Hasanbegović otkrio Pavelićevu ulogu u životu zagrebačke islamske zajednice
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 09 Rujan 2025 07:54
Početkom srpnja ove godine u hotelu Dubrovnik u Zagrebu, u organizaciji Centra za obnovu kulture, održana je međunarodna konferencija ”Oslobođenje ili porobljavanje?”, posvećena posljedicama Drugog svjetskog rata u srednjoj, istočnoj i jugoistočnoj Europi.
Među govornicima se našao i povjesničar Zlatko Hasanbegović. Bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović iz Instituta Ivo Pilar govorio je o komunističkoj represiji nad Islamskom zajednicom, s posebnim osvrtom na slučaj Zagreba. Dr. Hasanbegović opisao je kako je mala, ali rastuća muslimanska zajednica u Zagrebu osnovala svoje institucije.
Sovjetski utjecaj na jugoslavenski komunizam
“Jugoslavenski komunisti spletom su različitih unutarnjih i međunarodnih okolnosti ostvarili ratnu pobjedu u Drugom svjetskom ratu, porazili ratne neprijatelje preuzeli vlast u obnovljenoj jugoslavenskoj državi i proveli komunističku revoluciju tek rubno uz pomoć Sovjetskog Saveza i sovjetske Crvene armije koja je u listopadu 1944. zaposjela Beograd i vlast predala Titu i njegovim partizanima kao oružanoj sili Komunističke partije Jugoslavije, a koji su nakon 1948. u kontekstu Hladnoga rata na Zapadu doživljavani kao strateški saveznici i svojevrsna protuteža sovjetskom utjecaju na europskom jugoistoku.
To je vrlo važna činjenica za razumijevanje specifičnog jugoslavenskog konteksta teme koja je predmet ove konferencije i koji se značajno, s javnim posljedicama sve do danas razlikuje od primjerice baltičke, poljske ili bugarske situacije.
Bez obzira na rubni vojnički sovjetski utjecaj 1944./1945. vlast nove komunističke jugoslavenske države uspostavljala se prema sovjetskom boljševičkom revolucionarnom obrascu, prvo sustavnim izvansudskim odmazdama i represalijama nad poraženim ratnim neprijateljima, neovisno o njihovoj etničkoj ili političko-ideološkoj pripadnosti, a zatim i masovnim obračunima te državnom represijom i terorom nad stvarnim, potencijalnim ili izmišljenim protivnicima”, kazao je Hasanbegović.
Faze djelovanja jugoslavenske države
Hasanbegović se osvrnuo i na faze djelovanja komunističke jugoslavenske države. Radilo se o masovnoj izvansudskoj poratnoj egzekuciji u svibnju i lipnju 1945. nad poraženim civilima i vojnicima na Bleiburgu. Uslijedila je druga faza u obliku pravno nedemokratskog suđenja pripadnicima Ustaškog pokreta i državnog aparata NDH. Treća faza, navodi Hasanbegović, donijela je pristup “radikalnoj revolucionarnoj društvenoj preobrazbi s konačnim ciljem stvaranja centralizirane i totalitarne države novoga tipa po uzoru na Sovjetski Savez”.
“Na udaru komunističke revolucije i terora našlo se stoljeće izgrađivano hrvatsko građansko društvo i sve njegove ustanove. Privatno vlasništvo ograničavano je i suzbijano konfiskacijama, nacionalizacijama i različitim upravnim mjerama s ciljem revolucionarne preobrazbe zatečenih vlasničkih odnosa. Svako javno djelovanje u NDH označeno je kao kolaboracionizam što je bila podloga sudskih postupaka kao i za zabrane djelovanja i uklanjanja pojedinaca iz javnoga života.
Dosljedno komunističkoj ateističkoj doktrini, sve vjerske zajednice izložene su sustavnoj represiji, posebice najorganiziranija i prema komunističkoj ideologiji najnepomirljivija Katolička crkva. Sustavnost i brutalnost represije u Titovoj Jugoslaviji te brzina i opseg provedenih revolucionarnih zahvata bili su bez presedana u svim zemljama pod izravnim nadzorom Sovjetskoga saveza u kojim se krajem 1945. boljševizacija i sovjetizacija društva, u skladu sa Staljinovim evolutivnim pristupom, nalazila tek u začecima”, kazao je Hasanbegović.
Zagrebačka muslimanska zajednica
Muslimanska zajednica i njezine ustanove kao najmlađi izdanak zagrebačkoga građanskog društva podijelili su njegovu sudbinu. Muslimanske ustanove, uz iznimku vjerskog predstavništva su zabranjene i raspuštene, a pojedinci su se našli su se na udaru svih oblika represije, pa je za kratko vrijeme u nekoliko mjeseci urušen cjelokupni društveni napor prvog naraštaja zagrebačkih muslimana, o čemu sam podrobno pisao u svojoj knjizi Muslimani u Zagrebu 1878.-1945. Doba utemeljenja.
Iz mnoštva primjera za današnje izlaganje odabrao sam dva paradigmatična slučaja. Suđenje i sudsku egzekuciju 1945. prvoga zagrebačkog muftije, vjerskog prvaka zagrebačkih muslimana, te zatvaranje i rušenje 1948. prve zagrebačke džamije. Zagrebačka muslimanska zajednica započela se oblikovati doseljavanjem muslimana iz Bosne i Hercegovine nakon 1878. i austrougarske okupacije te dotadašnje najzapadnije europske pokrajine Osmanskoga carstva. Tada su se sve hrvatske zemlje našle u istoj državnoj zajednici habsburškoj Austro-Ugarskoj Monarhiji, a dotada stoljećima podijeljene između Habsburške Monarhije, Venecije i Osmanskoga carstva.
Prvi muslimani iz Bosne i Hercegovine u Zagrebu bili su studenti na Zagrebačkom sveučilištu te pojedinci u potrazi za poslom, koji su se i trajno naseljavali. Tako je 1910. u Zagrebu bilo 35 trajno nastanjenih muslimana da bi do 1945. taj broj porastao na nešto manje od tri tisuće. U gradu koji u to vrijeme brojao oko 260.000 stanovnika. Sukladno tome, Hrvatski sabor je još u Austro-Ugarskom razdoblju 1916. usvojio Zakon o priznanju islama kojim je islam uvršten u krug tradicionalnih vjera pod državnom zaštitom.
Temelji islamskog vjerskog života u Zagrebu
“Islamsko vjersko predstavništvo u Zagrebu razvilo se iz ustanove austrougarskog vojnog dušobrižništva koje je djelovalo u gradu od 1915. osim za muslimanske vojnike i za građanstvo te učenike u zagrebačkim školama. Nakon završetka Prvoga svjetskog rata u Zagrebu je 1919. utemeljeno i građansko islamsko vjersko predstavništvo povezano s islamskim vjerskim ustrojstvom u Bosni i Hercegovini, a koje je do 1945., s naslovom zagrebačkog muftije, vodio Ismet Muftić rođen 1886. u Žepču u Bosni i Hercegovini, u Prvom svjetskom ratu vojni dušobrižnik u Karlovačkoj pukovniji.
Muftija Muftić je u sljedeća dva desetljeća postavio temelje islamskoga vjerskog života u gradu, a u javnom životu je nastupao kao nepolitički i nestranački pristaša hrvatske nacionalne ideologije koja je i bila kulturni okvir različitih zagrebačkih muslimanskih kulturnih i prosvjetnih društava sukladno hrvatskom nacionalnoj ideologiji toga vremena, različitih nositelja, po kojoj su bosansko-hercegovački muslimani sastavni dio višekonfesionalne hrvatske nacije”, ističe.
Hasanbegović o sudbini muftije Muftića
“Ključni trenutak za razumijevanje sudbine muftije Muftića 1945. nakon komunističkog preuzimanja vlasti nastupio je 1941. kada je Ustaški pokret nakon njemačkog napadaja na Kraljevinu Jugoslaviju proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku u čijem sastavu se našla i Bosna i Hercegovina. Muftija Muftić, bez sumnje i prije rata povezan s hrvatskim nacionalističkim krugovima u Zagrebu je 10. travnja 1941. preko zagrebačke radio-postaje u govoru pozdravio uspostavu hrvatske države, a u dogovoru s nacionalističkim prvacima u tzv. Hrvatsko državno vodstvo privremeno provizornoj tijelo koje je na nekoliko dana do povratka ustaškog prvaka Ante Pavelića iz Italije.
Ulazak zagrebačkog muftije u to tijelo bilo je formalne naravi, a trebao je pokazati simboličnu zastupljenost u vlasti nove države i bosansko-hercegovačkih muslimana i prije ulaska Bosne i Hercegovine u sastav Nezavisne Države Hrvatske i određivanja njezinih konačnih granica. Muftić nije pripadao niti jednoj političkoj stranci, nije pristupio niti Ustaškom pokretu, a prva hrvatska vlada je u travnju 1941. pred njim, katoličkim i evangeličkim svećenikom položila prisegu.
Kroz četiri ratne godine djelovao je isključivo u vjerskim okvirima, zaokupljen među ostalim i spašavanjem i intervencijama u korist zagrebačkih Židovki koje su se nalazile u brakovima s muslimanima, pojedinih muslimana optuženih za komunističko djelovanje, ali li je u različitim prigodama javno isticao svoju potporu Nezavisnoj Državi Hrvatskoj kao ostvarenju prava Hrvata ne državnu nezavisnost izvan okvira Jugoslavije”, naglasio je među ostalim Hasanbegović.
Ideja o gradnji džamije u Zagrebu
Hasanbegović je tijekom predavanja napomenuo da se zamisao o izgradnji džamije u Zagrebu pojavila još u austro-ugarskom razdoblju 1908. Tada je, kazao je, uz iznimku studenata iz Bosne i Hercegovine broj stalno nastanjenih muslimana bio zanemariv.
“Nastala je u krugu protujugoslavenske i liberalne hrvatske nacionalističke Stranke prava, kojoj su malo kasnije pripadali i ustaški prvaci Ante Pavelić i Mile Budak, a na čelu koje se tada nalazio kao nasljednik Ante Starčevića dr. Josip Frank, odvjetnik i političar židovskog podrijetla.
Zamisao o gradnji džamije imala je političko-nacionalnu pozadinu kojom je stranka željela potvrditi Starčevićev i stranački filomuslimanski program te odanost konceptu nadkonfesionalnog viševjerskog hrvatskog nacionalizma te tako pridobiti bosansko-hercegovačke muslimane za svoje ciljeve. To je i bio razlog da su gotovo svi muslimanski studenti iz Bosne i Hercegovine na zagrebačkom sveučilištu kao prvi naraštaj moderne poslijeosmanske svjetovne inteligencije pripadali akademskim krugovima povezanim sa strankom prava”, rekao je.
Osobna intervencija Ante Pavelića
“Ova inicijativa je napadnuta iz dijela katoličkih političkih krugova kao dokaz navodnog pravaškog protukatoličkog liberalizma, ali je već i tada kao i kasnije prihvaćena u građanskoj javnosti kao samorazumljiva i prilagođena duhu vremena te politički-nacionalno opravdana.
U više navrata je obnavljana i u Kraljevini Jugoslaviji a s jačanjem muslimanske zajednice sredinom tridesetih godina ušla je u fazu ostvarenja utemeljenjem Zaklade za izgradnju džamije na čelu koje je stajao zagrebački muftija te dodjelom zemljišta za džamiju od Grada Zagreba sjevernom dijelu grada. Pripreme za gradnju džamije započele su još 1938. uoči Drugoga svjetskoga rata.
Preokret je nastupio 1941. kada je u gradnju džamije osobno intervenirao ustaški Poglavnik Ante Pavelić osobnom odlukom da se džamija ne može graditi na periferiji već u gradskom središtu kao reprezentativni i monumentalni državni i vjerski simbol ravnopravnosti islama u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj te potvrda hrvatske nacionalne pripadnosti bosansko-hercegovačkih muslimana”, naglasio je Zlatko Hasanbegović.
