Državni ljubimci i nevidljivi čovjek
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 16 Siječanj 2026 14:13
Ne daj Bože da na razgovor pozovu nekoga tko zna o povijesti, recimo dr. Jonjića, Tomislava, koji ni u slučaju da dobije Nobela, ne bi prismrdio na HRT! On je već drugu godinu nevidljivi čovjek, ne spominju ga ni u Gradskoj skupštini grada Zagreba, a ni na javnim državnim glasilima.
Gotovo nitko ne piše o vijestima na našoj državnoj televiziji. Svaku večer puni nade da će se pojaviti važne vijesti na HRT, otvaramo zaslon i čekamo: kadli, evo jedna od dvije zadužene novinarke, il' je Nika il' je Marta, obvezno u tajicama, rijetko u normalnim hlačama, koje najprije u golemoj dvorani plavoj kao more najave o čemu će zboriti, a onda u najvišim štiklama koračaju baletnim korakom hrabro do golemoga stola. Sve se čini pustim i nepotrebnim, ta velika dvorana, dvoranetina, stolurina, pa i štikle jer vijesti zapravo i nema. Najdulje se raspravlja besmisleno dugo o nekoj efemeriji koja je toliko silno „teška“ nama gledateljima i našem razumu, da joj posvećuju najdulje vrijeme. Tako se nama stupidnima jedva shvatljive padavine poput snijega ili kiše, rezanje grana poslije oluje, čišćenje kanala, krpanje rupa, rušenje izgorjeloga nebodera, tumače najprije iz studija, a potom se ponavljaju na terenu! Obvezno se ispituju stanovnici jesu li vidjeli fenomen, da bi komentari bili vrlo često negativni: čovjek je spavao, ali je čuo nešto iz daljine… i tako redom. Ako se slučajno radi o nesreći da je netko stradao, to postaje poslastica: najprije se do besvijesti ponavljaju izjave dežurnih glasnogovornika policije koji ne znaju ništa dok ne završi istraga, osim onoga što smo već čuli od spikera, pa onda se to ponavlja cijeli tjedan kao vijest koja ima senzacionalno značenje za naciju. Najprije kao sadašnjost, onda kao mala prošlost i na koncu kao daleka prošlost.
Kad se iscrpe sve te mahom na nacionalnoj razini beznačajne stvari, prelazi se na novac. U bilo kojem obliku: novac kao bankovni fenomen, kamate, pad valute, kupnja, kvadratni metri, turizam! Kad se njih dvije dočepaju turizma i njegovih uprihodovanih šoldi, nema, brajo, dok ne iscrpe bar pola dnevnika i sve moguće novca kao pojavnosti; novac kao bog i batina, novac kao iz filma Cabaret.
Potom se pojavi Predsjednik Vlade RH i svojim umirujućim tonom objasni sve za dvije minute, u koliko mu se ne suprotstavi Predsjednik RH. Tada se bar malo zabavimo, ali ni to nije više kao nekada, gdje su ona vremena plamenih jazavaca, kuhijskih kredenaca i sličnih bisera?! Obojica su namjerili nekamo iz ove rvacke baruštine, samo još nisu rekli kamo. Možda čak zajedno? Hm…
Kad smo već prst pomakli da okrenemo neki drugi TV-kanal, pojavi se vijest o tamo dalekoj Ukrajini, obvezno bez ikakve karte koja bi zorno prikazala bojišnice nama koji nemamo svako naselje i pokrajinu u glavi, onda se ta vijest izgovori na brzinu, možda uz prikaz neke ruševine koju smo već nekoliko puta vidjeli. Nema tamo nikakvih izvjestitelja osim naše Veleposlanice, dobre gospođe koja zaista suosjeća s ukrajinskim narodom. Daleko su, brate, tko će u tu zimu i minuse, tko će spavati u podzemnim željeznicama, ili po pustim zgarištima lutati diljem ravnice kojom haraju sibirske vjetrušine.
O dragom „vrlo obrazovanom“ kramaru Trumpu kratko i oprezno kao po jajima, svi se boje pa i naši poglavnici, jer prijeti da će pola svijeta zauzeti ili bar priključiti, a razorenu Gazu pretvoriti u kupalište za bogate. Sve to ponekad vrlo površno spominju i naše spikerice i urednice glavnih vijesti, a također i novoga ruskoga cara, školovanoga ubojicu u redovima KGB, Vladimira Kremaljskoga, Berijinoga sljedbenika, koji za sada obrađuje samo jednu zemlju, punu gadnih nacista: pali, ubija i razara. O njemu naše djevuške Nika i Marta daju na kapaljku kao i o samajotima na rafalima (neki kažu i rafaelima) koje bismo mi digli u slučaju da nam doleti raketa.
Mislim iskreno da je našem Anušiću teško u duši: mali smo, a glođu nam kosti vrhovima opanaka ne puno veći, ali bezočno troprsti iskeženi na naše more, gradove, crkve, umjetnička djela. Sada je došlo doba da se ponovno pale naši hramovi, da se prijeti usred glavnoga grada i pjeva u šubarama ukrašenim ukrižanim kostima. Ponižavaju nas svakoga dana, a mi odgovaramo kao papige: svakako ćemo podržati njihov ulazak u EU! To je naš cilj! Toliko su zaslužni europejci da im moramo otvoriti vrata! A ta Europa, osobito Francuska i Britanija, primili bi naše susjede sa svim „vrlinama“ još od davnih vremena. Mi smo grcali na koljenima da nam se otvore te dveri kako bismo spoznali da su s one strane već prilično trule.
Gorka je to šala u strašnom trenutku i strašnom svijetu koji se povampirio i živi u oholom uvjerenju da će ga neka umjetna inteligencija spasiti od propasti. Ne sjećamo se da se to ikad dogodilo u povijesti čovječanstva. Nikakva inteligencija, ni normalna, ni umjetna, ni duboko filozofska, ni plitko šatrovačka nije spasila ni jednu državu ni narod. Samo krv mladih vitezova i nevinih žrtava utapala je nasilnike i ponekad isplivala nad njihovim glavama.
Jednom riječi – ako želiš prave vijesti, moraš lutati malim portalima gdje imaš i prijevode važnih govora ( ŠTOKAJČA), karte, ozbiljne komentare o realnim pozicijama zaraćenih strana. Ovi na HRT zovu nam tumače svjetske i domaće politike iz redova često davno potonuloga režima, umove koji su imali ovlasti puniti tamnice (Puhovski!). Oni su poput sablasti jednoga doba koje se u dubinama njihove mašte koprca i traži reviziju i likvidaciju ove države. Tako smo već pisali da se nedoumni pozivaju na Otvoreno HRT (a zovu ih Smrtić ili Togonal i slični) i to gotovo redovito one koji pojma nemaju. Očevi su pomalo odustali, kao zlatokamenići, pa sada njihove kćeri divane narodu kako u komunizmu nije bilo komunista!
Ne daj Bože da na razgovor pozovu nekoga tko zna o povijesti, recimo dr. Jonjića, Tomislava, koji ni u slučaju da dobije Nobela, ne bi prismrdio na HRT! On je već drugu godinu nevidljivi čovjek, ne spominju ga ni u Gradskoj skupštini grada Zagreba, a ni na javnim državnim glasilima. Zašto? Jer se boje. Boje se njegovoga znanja, načela, hrabrosti da kazuje istinu i da ju može i zna poduprijeti dokazima. Istina je njegov put i život, a to je nemila stvar. Ili ga prešućuju jer nije zgodno da ga razapnu kao davno jednoga Pravednika, ili komplotiraju usuglašeni s mrziteljima hrvatstva. Nemaš gorega sugovornika od njega kojega ni jedan datum u našoj povijesti, ni jedan događaj ili osoba, ne može iznenaditi i o kojem on ne bi znao argumentirano dokazati istinu jer je napisao tisuće stranica.
Samo ovaj posljednji razgovor na Portalu HKV-a s Davorom Dijanovićem svjedoči, unatoč svojoj sintetičnosti, o kakvom se stručnjaku radi.hkvlogo A tko je od ovih „velikana“ koji se bahate po ekranima državne televizije išta pročitao ili napisao o temama na kojima padaju na ispitu? Što će ostati iza njih, kućnih ljubimaca režima, o kojem sam pisala proteklih dana?
Pisala sam i o propasti gotovo svih državotvornih novina, časopisa, glasila pa i o sramotnom gušenju Portala Hrvatskoga kulturnoga vijeća. Ponovno postavljam pitanje: kako netko poput Milutina Kekina može dobiti 92 000 eura, a Portal HKV-a ni jedan jedini euro? Zar ni jedna tema i djelo iz područja umjetnosti, religije, politike, znanosti o kojem se raspravlja na ovome portalu ne zaslužuje podršku naših ustanova koje brinu o pravednoj raspodjeli naših sredstava? Čujem da sada braco i seka sjede na tim pozicijama koje dotiraju i ovakve digitalne medije?! Hm…
Nema dr. Tomislava Jonjića u državnim televizijama, kao što ga nije bilo ni u doba prošlogodišnjih izbora. Tako je i s rodoljubljem u Istri: nema Istre nema, pa odjednom ustane iz sjene! Nadam se da će i ostali zatajeni krajevi i ljudi ustati iz sjene jer vrijeme je nadošlo kao kvasac u dobrom kruhu.
