Zadnji komentari

Nema nikakve razlike između murala Mladića i murala Izetbegovića, Alagića ili nekih budućih koje će Srbi i muslimani-Bošnjaci slaviti

Pin It

Slobodna Dalmacija - Krvnik srednjobosanskih Hrvata dobio mural u Travniku:  pod paskom ovog generala ubijeno je najmanje 200 civila, a još ih je više  ranjeno

Nema mira bez pomirenja, a pomirenja bez istine. Istina je temelj egzistencije i pojedinca i društva u cjelini. Istina je jamac ostanka i opstanka naroda i svijeta. Jer, tamo gdje nema istine, nema ni pravde, a gdje nema pravde nema ni mira ni sigurnosti. Tko god ruši taj povijesni temeljac ljudskog roda, ljudskog opstanka, ruši i cijelo čovječanstvo.

U konačnici, rušitelj i istine i pravde rušitelji su i samih sebe. Svako rušenje i nepriznavanje istine i pravde suicid je onih koji to čine.  Svijet je nezamisliv bez tih dviju vertikalnih vrjednota koje čovječanstvo, manje više, gaji, čuva, njeguje i po njima nastoji živjeti od svog postanka. Iako su istina i pravda vječne i neuništive, ipak najveća opasnost za njihovo devalviranje, zakopavanje i nepriznavanje u pravim  vertikalnim vrjednotama je, ne pojedinac, nego zajednica, režim, politika i političari. Poglavito  vjerski autokratski režimi kakvi vladaju u islamskim zemljama i kamo BiH vode muslimansko  bošnjački čelnici su najveći i najopasniji rušitelji i progonitelji istine i pravde.

Zakopane istina i pravda

Zapravo u tim društvima istina i pravda ne postoje, one su prognane i čak nepoznanice kod vođa tih zemalja. Iako su nepobjedive istina i pravda vjerske vođe islamskih zemalja ipak u podsvijesti dobro znaju kada misle da su istinu i pravdu zakopali, i čak pomisle da su ih ubili, da tada dolazi njihovo vrijeme, vrijeme laži. A laž je uvijek temelj zločina, nepravde, nesigurnosti i uvod u rat. Jedino u takvim situacijama autokratski političari u islamskim zemljama se snalaze i žive u raskoši, blagostanju, beneficijama i svim povlasticama koje sami sebi izmišljaju, i prema svojim željama prilagođavaju i dotjeruju.

Ono čega se svaki pojedinac najviše boji, i najoštrije osuđuje, političari izgrađuju kao normalno, čak kao sveto i nedodirljivo. Stoga je laž i nepriznavanje vlastitih grijeha najubojitije oružje istine i pravde. Lažima političari nastoje sakriti vlastitu odgovornost bilo iz prošlosti ili iz suvremenosti. Napose na brutalno zločinački način na istinu udaraju agresori, osvajači, okupatori, svih predznaka i moći u datom trenutku. I prvo što je na tom, genocidno konfesionalnom osvajačkom pohodu, okupatora i osvajača je istina naroda koji se našao na putu zločinca.

Napose istina i pravda su velike žrtve u multi-kulti zajednicama. Na njih svom silinom udaraju lideri brojnijeg naroda, i zločinima svih vrsta na tim temeljima zakopane istine i pravde grade svoj nacionalni identitet i entitet. Multi-kulti tvorevine uvijek u svojim temeljima uz nepravdu i laž imaju i zločin. I tako u svakom povijesnom periodu ukazane prilike brojniji narod multi-kulti društva započima rat, etnička čišćenja, rušenja svih znakovlja malobrojnijih naroda, čime proširuje svoj nacionalno vjerski teritorij, hodeći k cilju krvi i tla.

Multi-kulti

Zbog toga i jesu multi kulti zajednice interes brojnijeg naroda, i ekspanzionističko sredstvo širenja na svim egzistencijalnim područjima, paralelnog istrjebljenja malobrojnijeg naroda.

Sve je to moguće samo zbog toga što multi-kulti, ili federalna društva, u svojim temeljima imaju laž, nepravdu i zločin. To je glavni i gotovo jedini materijal svih federalni i multi-kulti zajednica, što i jest razlog njihova sigurnog propadanja, no nažalost i krvavog nestanka. Onog momenta kad im se u temelje ugrađivala laž i nepravda, kao proizvod brojnijeg naroda, ne da se znalo da moraju kad tad propasti, nego se znalo da će taj nestanak biti i krvav, a u tom momentu njihovi graditelji, brojniji narod, i najveća žrtva.

Jer taj brojniji narod i jest poticatelj svih laži, nepravdi, zločina i ratova koji se u ciklusima federalnih tvorevina ponavljaju. Primjer koji to potvrđuje ne treba tražiti u propalim federacijama, on je vidljiv u ovoj propadajućoj beha federaciji postavljenoj na zločinima, i održavanoj na zločinima u većem dijelu zločinom podijeljene Jugoslavije u malom. Naprosto federacije ne mogu bez zločina, laži, nepravde, pa i rata, jer samo u tim kategorijama brojniji federalni narod održava i vlada nad malobrojnijim.

Zločinačko-terorističko tridesetogodišnje odrastanje

Beha federacija kao i sve propale, što je znak da i nju čeka ista sudbina, stvorena je protiv volje i prava malobrojnijeg hrvatskog naroda, čime je već u  porodu laž, nepravda, ratni zločini, ugrađeni u njen mentalni sklop, i oružje brojnijeg bošnjačkog naroda za zločinačko vladanje nad hrvatskim.

I to se odvija od daytonskog rođenja beha federacije, što i ne čudi njeno zločinačko terorističko tridesetogodišnje odrastanje u zrelog i okorjelog teroristu , koji si uzima pravo da vlada nad svojim malobrojnijim federalnim partnerom na način da mu laž nameće istinom, nepravdu pravdom, slobodu sužanjstvom.

Šta u takvoj federalnoj tvorevini i može drugo rasti i izrasti nego samo bošnjački politički terorizam koji je na ivici fizičkog oružanog sukoba federalnih partnera. Bošnjačko potpaljivanje ratne u potpunosti neugašene vatre tamo gdje su je Muslimani i potpalili u Lašvanskoj dolini, i prenošenje u Hercegovinu, znak je spremnosti za nastavak vjerskog rata, i bošnjačkog  odlučnog hoda do cilja kojeg im je označio nezamjenjivi prvi lider među njima Bakir Izetbegović, “mi ili oni”.

Pravoslavni pokušaji crtanjem murala svojih ratnih lidera zaustavljanja velikomuslimanskog fundamentalizma naišao je, zna se od koga, od muslimanskih nekažnjenih ratnih zločinaca kalibra isti onih kojima Srbi slikaju murale, na otpor i osudu svih vrsta bošnjačkih udruga i organizacija, bez i kratkog pogleda oko sebe, kome to oni i sa kojim namjerama slikaju murale svojim ratnim zločincima. Između ratnih zločinaca nema nikakve razlike, osim one nacionalne i vjerske, sa kojima su se srpski i muslimanski ratni  zločinci identificirali u vjerskom beha ratu za teritorij.

Klanjanje muralima

Stoga čudi, sa kojim pravom  muslimansko bošnjačko Udruženje žrtava traži uklanjanje murala ratnog zločinca Ratka Mladića, a u isto vrijeme po čisto muslimansko bošnjačkim gradovima, i na okupiranom Vlašiću Bošnjaci su oslikali murale svojim ratnim zločincima, Aliji Izetbegoviću, Mehmedu Alagiću…, koji su po počinjenim zločinima nad katolicima Hrvatima, nad kršćanima ravni srpskom zločincu. Za hrvatske žrtve u velikosrpskoj i velikomuslimanskoj agresiji dogovorene u tajnim beogradskim pregovorima diobe BiH nema nikakve razlike između murala Mladića i murala Izetbegovića, Alagića i sutrašnjih koje će Bošnjaci ocrtati Mlaći, Mahmuljinu, Džaferoviću, Genjcu, Deliću, Komšiću, Kovačeviću, Haliloviću… i svim muslimanskim teroristima ubojicama katoličke djece, stari, bolesni, nemoćni, i rušiteljima crkava, grobalja i vjerski katoličkih objekata po svim beha prostorima preko kojih je prošla teroristička vjerska muslimanska armija. 

Gore nego u osmansko doba

Bošnjačko veličanje tuđih ratnih zločinaca i nepriznavanje muslimanskih izvor je laži i nepravde u bosansko i hercegovačkom postratnom periodu, i glavni uzrok povratka BiH u vjerski rat za teritorij. Čak ni u vrijeme turskog danka u krvi u Bosni i Hercegovini nije bilo ovako ekstremnih i vjerski fanatiziranih muslimana kao danas, koji čak ne daju ni Ahdnamu kršćanima. Potrebno je kršćanima za svaku riječ, za svaki politički potez, za svaku aktivnost javnog mišljenja i govora, tražiti dopuštenje od muslimansko-bošnjačkih ekstremista.

Za sve što kršćani rade i govore, napose kada govore istinu vjerskog beha rata za teritorij, postoji opasnost da budu okrivljeni i ušutkani, koliko god od muslimana Bošnjaka toliko i od Haaškog interesnog sudišta, od istrošenih visokih predstavnika, od kršćanofobičnog dijela Svjetske zajednice. Sve ono što je zabranjeno i što se brani kršćanima, napose deteritorijaliziranim katolicima, to je dozvoljeno muslimanima. I ne samo da im je dozvoljeno nego im se i pomaže u tim crnim namjerama krvi i tla koje se provode u djelo u beha zajednici.

Mudžahedinsko-vehabijsko oskvrnuće hrvatskih i katoličkih branitelja

Šutnjom im se  pomaže u napadima na katoličke hodočasnike kroz Lašvansku dolinu, mudžahedinsko-vehabijsko klanjanje pod spomenikom katoličkih branitelja križa časnog i slobode zlatne na Pješčari. Pomaže im se u napadima na katoličke svatove, u izborima muslimanskog ratnika iz armije BiH na hrvatsko mjesto u beha Predsjedništvu, pomaže im se u osnivanju i širenju islamskog građanizma, šuti im se na pokušaje muslimanskog klanjanja po katoličkim gradovima. Šutnjom Svjetska zajednica i visoki predstavnik sudjeluju u gradnji muslimanskog zida mržnje i inata u Stocu, i gradnje džamije na hrvatskoj zemlji u Travniku.

Pod zaštitom Svjetske šutnje i visokog protektora muslimani Bošnjaci oslikavaju murale svojih ratnih zločinaca Alije, Mehmeda, a sutra sigurno i Mlaće, Genjca, Džaferovića, Halilovića, Mahmuljina…, te zaslužnih islamističkih Građana, Ostalih, Kovačevića, Sejdića, Komšića, Fincija, Alkalaja…

Šutnjom Svjetska zajednica, i neprocesuiranjem muslimanski ratnih zločinaca Haaški sud muslimansko bošnjačke ekstremiste potiče i motivira na te terorističko zločinačke akcije, a prijetnjama, uhićenjima, smjenama i tenkovskim upadima u Hrvatske banke pa čak i u kuće hrvatskih predstavnika, zabranjuje kršćanima, napose katolicima kojima su u Daytonu zamrzli Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu i Hrvatsko Vijeće Obrane, čak i da govorom se brane protiv te agresorske okupacije. Nije samo Daytonska Bosna i Hercegovina u Daytonu postavljena na ratnim zločinima, njeni je tvorci i nekažnjeni muslimanski ratni zločinci i održavaju dijelom i na fizičkim i na političkim zločinima prema  kršćanima.

A to je poznata a od svijeta nepriznata istina, globalni svjetski rat civilizacija i vjera je započet muslimanskom agresijom na katolike u Bosni i Hercegovini, tamo se i dalje vodi, i kraj mu je najavio prvi čovjek muslimana Bošnjaka sin ratnog zločinca Alije, Bakir “mi ili oni”.

Vinko Đotlo/hrvatski-fokus.hr