Sedlarov najnoviji film ne postoji za HAVC i Ministarstvo kulture: Prave se da nije snimljen
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 06 Studeni 2025 11:01
Uoči dana kada se s tugom obilježava obljetnica pada Vukovara ponovno imamo dokaz koliko je Hrvatska podijeljena.
Uistinu postoje dvije Hrvatske. I to nije fraza. Jedna je još uvijek duboko traumatizirana Domovinskim ratom i ako je imala sreće da su u obitelji svi preživjeli, da nitko nije poginuo ili nestao, posljedice PTSP-a manje ili jače su ostale.
Primjetno je to čak i na osobama koje su u vrijeme rata bila djeca. I oni se nerijetko trzaju još uvijek na zvukove koji asociraju na eksplozije granata, zrakoplove ili uzbune.
Druga Hrvatska je ostala pošteđena ratnih razaranja i ratnih strahota. Jednim dijelom i ta druga Hrvatska je sudjelovala u ratu, ali za nju je on ipak bio tamo negdje dalje, ne na kućnom pragu. Tu Hrvatsku najviše muče egzistencijalni problemi, premale plaće, loša radna mjesta itd.
Osim njih postoji i jedna manjina, koja si utvara kako je elita, a u stvari nema previše veze s problemima naroda iz kojeg je proizašla. Posljedice rata nju se ne tiču, ona živi jedan elitistički život lišen svakodnevnih pitanja i borbe za opstanak.
Ništa od HRT-a
Primjer najnovijeg filma Jakova Sedlara "260 dana", koji je imao svjetsku premijeru u Osijeku odličan je pokazatelj gdje se tko nalazi. Fim ne samo da je snimljen bez financijske pomoći Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC) i Ministarstva kulture i medija, već i bez pomoći Hrvatske radio-televizije koja za tu produkciju nije pokazala interes.
Danima čekam hoće li se vijest o premijeri toga filma pojaviti makar na internetskim stranicama HAVC-a ili Ministarstva kulture i naravno da to neću dočekati. O prikazivanju na HRT-u ne treba ni sanjati. Oni (vodstvo HRT-a) ionako nisu imali vremena ni za sastanak sa Sedlarom.
Činjenica da film, koji je snimljen na temelju knjige i istinite tužne i traumatične sudbine Marijana Gubine i njegove obitelji, oduševljava sve koji su ga vidjeli - od hrvatskih branitelja, političara pravaške (Anto Đapić) ili desnije orijentacije (Miroslav Škoro), pa do pojedinih kritičara (Branimir Pofuk) ili političara (ministar obrane Ivan Anušić, osječko-baranjska županica Nataša Tramišak...).
Nijedna riječ
O filmu se nijednom riječju nije oglasila hrvatska ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek niti njezini najbliži suradnici, dok HAVC uredno izvještava o uspjehu drugih filmova (Mirotvorac - o ubijenom policajcu Josipu Reihl-Kiru) ili filmskom festivalu u Beogradu.
Na žalost za univerzalnu poruku mira koju nosi film '260 dana' ni HAVC ni Ministarstvo kulture nisu imali razumijevanja, a nisu pronašli niti koji euro. Iznenađen sam, istina, što ga je ignoriralo i Ministarstvo hrvatskih branitelja.
Odgovor je to zašto mnoge priče iz Domovinskog rata nisu dobile svoju filmsku ekranizaciju. Hrvatskim političkim i kulturnim 'elitama' to je nebitno, jer rat nisu istinski osjetili niti osjećaju bilo svoga naroda.
