnost da im se pridruže i razne lijeve grupacije – poput Zelenih – nezadovoljne bilo njenim skretanjem prema militarizaciji europske politike nauštrb one socijalne, bilo sve jasnijim odustajanjem od godinama proklamirane politike, zapravo strategije Europske unije o zelenoj tranziciji tj. prelasku na obnovljive izvore energije.
UvdL je po oba ova pitanja definitivno skrenula udesno pa tako ponovo postaju aktualne ne samo nove atomske centrale ili “nuklearke“, već sve više i tzv. „crno zlo“ – ugljen, a Europska komisija već itekako razgovara s njemačkim političarima i ključnim osobama iz tamošnjeg automobilskog sektora po pitanju smanjivanja raznih nametnutih ograničenja kada je riječ o emisiji štetnih plinova (CO2) u sklopu njene tzv. „zero“ politike što ih stavlja u nepovoljnu poziciju po pitanju konkurencije u odnosu na svoje suparnike.
Ali vratimo se mi ipak Ursuli von der Leyen u kontekstu geopolitike i sigurnosnog stanja na Starom kontinentu u čemu se ona više definitivno ne snalazi.
Štoviše, rekao bih da potpuno gubi kompas i da sada sebe – bez da za to ima bilo kakve ovlasti – stavlja u prvi plan u odnosu na čelnike država članica EU-a – prije svega onih starih i(li) najvažnijih, redom bivših kolonijalnih sila (Francuska, Njemačka, Nizozemska, Španjolska, Italija). Te zemlje uvijek su imale svoju vanjsku politiku i svoje geopolitičke interese iako su se oni posljednjih godina, a možda i desetljeća nakon završetka Hladnog rata dostatno razvodnili i gotovo pretočili u „zajedničke“ interese za svu Europu.
Iako to u stvarnosti nikada nisu bili niti će biti. Osim međusobnih razlika pa i antagonizama koji nigdje nisu iščezli već su samo maknuti na stranu, dovoljno je gledati i vanjskopolitička soliranja jedne Mađarske ili Slovačke. Premijer ove potonje Robert Fico upravo u vrijeme pisanja ovog teksta u Pekingu razgovarao je s ruskim vođom Vladimirom Putinom, gdje su obojica sudjelovala na summitu Šangajske organizacije plus partneri.
Neistina o ruskom ometanju zrakoplova UvdL
Jučer je europski medijski prostor potresla vijest o navodnom ometanju GPS signala pri slijetanju službenog zrakoplova Ursule von der Leyen, u nedjelju, u bugarsku prijestolnicu Sofiju. Gotovo paralelno počele su i medijske, kao i optužbe pojedinih političkih dužnosnika EU-a kako iza tog ometanja stoji – Rusija!
Je li to bio PR potez UvdL kako bi se skrenula medijska pozornost usmjerena na spomenuti summit SCO u Kini, ili je pak riječ o nastojanju novog demoniziranja Moskve u kontekstu zastalog pregovaračkog procesa o mirnom rješenju ukrajinskog rata, ili pak o nečem trećem sada je potpuno nebitno.
Jer točku na „i“ ovog „incidenta“ stavio je u utorak servis za praćenje letova Flightradar24 na svojoj web stranici, koji je opovrgnuo navedene navode pojedinih medija i dužnosnika EU-a da je zrakoplov predsjednice Europske komisije bio podvrgnut ometanju GPS signala. Zrakoplov koji je u nedjelju prevozio šeficu Europske komisije u Bugarsku pokazao je dobru kvalitetu GPS signala duž cijele rute, napisala je nadzorna služba na X-u. Let je stigao samo devet minuta kasnije od predviđenog, rekla je služba, napominjući da su neki medijski izvještaji pogrešno tvrdili da je “zrakoplov bio u stanju čekanja 1 sat”. “Transponder zrakoplova prijavio je dobru kvalitetu GPS signala od polijetanja do slijetanja”, dodaje se u objavi.
Kako baš nikakvih problema s navedenim letom nije bilo danas je također potvrdilo i bugarsko ministarstvo vanjskih poslova.
Prvi je o navodnim problemima Ursulinog zrakoplova s GPS-om izvijestio britanski medij Financial Times, pozivajući se na neimenovane izvore koji su tvrdili da su piloti doživjeli toliko ozbiljne prekide signala da su morali koristiti “papirnate karte” za slijetanje. Izvori su također sugerirali da je Rusija kriva za navodni incident. Glasnogovornik ruskog predsjednika Dmitrij Peskov, kojeg je britanski medij kontaktirao za komentar, rekao je da su objavljeni navodi neistiniti.
Stigla prva oštra kritika UvdL od strane visokog njemačkog dužnosnika
Prije nekoliko dana UvdL je dala intervju za gore spomenuti britanski medij Financial Times u kojem je sugerirala kako je Washington signalizirao svoju spremnost za pružanje potpore europskim vojnim snagama koje ova namjerava poslati u Ukrajinu nakon postizanja mira. I to američkim “strateškim potporama”, “američkim zrakoplovima, logistikom i zemaljskim radarom koji podržavaju i omogućuju zonu zabrane leta koju provodi Europa i zračni štit za zemlju”. UvdL je tvrdila kako dužnosnici u glavnim gradovima EU-a rade na “prilično preciznim planovima” za raspoređivanje multinacionalnih snaga u Ukrajini nakon što se sukob riješi, kao i to da plan podržava i američki predsjednik Donald Trump.
Iako do sada nitko službeno nije opovrgnuo navedene riječi predsjednice Europske komisije, danas je oštar komentar na njene izjave uputio njemački ministar obrane Boris Pistorius. Kako prenosi tamošnji medij ZDF, Pistorius je kritizirao Ursulu von der Leyen zbog njezinih nedavnih izjava o potencijalnom raspoređivanju trupa EU u Ukrajini. Vodstvo Europske unije nema ni nadležnost ni kompetencije u takvim pitanjima, dok bi rasprave trebale biti privatne, naglasio je njemački ministar obrane tijekom razgovora s novinarima u vrijeme posjeta proizvođaču oružja u blizini Kölna.
Rekao je kako je “potpuno pogrešno” javno raspravljati o potencijalnom raspoređivanju ili bilo kojim drugim vojnim sigurnosnim mjerama za Ukrajinu u ovom trenutku.
“Osim činjenice da Europska unija nema nikakvu jurisdikciju ni kompetenciju kada je u pitanju raspoređivanje trupa – bez obzira za koga ili za što – bio bih vrlo oprezan u pogledu potvrđivanja ili komentiranja takvih razmatranja na bilo koji način”, izjavio je. Razne stranke još uvijek raspravljaju “što bi moglo biti moguće, što možda nije moguće i pod kojim uvjetima i rezervacijama nešto uopće može biti zamislivo”, i više nego jasno je naglasio njemački ministar u rijetkoj kritici ponašanja UvdL uopće kada je riječ o političarima koji unutar članica EU-a obnašaju visoke dužnosti.
Prosudba
Geopolitički razvoj događaja na Starom kontinentu koji je potpuno izvan nadzora Europske unije, kao i gore navedeni, čudni slijed događaja s predsjednicom njezinog ključnog tijela – Europske komisije – izaziva mnoga pitanja ne samo vezano uz daljnju političku karijeru UvdL, već i o budućnosti samog EU-a. O njegovoj učinkovitosti, mogućnosti relevantnog utjecaja na ključne procese u Europi (o onima u svijetu više je suvišno i govoriti), i konačno – osiguranja perspektivnog razvoja država članica i socijalne stabilnosti njenih građana.
U tom smislu ne isključujem ama baš ništa, jer je stanje i na kontinentalnoj i na globalnoj geopolitičkoj razini takvo da su krajnje nezahvalne bilo kakve precizne prognoze. Sve je sada moguće: zadržavanje sadašnjih pozicija i uloga EU-a i njegovih vođa, pretvaranje EU-a u mlađeg brata NATO saveza, raspad EU-a ako tako nešto zatraže političke sile u Washingtonu i štošta drugo.
U svakom slučaju, medijsko mlaćenje prazne slame i navedena reakcija Borisa Pistoriusa na isto jasan su signal da se nešto ozbiljno događa a možda i sprema. Jer na kraju će po pitanju Ukrajine, koja je i najveće breme na leđima EU-a i europske strateške sigurnosti zadnju riječ definitivno imati Trump i Putin, dok EU i NATO ne odlučuju ni o čemu, već samo igraju uloge koje im Trump zadaje tijekom pregovaračkog procesa koji je u tijeku između Moskve i Washingtona.
U tom smislu nije isključena mogućnost da se njih dvojica na kraju posvađaju i konačno raziđu jer su američko-ruski interesi u mnogočemu posve suprotstavljeni, iako u to malo vjerujem. Naime, obojica znaju kako SAD i Rusija jedno drugome ne mogu nametnuti svoje stavove u Europi silom, i da je zato bolje da surađuju u onim sferama u kojima mogu i gdje je to od zajedničkog interesa.
Ako se stvari budu odvijale prema ovom potonjem scenariju, određenoj bilateralnoj suradnji dviju nuklearnih velesila usprkos svemu – Europska unija definitivno će se naći u velikim problemima skupa s Ursulom von der Leyen. Jer ključne europske metropole znat će se novonastaloj situaciji puno bolje i lakše prilagoditi od EU – mastodonta u kojemu je sve potrebno dugo, pa i mučno dogovarati i raditi međusobne kompromise.
O tome možda najbolje svjedoče i najnovije političke poruke koje stižu iz Berlina, a idu u smjeru njemačkog (službeno privremenog, ali osobno mislim trajnog) odustajanja od bilo kakvog slanja svojih vojnika u Ukrajinu. Pogotovo je indikativna današnja spomenuta kritika njemačkog ministra obrane javno upućena UvdL.
Tim više što je UvdL njemačka političarka i što njena karijera u Bruxellesu definitivno ovisi o volji savezne vlade u Berlinu. A ova je pak sve prije negoli samostalna u donošenju bilo kakvih odluka strateške važnosti bez završnog amena Washingtona.
