Europski političari žele otvoreni rat s Rusijom?
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 08 Prosinac 2025 15:05
Kada sluša svo to udaranje u “ratne bubnjeve” od strane europskih političara, čovjek se zapita kuda nas to ovi ljudi sve zajedno guraju? U otvoreni rat s Rusijom? Putin iza sebe ima neupitnu podršku naroda i vojske koja je trenutno na svom vrhuncu. A što ima Europa? Neodvojive čepove, bezračni čips i krcate staračke domove?
Kako javlja Reuters, prošle je subote ruski predsjednik Putin zaprijetio kako bi Ukrajina mogla ostati bez pristupa moru, odnosno, kako bi ukrajinske luke poput Nikolajeva i Odese mogle naći pod ruskom kontrolom. Također je rekao kako bi Rusija mogla pojačati napade na tankere zapadnih zemalja, koje preko ovih luka dostavljaju Ukrajini oružje, tehniku, namirnice i drugu potrebnu robu. Piše Borislav Ristić za Večernji list.
Bio je to odgovor ruskog predsjednika na napade koje su ranije prošlog tjedna izvedeni na nekoliko ruskih civilnih brodova u međunarodnim vodama u blizini turske obale, koji su prevozili suncokretovo ulje, a za koje napade Rusija optužuje Ukrajinu. Ma tko izveo ove napade, ovaj put su oni doveli do toga da se ozbiljno stavi u pitanje sporazum o trgovini Crnim morem s početka ove godine.
Ukrajina – Južna Bjelorusija
Cinici bi rekli kako Putinu nije trebalo puno da od nužde napravi vrlinu, odnosno, da iskoristi ove napade na ruske civilne brodove za najavu i opravdanje nečega što je i inače planirao učiniti – a to je zauzimanje Odese. S druge strane, mogli bismo reći i kako Ukrajincima također nije nimalo pametno “plašiti mečku rešetom”, ako već znaju kako Rusima ne treba puno da Odesu proglase svojim legitimnim ratnim ciljem.
Kako Rusi već ionako imaju efektivnu kontrolu nad dobrim dijelom voda Crnoga mora, ove Putinove prijetnje bi trebalo uzeti ozbiljno. Osim toga, poznato je kako kod Rusa riječ ima puno veću težinu nego kod političara na Zapadu. Ako je Putin spomenuo mogućnost da Ukrajini uzme priobalni pojas i time ju praktički teritorijalno svede na Južnu Bjelorusiju, onda treba vjerovati da to doista i namjerava uraditi.
Odesa je, kao što je poznato, grad koji je osnovala ruska carica Katarina Velika, koja je tamo naselila vojnike iz Rusije, tako da je Odesa i danas većinski rusofoni grad. To je razlog, pored onih stateških, zbog kojeg u Putinovoj glavi Odesa predstavlja željeni cilj. Rusija u svom ratu protiv Ukrajine želi osvojiti teritorij s rusofonim stanovništvom, za koje smatra da će mu biti lojalno kad jednom uđe u sastav Rusije.
Naravno, takav razvoj bi predstavljao značajnu eskalaciju sukoba u Ukrajini, što bi, sasvim moguće, mogao biti i okidač za značajnije angažiranje NATO-a i eventualno direktan ulazak NATO-a u sukob u Ukrajini. To je glavni kontekst zbog kojih ovih dana upravo slušamo ozbiljna “ratna prepucavanja” i pokazivanja mišića između ruskih i europskih predstavnika, sve do glavnog tajnika NATO-a Marka Ruttea.
Europski političari žele otvoreni rat s Rusijom?
Poznato je kako je Odesa za Europljane, bar za neke među njima, nešto poput “crvene linije”, preko koje neće prijeći lako ako Rusi krenu u osvajanje ovog grada. Znamo kako je francuski predsjednik Macron prošle godine predlagao da Francuska u Odesu pošalje 30 tisuća vojnika, ali je francuski parlament odbio tu njegovu ideju, nakon čega je tamo poslao Legiju stranaca, koja se, znamo, ne računa kao postrojba francuske države.
Sve ovo, jasno je, ne miriše na dobro. Ako Putin spominje Odesu i našao je “casus belli” u piratskim napadima na ruske brodove, onda će on i krenuti na Odesu. A što imamo s druge strane? Europske lidere koji nam prodaju priču o tome kako je Europa moćna i neće Rusiji dozvoliti ovo ili ono. A pritom ta ista Europa ima prazne vojne hangare i ne može zajedno proizvesti oružja i streljiva koliko Rusija sama proizvodi.
Kada sluša svo to udaranje u “ratne bubnjeve” od strane europskih političara, čovjek se zapita kuda nas to ovi ljudi sve zajedno guraju? U otvoreni rat s Rusijom? Putin iza sebe ima neupitnu podršku naroda i vojske koja je trenutno na svom vrhuncu. A što ima Europa? Neodvojive čepove, bezračni čips i krcate staračke domove?
S čim ćemo pred cezara? Na kojem jeziku ćemo slušati naredbe? Koliko će vojnika dati Rutteova rodna Nizozemska? Hoće li se kod regrutacije poštovati rodne i manjinske kvote? Europa ima samo priču, jer se u Europi samo za priču plaća. Možda je vrijeme pogledati istini u oči – gorka je, ali spašava živote.
