Meter: Što to, i zašto ideolozi guraju u hrvatske škole, i kako se tome suprotstaviti
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 04 Listopad 2025 08:01
S obzirom na brojne izraze nezadovoljstva građana ne samo glavnog grada Hrvatske Zagreba o mogućem uvođenju zdravstvenog odgoja u osnovne i srednje škole, ali čiji se glas iz nekog razloga često ne želi čuti ili ga se svjesno prigušuje u mnogim hrvatskim medijima iako je tema i više nego intrigantna i definitivno podliježe slobodnoj i demokratskoj javnoj raspravi
(sjetimo se samo kako je nedavno i premijer Andrej Plenković, referirajući se na braniteljske prosvjede protiv kontroverznih festivala odnosno tzv. kulturnih projekata koji blago rečeno često ne govore istinu o uzrocima i samom Domovinskom ratu kao takvom, rekao kako su slobodno izražavanje svojih stavova i mirni prosvjedi tekovina demokratskog društva i da ne podliježu zabranama), osjećamo se pozvanima reagirati i dati svoj obol istinskoj demokratskoj raspravi o predmetnoj temi koja se tiče – ni manje ni više nego naše djece!
Ne želimo opet postati robovi jednoumlja, uplašeni marginalci s ruba društva koji se boje dignuti svoj glas, biti „socijaderi koji trule u patikama po smrdljivome gradu, koji se dobro furaju uz lošu muziku i tešku cugu“ – kako to kažu stihovi jedne popularne pjesme iz sutona bivše države.
Oni koji to žele biti neka im je sa srećom u njihovom vječnom oportunizmu i to im nitko braniti neće niti može. Ali ostavimo zato prostor i za one koji žele nešto argumentirano reći, jer za tu smo se svetinju – slobodu govora – krvavo borili i izborili, i nitko nam je nema pravo oduzeti. Posebno ne na način da nas se „prevozi žedne preko vode“ i tumači kako je nešto zdravstveni odgoj, a da je u svojoj biti riječ o čistom spolnom odgoju (i to ne onom, klasičnom, naslonjenom na antropološku znanost) – smatrajući nas baš potpunim ignorantima i idiotima.
Svi itekako dobro vidimo što je ta i takva ideologija (a jedino o ideologiji je tu i riječ) donijela zapadnim zemljama čiji smo i mi od ne tako davno sastavni dio. Moralnu degeneraciju i raspad društava čije se praznine bezglavo i neplanski popunjavaju migrantima potpuno različitih kultura, vjera i tradicija koji dodatno i ubrzano rastaču već ionako teško ranjenu i destabiliziranu strukturu zapadnih društava. Onih, koji su se još ranije dragovoljno odrekli svojih povijesnih korijena temeljenih na kršćanstvu (sviđalo se to nekome ili ne, upravo kršćanstvo predstavlja temelj post-antičke i post-poganske Europe) pa nam sada prijeti povratak u novo pogansko doba amorala i zakona jačeg – što se najčešće uvija u celofan tzv. osobnih sloboda. Onih koje pojedincu daju pravo činiti sve ono što on smatra po sebe dobrim.
Devastacija i degeneracija pojma „sloboda“
Time se istinska definicija slobode, prema kojoj slobodu nužno ograničava jedino sloboda drugoga (sve možeš činiti osim onog što ugrožava drugoga), svodi na samovolju pojedinca kojeg onda štite s novim ideologijama usko povezani zakoni.
Potom se čudimo kada u toj svojoj novoj apsolutnoj slobodi takvi pojedinci sebi daju za pravo suditi i presuditi drugima zbog čega su prepune crne kronike tragičnih sudbina potpuno nedužnih osoba i njihovih obitelji – žrtava bešćutnih monstruma, kriminalaca svakojake vrste i različite druge patologije koja naša društva truje i sve više pretvara u klasične bojišnice ali i umobolnice.
Društvene elite zapravo same kreiraju uvjete za destruktivne pojave koje onda same i liječe krajnje neučinkovitim, a nerijetko i nepravednim metodama gledano s pozicije žrtve. Monstrumi i kriminalci nerijetko prolaze s preblagim sudskim kaznama, a prečesto se i kao višestruki recidivi slobodno šeću gradskim ulicama.
Svijet nedodirljivih ima svoja pravila
Onima na vlasti u sjeni – koji su titulari krupnog kapitala i koji zapravo povlače sve konce politike i donošenja ključnih, strateških odluka – zapravo je potpuno svejedno što se u zapadnim društvima danas događa. Jer da njima nije svejedno to se sigurno događalo ne bi. Oni u doslovnom smislu te riječi žive u svom svijetu nedodirljivih, a za probleme običnih ljudi rijetko kada mare. Još manje mare za tradiciju i vjeru, niti za to tko, otkuda, i zbog kojih sve razloga ulazi u njihove zemlje.
Oni su u svojoj biti redom globalisti koji brinu jedino za vlastiti kapital i njegovo oplođivanje kako bi bio zajamčen njihov dosadašnji način života i u budućnosti.
Njima treba jeftina radna snaga da bi se nosili s konkurencijom, kao što im trebaju i prirodni resursi. Kao globalističke elite svijetom krstare privatnim mega-jahtama i privatnim zrakoplovima pa i ne znaju što to znače granice niti im one kao takve trebaju. Po svjetonazoru su redom liberali tj. ljevičari pa im „uski“ državni okviri prije smetaju nego što su ih spremni učinkovito braniti. Kraće rečeno, njima je svejedno sve ono što je za obične građane najčešće svetinja – država, nacionalnost, vjera, jezik, kultura, …
U Hrvatskoj je nužno otvarati prostor istinskom dijalogu
Stoga je u hrvatskom društvu, dok nije prekasno, nužno stvarati i otvarati prostor za ravnopravni dijalog između neistomišljenika ali ne na način da se zakonski i medijski omogući da neistomišljenik, kada mu ponestane argumenata krene s uvredama ili, ne daj Bože prijetnjama, fizičkim obračunima ili ubojstvima onog s druge strane ideološke barijere kako se to nedavno dogodilo s američkim konzervativnim aktivistom Charliem Kirkom. Jer, ako se ovo drugo dogodi, to je najbolji put za stvaranje dubokih podjela i društvenog kaosa, pa čak i građanskog rata (zavirite malo povijest i pogledajte zbog čega su sve pokretani građanski ratovi).
I to dobro znaju svi neprijatelji Hrvatske, koji se njenoj državnosti oduvijek a priori protive, bez obzira tko u njoj bio na vlasti, koja ideologija bila politički dominantna, koja se svjetonazor prakticirao.
Zato je u današnje vrijeme prijeko potrebno očuvati hrvatski identitet i zdrave temelje bogate tradicije hrvatskog naroda, uključujući (i prije svega) kršćanstva kao takvoga.
Ima li što ljepše, kada putujete iz inozemstva i ulazite u svoju Domovinu pa u naseljima iznad kojih prolazite prvo uočavate zvonike prekrasnih crkava – koje su jedan od najjačih simbola hrvatskog identiteta uopće? Zar imamo pravo pred našom djecom dozvoliti da crkve nestanu ili da se svedu na puke arheološke spomenike za turističke ekskurzije, za partyje i techno-koncerte? Ili pak da njihove zvonike, neki, koji do svoje vjere puno više drže od nas samih, zbog nekontroliranih migrantskih politika i nebrige od strane države iste pretvore u tornjeve džamija?
Protiv džamija i islama kao religije, naravno, nemam baš ništa, a oni koji u Hrvatskoj ispovijedaju tu vjeru i poštivaju sve zakonske propise zemlje koja im pruža utočište nek’ slobodno grade svoje vjerske objekte ali ne na način da preotimaju tuđe, makar ovi bili i napušteni zbog demografske i(li) ateističke pustoši.
Ideološka „uravnilovka“ popločani je put u propast
Gore opisana sudbina brojnih zapadnih država nesumnjivo nam prijeti ukoliko u ideološke zamke koje nam moćnici postavljaju budemo srljali „poput gusaka u magli“, odnosno ukoliko nam politika i mediji ne stvore prostor za javnu raspravu i ravnopravan dijalog tj. argumentirano sučeljavanje mišljenja. Ali ta mogućnost ne smije biti omogućena samo zato da se zadovolje nekakvi hirovi i ega pojedinaca a da bi se potom sve nastavilo po starom – već zato da se temeljem javne rasprave i u nju uključenih predstavnika stručnih i znanstvenih krugova i institucija stvori konačni i obvezujući supstrat za oblikovanje strateških politika na njemu utemeljenih, a ne na pustoj, bezvrijednoj i štetnoj ideologiji.
Političari i svekolika javnost moraju znati kako hrvatsko društvo nije i ne smije biti monolitno, da ne podržavaju svi iste politike, ideje, ideologije, da ne slušaju svi istu glazbu, da postoje „i oni drugi“, da ne živimo u jednoumlju, kao i to da su razlike i sučeljavanja stavova preduvjet zdravog razvoja svakog društva, u bilo kojem njegovom segmentu – od prapočetaka do danas. Suprotno tome, ideološka „uravnilovka“ popločani je put u propast.
Upravo i isključivo s tim ciljem ovoga puta objavljujemo cjeloviti, integralni tekst Zagrebačke nadbiskupije na temu namjere uvođenja zdravstvenog odgoja u osnovne i srednje škole grada Zagreba kao slijedi ispod. Iako će se netko vjerojatno pitati kakve veze ova tema ima s geopolitikom? Njima ću samo kratko odgovoriti: itekako ima, i ne samo zato što je (geo)politika danas u svijetu, pa i u Hrvatskoj baš u svemu i posvuda.
Izjava Zagrebačke nadbiskupije
U hrvatskome javnom prostoru u posljednje se vrijeme razvila rasprava glede mogućega uvođenja zdravstvenoga odgoja u osnovne i srednje škole u gradu Zagrebu. Na adrese osnovnih i srednjih škola 15. rujna 2025. godine upućen je dopis Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade Grada Zagreba, u kojem se među ostalim navodi da je Grad, „uvažavajući suvremene spoznaje i istraživanja o važnosti osnaženja podrške zdravlju i dobrobiti djece osnovao stručno Povjerenstvo za zdravstveni odgoj i obrazovanje u osnovnim i srednjim školama.“ Zadaća Povjerenstva je da tijekom ove školske godine radi „na razvojukurikuluma koji će uključivati teme mentalnoga zdravlja, zdravih stilova života, prevencije ovisnosti te spolnoga i reproduktivnog zdravlja.“Prema do sada javno dostupnim vijestima taj bi se predmet ostvarivao u okviru izvannastavnih aktivnosti. Govori se da je predviđeno slobodno uključivanje škola i slobodan izbor sudjelovanja učenika, uz suglasnost roditelja, a pretpostavlja se i praćenje pilot-provedbe kurikula. Nakon vrjednovanja, taj bi se program uveo u sve osnovne i srednje škole grada Zagreba.2. Prije bilo kakvoga drugog osvrta, osjećamo dužnost istaknuti sljedeće tri napomene kao premise:a) Glede pitanja školskoga predmeta povezanoga sa zdravstvenim odgojem i obrazovanjem podsjećamo da je 8. veljače 2007. Komisija ‘Iustitia et pax’ Hrvatske biskupske konferencije objavila ‘Izjavu o Programu zdravstvenog odgoja i obrazovanja’ koju preporučujemo za čitanje u povezanosti s ovom našom Izjavom.
b) Na temelju dosadašnjih iskustava u raznim društvenim pitanjima, a posebice kada su posrijedi odgoj i obrazovanje, kao Crkva lako prepoznajemo postupanje u kojemu se ispod i iza isticanja plemenitih pojmova kao što su: „dobrobit djece“, „stručnost“, „znanstvene spoznaje“, „najviši demokratski standardi“, „zdravlje“, „suvremene vrijednosti“ itd., nalazi pokušaj unošenja sadržaja koji ne samo da nisu u skladu s pojmovima kojima se služi nego su s njima u snažnoj oprečnosti.Stoga je važno biti pozoran i iznimno osjetljiv na metode koje rabe skrivanje stvarnih namjera ili su dio procesa manipulacije, redovito praćene ‘jezičnim inženjerstvom’.
c) U pitanjima koja se tiču odgoja djece ne smiju biti zanemareni ili izostavljeni roditelji, jer njihova je dužnost odgajati svoju djecu i oni imaju pravo i slobodu samostalno odlučivati o odgoju svoje djece (usp. čl. 64. Ustava Republike Hrvatske).To je ujedno poziv i samim roditeljima da ne budu nezainteresirani za školske programe, nego, prema mogućnostima angažirajući se i u Vijeću roditelja, da budu upoznati s prijedlozima i sa stvarnim namjerama onih koji nude, promiču ili snagom političke vlasti nameću odgojne i obrazovne programe. Tako je i s onima koji žele provoditi „sveobuhvatnu seksualnu edukaciju“, jer i sami primjećuju da su im istinska prepreke na tome putu upravo – roditelji. Zbog toga traže načine kojima bi, s jedne strane, skrenuli pozornost s bitnoga, a, s druge strane, nametanje prikazali ublaženim tonovima, smještajući željene programe u izbornost i u školske izvannastavne aktivnosti, dok je cilj zapravo obvezatnost.Poželjno je da se u tako važnim pitanjima čuje glas svih sastavnica društva, a na nama katolicima je da se ne ustručavamo upozoriti na štetnosti koje primijetimo i da se ne bojimo podići svoj glas, u kojemu itekakvu vrijednost ima glas roditeljā. Ponekad izgleda da sve ovisi o političkoj većini i da se protiv nje ne može puno učiniti, ali bi bio težak propust da ne očitujemo svoj stav glede nečega što se tiče općega dobra, dobra hrvatskoga društva u sadašnjosti i budućnosti.
Da ne bi bilo načelnih nesporazuma, ističemo važnost zdravstvenoga odgoja za razvoj svakoga djeteta. Upravo radi toga potičemo vjernike da ne prihvate unošenje ideoloških odrednica, osobito iz ‘rodne ideologije’, neprimjerenih zdravstvenomu odgoju i protivnih ne samo kršćanskim nego i općeljudskim vrjednotama. Dakle, sada nije dovoljno reći da katolička djeca neće upisivati takav predmet, nego nam je dužnost ukazati na nekoliko bitnih točaka, zbog kojih je nedopustivo da predmet s pogubnom ideologijskom podlogom bude dio školskoga sustava.3. Zaustavimo se kratko na nekoliko bitnih točaka.
a) Predloženi ‘zdravstveni odgoj’, kako je najavljeno, uključivao bi tematsko područje spolnoga i reproduktivnoga zdravlja. Spolnost je sastavni dio razvoja svakoga čovjeka i njegova odgoja. Kurikul zdravstvenoga odgoja nije i ne može biti proturječna alternativa drugim kurikulima te mora uključivati i učenike vjernike svih vjerskih zajednica.Sadržaji zdravstvenoga odgoja u Hrvatskoj su uvedeni još u školskoj godini 2012./2013. u sve osnovne i srednje škole kao obvezni dio kurikula, ali ne kao zaseban predmet, već se provodi s pomoću: sata razrednika, predmet biologije, tjelesne i zdravstvene kulture te raznih školskih projekata.
b) Smatramo nedopustivim da zdravstveni odgoj bude privatiziran i ideološki profiliran, jer je iznimno važan u odgoju svake osobe. Njegovo izdvajanje u zasebnu nastavnu cjelinu također može biti dragocjeno i korisno, no upravo zbog njegove važnosti za osobni razvoj pojedinca ne smije biti dio nejasnih eksperimenata te je nužno da bude dobro promišljen i uistinu stručno izrađen prema jasnim kriterijima.
Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi za donošenje predmetnoga kurikula predviđena je mjerodavnost resornoga ministra koji je 2019. i donio Odluku o donošenju kurikuluma za međupredmetnu temu Zdravlje za osnovne škole i srednje škole u Republici Hrvatskoj (NN 10/19).Tomu unatoč, 2024. godine izrađen je i u provedbi je Okvirni kurikulum za provedbu izvannastavne aktivnosti „Zdravstveni odgoj i obrazovanje“ Grada Rijeke. Razvidno je da se putem njega osnovnoškolskoj djeci kao dio školskog programa prenosi znanstveno neutemeljena definicija rodnoga identiteta kao zbira brojnih identiteta neovisnih o spolu te ih se usmjerava na odabire u sferi spolnosti koji zanemaruju odgovoran razvoj djece i mladih. Time je kurikulum zdravstvenog odgoja ‘ideološki privatiziran’, odstupajući i od smjernica zadanih nacionalnim kurikulom. Takav kurikul suprotan je uvjerenjima, etičkim i moralnim načelima velikoga broja roditelja, ali i načelu neutralnosti i javne vlasti i javnih škola koje predmnijeva jednak pristup svim građanima, a ne njihovo isključivanje.
c) Nije ostalo neprimijećeno da i sadašnji sadržaji koji se tiču zdravstvenoga odgoja (od 2013. godine) ozbiljno zanemaruju identitet koji je dijete usvojilo u prvim godinama svoga života u obitelji, pritom osobito misleći na spolnu zadanost i određenost.Pod krinkom pristupa nazvanoga ‘inkluzivnost’ (uključivost), uljepšavajući ga pojmom ‘otvorenosti’, zapravo se gradi podloga za zbunjivanje djeteta, onemogućujući zdrav psihološki, moralni, socijalni i svekoliki duhovni nastavak njegova razvoja i sazrijevanja.
Umjesto služenja dobru, najčešće se perfidno, sasvim neprimjereno i neodgovorno, ulazi u intimu djece u dobi kada nije teško posijati sjeme nejasnoća koje ne pridonose odgajanju nego su pokušaji preodgajanja djece, dovodeći do narušavanja identiteta i do ozbiljnoga ugrožavanja zdravlja djece i mladih. To se ne odnosi samo na prepoznavanje i prihvaćanje vlastitoga spolnog identiteta i života u skladu s njime, nego i na odgovorno seksualno ponašanje kod mladih.
d) Pravo na slobodu misli i izražavanja vjere temeljno je razvojno pravo djeteta (Konvencija o pravima djeteta) koje mu mora biti zajamčeno tijekom cijeloga obrazovnog procesa.Stoga zdravstveni odgoj mora počivati na integralnome antropološkom pristupu i objektivnim znanstvenim temeljima, a ne na društvenim konstruktima koji isključuju konstitutivne odrednice ljudske osobnosti. Spolni odgoj u tako osjetljivoj fazi kognitivnoga razvoja djece mora biti usredotočen na antropološku utemeljenost i gradnju, a ne na antropološku razgradnju, na smislenu orijentaciju, a ne na dezorijentaciju. Cjeloviti antropološki pristup ne isključuje kršćansku antropologiju, a ona pripada vjerskoj opredijeljenosti većine hrvatskih građana.
Škole jesu i moraju biti mjesta ozbiljenja, izražaja i prenošenja kulture dijaloga. Stoga je svekolika javna i politička vlast, upravo u ime društvenog pluralizma, pozvana biti jamcem obiteljima vjernika u poštivanju vjerskih sloboda, kako bi im djeca imala odgoj primjeren, a ne protivan njihovim moralnim i vjerskim načelima. Iz tih je razloga nužno da stručnjaci različitih profila, ali i roditelji i vjernici budu izravno zastupljeni, a ne isključeni u izradi kurikula kakav je onaj koji se tiče zdravstvenoga odgoja. Nužno je staviti naglasak na osnaživanje obitelji u trenucima kad se i primjećuje porast nasilja među maloljetnicima.
e) Suglasnost roditelja i učenika uvelike ovisi o obaviještenosti i jasnoći u procesu stvaranja kurikula zdravstvenoga odgoja. Roditelji, imaju temeljnu i neotuđivu obvezu i pravo odgajati djecu te im pravni poredak mora osigurati stvarno pravo izbora i škole i obrazovanja (usp. čl. 14. Konvencije o pravima djeteta).Javna vlast, kao zaštitnica i jamac individualnih sloboda, u provedbi distributivne pravednosti, mora osigurati sve uvjete, da bi pojedinac pravo izbora proveo u punoj slobodi i po svojoj savjesti.Zbog toga je neprihvatljivo da se ideološki zahvati s očitim primjesama onoga što zovemo ‘jednoumljem’ metodama nametanja i podmetanja unose u bitne obrazovne kurikule koji se tiču tako osjetljivoga područja kakvo je razvoj djece i mladih.
f) Nužno je promisliti mogu li se navedene teme od bitnoga značaja za odgoj djece i mladih obrađivati u okviru široko definiranih izvannastavnih aktivnosti kojima je potrebno dati konkretniji zakonski i znanstveno utemeljen okvir.Ujedno, uzevši u obzir složenost tematike, neophodna je uređenost na nacionalnoj razini, kako je to zakonski i predviđeno (usp. čl. 27. st. 9. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi) uključujući pritom stručnjake s područja cijele Republike Hrvatske, uz nužno uvažavanje kršćanske antropologije.
Ljudsko je dostojanstvo nepovredivo i ne smije biti podložno nedopustivim pritiscima bilo koje moći i ideologije, osobito ne putem obrazovnih kurikula.
5. Škole ispunjaju svoje poslanje i smisao, ako se razvijaju kao ozračja susreta, razvoja kulture dijaloga, prihvaćanja i zajedništva, a ne podjela. Ukazujemo stoga na činjenicu da se kurikul zdravstvenoga odgoja ne smije prepuštati ideološkim zahvatima, razornima za hrvatsko društvo i državu, niti se smije privatizirati i koristiti kao sredstvo moći javne vlasti.
Ujedno pozivamo mjerodavne da se ovako važne teme, koje ne smiju isključivati vjernike, razrađuju na nacionalnoj razini te da svojim sadržajem osiguraju pravo na vjersku slobodu svih učenika vjernika i njihovih roditelja, jer je pravo na slobodu vjere temeljno razvojno pravo svakoga djeteta.
Na kraju podsjećamo na nedavne riječi pape Lava XIV. koje je izrekao 16. svibnja 2025. u svome obraćanju Diplomatskom zboru akreditiranom pri Svetoj Stolici: „Sa svoje strane, Crkva se nikada ne može odreći iznošenja istine o čovjeku i svijetu, posežući, kada je to potrebno, i za otvorenim govorom bez uvijanja koji može izazvati poneko početno nerazumijevanje. Međutim, istina nikada nije odvojena od ljubavi, koja u svome korijenu uvijek ima brigu za život i za dobro svakoga muškarca i žene. Uostalom, gledajući kršćanski, istina nije potvrda apstraktnih i neutjelovljenih načela, nego susret sa samom osobom Isusa Krista koji živi u zajednici vjernika.“
Zagreb, 29. rujna 2025.
na blagdan svetih arkanđela Mihaela, Gabriela i Rafaela
