Starim umjetnicima su se divili, moderni izazivaju zgražanje i odbijanje
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 08 Rujan 2025 14:06
A kakav je umjetnik danas u Hrvatskoj, osobito performer i organizator fesirvala? Misli da je okružen malograđanima, ali vjeruje da su vlasti prosvijećene i da će mu platiti; vrijeđa publiku, ali očekuje honorar; ljudima se ne sviđa što radi, ali mediji ga dižu u nebesa; želi izazivati opasnost, ali ne i biti u njoj; smatra da je slobodan sve reći i napraviti, ali i da ga nitko ne smije kritizirati
Što je ili tko je umjetnik? U prošlosti su to bili ljudi koji su po narudžbi veličali svojom vještinom državne i vjerske vlasti. Tako su nastale brojne građevine i umjetnine koje pokreću turističku industriju, od piramida i Taj Mahala, preko muzeja poput Louvrea i Uffizija, do domaćih krasota koje UNESCO štiti u Poreču i Splitu. Bach, Tizian i Brunelesci ne bi nikad ništa napravili da nije bilo crkvenog sponzora. Piše Boris Beck za Večernji list.
Međutim, u moderna vremena religija je izgubila na važnosti. Umjetnici više nisu mogli predstavljati višu stvarnost, pa su počeli predstavljati sami sebe. Ipak, od onog starog vjerskog sistema ostao im je refleks da budu proroci i mučenici – a možemo reći i da je bilo obratno: ljudima bez vjere trebali su proroci i mučenici pa su od umjetnika očekivali da im tu ulogu ispune. Tako je u 19. stoljeću nastao mit o neshvaćenom geniju.
Skandal, publicitet i novac
Dok su nekad geniji bili shvaćeni, zadovoljni i debeli, i na plaći kod kraljeva, knezova, biskupa i kardinala, sada su morali lutati izgubljeni i gladni, s tim da na kraju svakako pucaju u sebe (Van Gogh), skoče kroz prozor (Modigliani), prerežu si britvom vrat (Donadini), predoziraju se u vlaku što ih vozi na frontu (Trakl) ili barem umru od tuberkuloze (Šimić). Također, za razliku od starih umjetnika kojima su se ljudi divili, moderni moraju izazivati zgražanje i odbijanje, s čim su započeli impresionisti; računica je da će im skandal u prvoj generaciji publike donijeti publicitet, a da će druga generacija onda kupovati njihova djela, pa će tako steći i slavu i novac.
Umjetnik u Hrvatskoj vrijeđa, očekuje novac od vlasti i nitko ga ne smije kritizirati
A kakav je umjetnik danas u Hrvatskoj, osobito performer i organizator fesirvala? Misli da je okružen malograđanima, ali vjeruje da su vlasti prosvijećene i da će mu platiti; vrijeđa publiku, ali očekuje honorar; ljudima se ne sviđa što radi, ali mediji ga dižu u nebesa; želi izazivati opasnost, ali ne i biti u njoj; smatra da je slobodan sve reći i napraviti, ali i da ga nitko ne smije kritizirati; ljudi moraju biti izloženi njegovoj (njezinoj) poruci, ali on (ona) i djelo moraju biti zaštićeni; misli da je jedini slobodan u društvu, i da to što dobiva novac od nekoga ne znači da je upotrijebljen da širi propagandu.
Ali uloga umjetnosti, kao medija za širenje nečijih ideja, nije se promijenila od pradavnih vremena, samo su se promijenili mecene. Hrvatsko društvo likovnih umjetnika izdalo je upute za umjetnike koji rade u javnim prostorima, da ih podsjeti na to da je umjetnost posao, da se radi za nekoga i da ga netko plaća. Savjeti su jednostavni i praktični: potpiši ugovor i provjeri prava i dužnosti; provjeri imaš li potrebne dozvole; raspitaj se o osiguranju; ako vrijeđaš nekoga, računaj na to da im se to neće svidjeti.
Totalitarna umjetnost
Nekad umjetnik nije bio izložen publici. U Pariškom salonu nisu vrijeđali slikare nego slike. Ali tada su još slikari znali slikati pa bi ponudili djelo, a danas više ne znaju, pa moraju ponuditi sebe. Budući da očekuju plaću, ne prenose više svoju poruku, nego poruku onog koji im daje novac, a ta je poruka politička.
Zajednički prostor, to jest javno mjesto, hrvatski politički umjetnik i festivalac prisvaja za sebe, ali nije toga svjestan, misli da je svijet njegov i da je svaki prolaznik dužan trpiti ga. Šireći politička prava svog financijera ukida ta ista prava drugima. Ta je umjetnost totalitarna. Ako ga ljudi odbiju, kmeči vlastima i medijima, iz čega se vidi prema kime osjeća odgovornost. Prorok je po narudžbi, mučenik nikada. Hrvatski politički performer je umjetnik bez umjetnosti i političar bez stranke, zato je sve to tako strašno dosadno.
