Kako je WEF u Davosu postao svjetski politički i ekonomski trendseter br. 1?
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 28 Siječanj 2026 18:10
Ne treba čekati kraj da bi se vidjelo kako je ovogodišnji Svjetski ekonomski forum (WEF) u Davosu pretvoren u – Trumpov forum. Američki predsjednik dolazi na skup koji je još do jučer bio simbol i pozornica njegova najvećega političko-ideološkog protivnika – internacionalnog liberalizma i globalizacije.
Dolazi s najbrojnijim državnim izaslanstvom. Politički realisti njegov govor iščekuju s najvećom pozornošću, kao putokaz u izgradnji novoga svjetskog poretka.
Njegovi potezi u prvoj godini mandata, kojima je doslovce rušio i mijenjao međunarodne odnose, ne isključuju mogućnost da je i za Davos pripremio neko iznenađenje, nešto po čemu će ovogodišnji WEF biti dodatno upamćen kao prijelomni forum zaokreta. O tome ćete ovih dana biti izvještavani. No WEF u Davosu već se unaprijed pripremio za taj zaokret. Nakon prošlogodišnjega potpunog povlačenja Klausa Schwaba (87), koji je bio osnivač, CEO i personifikacija Svjetskoga ekonomskog foruma u Davosu, i nakon višegodišnje upravljačke tranzicije WEF u novu eru ulazi s novim internacionaliziranim vodstvom na čijem je čelu Børge Brende, bivši norveški političar s dugogodišnjim iskustvom u WEF-u.
Graditelj mreže moći
No kako je WEF u Davosu postao svjetski politički i ekonomski trendseter br. 1? I zašto će to po svoj prilici i ostati? Ili, kako je Klaus Schwab u pedeset godina od jednoga maloga, teško dostupnoga sela u švicarskim Alpama stvorio Schwabelitno odredište svjetske politike i businessa? Njemačko-švicarski inženjer i ekonomist Klaus Schwab nikad nije ostavljao dojam simpatične osobe. Ali imao je nepogrešiv osjećaj za iščitavanje odnosa moći, anticipiranje političkih i ekonomskih trendova te za gradnju mreže moći.
Primjerice, na poslijediplomskom studiju javne uprave na Harvardu za mentora je izabrao profesora Henryja Kissingera. Bilo je to prije no što je Kissinger postao američki državni tajnik i jedna od najutjecajnijih figura u svjetskoj politici. To 'mentorstvo' potrajalo je sve do Kissingerove smrti (2023.), a obilježilo je i prvih pola stoljeća Svjetskoga ekonomskog foruma u Davosu, kako u koncepcijskom razvoju i privlačenju važnih i moćnih sudionika tako i u njegovoj realpolitičkoj orijentaciji u kojoj je politička pragma iznad ideološke obojenosti i moralnih načela.
U kontekstu tog 'mentorstva' valja pratiti i razvojne faze WEF-a u Davosu. Pokrenut je početkom sedamdesetih kao zatvoreni forum svjetskih ekonomista i biznismena. U osamdesetima je već postao mjesto na kojemu su se pod paravanom WEF-a, u potpunoj diskreciji švicarskoga planinskog sela udaljenoga od glavnih prometnica i okovanoga ledom, svake godine potkraj siječnja susretali najviši predstavnici suprotstavljenih hladnoratovskih blokova ili njihovi izaslanici. Ondje su se pripremale velike geopolitičke i ekonomske operacije poput ujedinjenja Njemačke, raspada komunističkog bloka u Europi, završetka tursko-grčkog rata, kineskog otvaranja... Sve je to bilo vrlo off. Novinara praktički i nije bilo, a Klaus Schwab za širu je javnost bio anonimac.
Koncepcijski zaokreti
Nakon završetka hladnoga rata, dok su drugi postavljali pitanje o budućnosti i svrhovitosti takvoga elitističkoga, zatvorenoga foruma kakav je bio WEF u Davosu, Klaus Schwab napravio je koncepcijski zaokret. U Davosu je promaknut mladi genijalac koji će poslije postati zaštitno lice globalizacije – Bill Gates. WEF u Davosu otvorio se davor trjavnosti postavši pozornica nove globalističke elite. Posebne tajne izaslanike zamijenili su politički i medijski influenceri. Zeleni su aktivisti iz uloge prosvjednika protiv establishmenta uskočili na glavnu pozornicu, u ulogu novog establishmenta. Greta Thunberg s te je pozornice budila klimatsku savjest svijeta. I Klaus Schwab postao je influencer; štoviše, simbol novoga internacionalnog liberalizma, koji je bio vrijedosno dijametralno suprotan vrijednostima njegova mentora Kissingera, a vjerojatno i njegovim osobnim. Pragma je ostala iznad ideologije i morala. A WEF je i dalje nepogrješivo anticipirao trendove, pa tako i kraj toga internacionalnog liberalizma i globalizacije koje je promicao.
Zato je WEF u Davosu danas Trumpov forum. Zato bi oni koji ne mogu anticipirati globalna politička i ekonomska kretanja trebali barem prepoznati trendove i pronaći u njima svoje (državne, gospodarske) interese. Možda Trump poželi da se Davos ubuduće nazove Trumplandom. Ali to su osobne karakteristike i efemerne priče, koje će WEF u Davosu već riješiti na svoj način. Uostalom, svijet i nisu mijenjali neki skromni, simpatični i visokomoralni ljudi.
Višnja Starešina
