Zadnji komentari

Meter: Kako Njemačka potvrđuje Trumpovu tezu o zelenoj agendi kao najvećoj prevari čovječanstva

Pin It

Oni koji bi se tome argumentirano opirali (i iz znanstvenih i stručnih krugova) vrlo brzo bi dobivali političke i medijske etikete da su raznorazni „fobi“, retrogradni i zaostali u prošlosti, bez vizija i spoznaje „svijetle budućnosti“ koju nam ti ideologizirani „moderni prosvjetitelji“ sada nude –  temeljem čega bi i njihove profesionalne karijere obično završavale „obješene o klin“

te „najveće prevare čovječanstva“ – kako je zelenu agendu nedavno nazvao Donald Trump.

Rješavati se plodne zemlje i hrane u ime skupe i nepouzdane zelene energije ludost je, poglavito u vrijeme kada kontrola hrane postaje moćno geopolitičko oružje!

Kako su nas to mislili grijati tvorci globalno rasprostranjene ideje o zelenoj energiji kao alternativi fosilnim gorivima – vjerojatno samo oni znaju. Jer mnogima je i pored nje, kako se sada pokazuje – ipak hladno.

Osim što je skupa kada je riječ o proizvodnji i za sve tanje kućne proračune krajnjih korisnika, zelena se energija jednostavno pokazuje nedostatnom ne samo zbog eventualnog manjka njezinih kapaciteta, već i zato što uvelike ovisi o meteorološkim prilikama. Da i ne govorimo o tome, kako umjesto proklamirane zaštite našeg planeta ona često potpuno devastira našu okolinu svojim mega-strukturama (vjetroturbine) ili pak solarnim panelima koji otimaju hektare i hektare nerijetko vrlo plodne zemlje u vrijeme kada hrana život znači (ona je to, naravno, značila uvijek) – gledano očima geopolitičkih borbi u kojima je kontrola nad hranom jedno od najvažnijih oružja današnjice. Rješavati se plodne zemlje i hrane u ime skupe i nepouzdane zelene energije ludost je – ma što nam tko suprotno govorio o tome!

Tako, na primjer, solarne elektrane ne mogu proizvoditi električnu energiju kad nema sunca, a vjetroelektrane  kada nema vjetra. Ovo potonje najčešće je karakteristika u ljetnim mjesecima na Sjevernom moru i u Njemačkoj – baš u vrijeme kada je potrošnja najveća zbog masovnog korištenja rashladnih klima uređaja.

Ništa bolje nije niti zimi, kada potrošnja električne energije također doseže maksimum, ali ovoga puta zbog grijanja kućanstava.

Trumpov „poučak“

Na zelenu energiju i njene ključne protagoniste – Europsku uniju, nedavno se nikad oštrije obrušio i američki predsjednik Donald Trump u svom govoru na Općoj skupštini UN-a u New Yorku krajem rujna. Nazvao ju je preskupom i lažno utemeljenoj na također lažnoj znanstvenoj tezi – kako je rekao – o globalnom zatopljenju, što je nazvao najvećom prevarom čovječanstva. Kad su tvorci navedene teze uvidjeli da su ljudi spoznali kako nikakvog globalnog zatopljenja nema, odnosno da i zima  i dalje „pokazuje zube“ te da je riječ isključivo o redovitim klimatološkim ciklusima na Zemlji koji idu u jednom ili drugom smjeru (zatopljenja odnosno zahladnjenja), odustali su od pojma „globalno zatopljenje“ jer ono više „ne drži vodu“, te su počeli koristiti pojam „klimatske promjene“. S tim pojmom oni ne mogu pogriješiti – kazao je dalje Trump, jer su klimatske promjene prirodna stvarnost koja karakterizira našu Zemlju od njenog postanka do danas.

Naravno, Trump pritom nerado govori o fosilnim gorivima kao zagađivačima okoliša (što definitivno jesu) jer je i sam duboko involviran u američku industriju nafte i plina koje preferira, kao što preferira i ugljen – ali u jednom je ipak u pravu: bez tih energenata, kao i nuklearne energije koja ponovo dobiva na zamahu (i zapravo je najčišća energija od svih poznatih, s najmanjom emisijom CO2), čovječanstvo jednostavno ne može osigurati svoj razvoj – i tako će biti još dugo. Osim toga, stručnjacima iz energetske sfere dobro je poznato kako u Europi donedavno „sotonizirani ugljen“ suvremenim tehnologijama  može biti obrađen na prihvatljivu razinu ispuštanja štetnih tvari i potom slobodno biti korišten u termoelektranama. To je, uostalom, i u Njemačkoj već dugo slučaj – ali su svejedno takve termoelektrane preživjele pravi masakr u ime spomenute zelene agende. U sadašnjem teškom gospodarskom trenutku i nedostatku ili pak visokim cijenama ključnog energenta – prirodnog plina, Njemačka se ponovo okreće ugljenu kao nužnom energentu, za što se sada otvoreno zalaže i kancelar Friedrich Merz (naslovna foto pokazuje njemačku termoelektranu na ugljen). Okrenut će se Njemačka ponovo i nuklearnoj energiji jer bez toga se jednostavno neće moći nakon što se – za razliku od susjedne Francuske, olako riješila svojih visokotehnoloških atomskih centrala pokazujući svojim suludim primjerom u kojem se smjeru trebaju kretati Europa i svijet.

Dodatno su fosilna goriva nužna i za ubrzanu militarizaciju Europe koja je upravo u tijeku i za što vojna industrijska postrojenja trebaju goleme količine energije. Ukoliko bi ona bila preskupa od svega toga neće biti ništa. Jednako, kao što se ni tenkovi ni vojni zrakoplovi ne pokreću na energiju sunca ili vjetra – već isključivo na naftu i njezine derivate.

Preskupe su to njemačke (i ne samo njene!) strateške greške (mnogi će tome dodati i olako odricanje od ruskog plina iz plinovoda Sjeverni tok za razliku od jednog Japana koji to nije učinio s ruskim LNG plinom sa Sahalina) čiji ceh upravo sada plaćaju moćna njemačka industrija i obični građani.

Ova će vijest razveseliti Trumpa

Da je sve upravo ovako kako je gore i rečeno, svjedoči i jučerašnja vijest koju je objavio specijalizirani medij Argus i koja će se nedvojbeno svidjeti Donaldu Trumpu, a čije najvažnije dijelove objavljujemo kako slijedi.

Pad temperatura i niže cijene povećavaju potražnju za lož uljem diljem Njemačke, navodi se u tekstu. Prosječna prodaja iznosila je nešto manje od 15.800 m³/d u skraćenom prvom tjednu listopada, u odnosu na oko 13.600 m³/d tjedan ranije. Povećanje je uslijedilo nakon pada prosječnih temperatura na ispod 10°C, s preko 15°C u rujnu.

Značajan porast potražnje čini se uglavnom uzrokovan hladnijim vremenom, ali može odražavati i promjenu u ponašanju potrošača. Trgovci kažu kako mnoga kućanstva više ne kupuju na veliko kada cijene padnu, kao što su to činili u prošlosti. Umjesto toga, naručuju manje i češće – često potaknuti padom temperature – bilo zbog strožih proračuna ili zato što su prešli na manje spremnike s dvostrukim stijenkama tijekom nadogradnje sustava grijanja. Ova promjena možda pojačava utjecaj vremena na kratkoročnu potražnju.

Niže cijene također su mogle pridonijeti porastu potražnje. Kupci koji su se opskrbljivali zimskim zalihama iskoristili su pad cijena 30. rujna i 1. listopada, koji je uslijedio nakon pada terminskih ugovora za ledeno plinsko ulje.

Njemačka je i dalje dobro opskrbljena (nafta, lož ulje, op.ZM.), uz potporu visoke iskorištenosti rafinerija. Nekoliko jedinica u rafineriji Godorf, kapaciteta 187 000 barela dnevno, zatvoreno je zbog održavanja od početka listopada, dok kvar na hidrokrekeru u rafineriji Lingen, kapaciteta 103 000 barela dnevno, u tjednu koji je završio 28. rujna, i dalje ograničava proizvodnju dizela. Rafinerija Schwedt, kapaciteta 226.000 barela dnevno, i dalje se suočava s pritiskom opskrbe loživim uljem, a u manjoj mjeri i dizelom. Oba proizvoda trguju se sa značajnim popustom u odnosu na susjedne regije i nacionalni prosjek.

Uvoznici trenutačno ograničavaju isporuke teglenica na Rajni uglavnom na ugovorene količine zbog dovoljne domaće ponude. No, to bi se moglo promijeniti kasnije u listopadu, jer brodovlasnici i uvoznici vide znakove poboljšanja uvjeta uvoza.

U kombinaciji s održavanjem u Amsterdamu i Antwerpenu, to bi moglo dovesti do manje dostupnosti u skladištima uz rijeke Rajnu i Majnu. Uvoznici se nadaju regionalnom povećanju cijena kako bi poboljšali uvozne marže.

Zaključak

Eto takvo je stanje u „europskoj lokomotivi“ danas. Bez fosilnih goriva ona se jednostavno ne može kretati i funkcionirati – i to svi jako dobro znaju. Kao što znaju da ni Francuska ne može bez nuklearne energije i da se zato nije željela upletati u nesigurnu mrežu zelene agende koja se upravo sada pokazuje puno više kao geopolitički nego energetski megaprojekt – u kojem su se željeli, a u tome već dobrim dijelom i uspjeli omastiti mnogi vlasnici novih i skupih tehnologija.

Upravo su oni čitavom svijetu, pa i nama u Hrvatskoj – preko svojih političkih podanika i beskičmenjaka  željeli nametnuti svoje nove energetske politike i strategije kao obligatorne jer ćemo tako „spasiti naš planet“.

Oni koji bi se tome argumentirano opirali (i iz znanstvenih i stručnih (profilnih) krugova) vrlo brzo bi dobivali političke i medijske etikete da su raznorazni „fobi“, retrogradni i zaostali duboko u prošlosti, bez vizija i spoznaje „svijetle budućnosti“ koju nam ti ideologizirani „moderni prosvjetitelji“ sada nude –  temeljem čega bi i njihove profesionalne karijere obično završavale „obješene o klin“ te „najveće prevare čovječanstva“ – kako je zelenu agendu nazvao Donald Trump.

U tome je sve samo ne usamljen – kako u Americi tako i u svijetu.

geopolitika.news