Pero Kovačević o američkoj obrambenoj strategiji i Grenlandu
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 10 Veljača 2026 16:04
Stručnjak za međunarodno pravo Pero Kovačević analizirao je za portal Narod.hr strateški značaj Grenlanda za SAD. Govorio je i o odnosima između Washingtona i Danske te o posljedicama nove američke obrambene strategije za sigurnost Europe.
Kovačević posebno ističe ograničenja primjene međunarodnog prava u odnosima velikih sila. Komentirao je i promjene u percepciji sigurnosnih prijetnji, s naglaskom na ulogu Kine i Rusije.
Narod.hr: Zašto je Grenland strateški važan za američku nacionalnu sigurnost i kako SAD opravdava svoju vojnu prisutnost tamo?
Pero Kovačević: Grenland je u Strategiji nacionalne obrane označen kao jedan od ključnih strateških oslonaca za sigurnost i obranu Sjedinjenih Američkih Država, slično kao Panamski kanal i Meksički zaljev. To jasno proizlazi iz najnovije strategije nacionalne sigurnosti i obrane SAD-a. Drugim riječima, američka vanjska politika danas je u velikoj mjeri određena strategijom nacionalne sigurnosti, koja je donesena prije otprilike mjesec dana, kao i strategijom obrane koja je donesena nešto ranije.
Postoji, naravno, i stari sporazum između Sjedinjenih Američkih Država i Danske iz 1951. godine, koji SAD-u omogućuje uspostavu i održavanje vojnih baza na Grenlandu. Tijekom Hladnog rata SAD je ondje imao znatan broj vojnih baza, no taj je broj kasnije smanjen, tako da se danas na Grenlandu nalazi otprilike 300 američkih vojnika.
Grenland je, iz američke perspektive, nesporno strateški iznimno važna vojna točka, osobito u kontekstu Rusije i projekcije njezine moći. Američko pozicioniranje na Grenlandu u velikoj je mjeri rezultat zajedničkog interesa i suradnje Sjedinjenih Američkih Država i Danske. Europska unija, kao ni sama Danska u okviru EU-a, nisu kroz dulje razdoblje pokazivale osobitu stratešku pažnju prema Grenlandu.’
Narod.hr: Kako se primjena međunarodnog prava razlikuje kada su u pitanju velike sile poput SAD-a, posebno u kontekstu Grenlanda?
Pero Kovačević: S gledišta međunarodnog prava, Grenland je sastavni dio Kraljevine Danske, ali istodobno ima poseban status autonomnog teritorija. Međutim, poznato je kako funkcionira svjetska politika i kako se međunarodno pravo, nažalost, ne primjenjuje uvijek dosljedno, osobito kada su u pitanju supersile, poput Sjedinjenih Američkih Država u ovom slučaju.
Međunarodno pravo, pogotovo sada kada je uloga Europske unije umanjena na svjetskoj razini, ne se primjenjuje uvijek. Primjenjuje se pravo jačeg, kao što je oduvijek i bilo.
Nemamo veću sigurnost, nemamo jaku Europsku uniju koja bi mogla utjecati na stvaranje ravnoteže u primjeni međunarodnog prava na svjetskoj razini. Ta sloboda i ravnoteža su vrlo bitne, ali, nažalost, toga nema. Danas postoje Sjedinjene Američke Države kao supersila, tu su Kina i Rusija, a Sjedinjene Američke Države ne priznaju nikoga iznad sebe.
Narod.hr: Što obuhvaća sporazum SAD-a i Danske o Grenlandu i kakve se izmjene planiraju?
Pero Kovačević: Nadam se da će Sjedinjene Američke Države, odnosno Trumpova administracija, uspjeti postići dogovor s Danskom. Očito je da sporazum iz 1951. godine Trumpu i njegovoj administraciji više nije dovoljan. On ustvari nikada nije u potpunosti zadovoljavao američku stranu, a Trump ga i dalje smatra problematičnim.
Moglo bi se, stoga, ići prema njegovu proširenju, vjerojatno u smislu jačanja američke prisutnosti i kontrole. Time bi područja na kojima se nalaze američke vojne baze de facto imala poseban, strateški status. Trenutačno se, po svemu sudeći, vode pregovori o preraspodjeli prava i ovlasti Sjedinjenih Američkih Država na Grenlandu.
Tijekom Drugog svjetskog rata, dok je Danska bila pod okupacijom, Grenland je bio pod američkom zaštitom. Sjedinjene Američke Države preuzele su njegovu obranu, dok je Danska, kao dio britanske interesne sfere, formalno zadržala suverenitet nad otokom.
Narod.hr: Koliko je američka kontrola Grenlanda važna za sigurnost Europe?
Pero Kovačević: Europa danas i dalje uvelike ovisi o obrani Sjedinjenih Američkih Država, iako se na njezinu tlu nalazi manje od 30 tisuća američkih vojnika. Istodobno, Europa godinama nije ozbiljno pristupila izgradnji vlastitih obrambenih kapaciteta niti je poduzela konkretne korake kako bi se mogla samostalno braniti.
Nova američka obrambena strategija to jasno poručuje: Europa mora preuzeti veću odgovornost za vlastitu sigurnost. Sjedinjene Američke Države ostaju prisutne, ali Europa više nije njihov strateški prioritet.
Europska unija dosad nije značajno ulagala u zajednički obrambeni sustav. Tek se u novije vrijeme vide prvi ozbiljniji pomaci, no dugogodišnji izostanak ulaganja sada dolazi na naplatu. U tom kontekstu, američka kontrola nad Grenlandom ima važnu ulogu i u sigurnosnoj arhitekturi Europe.
S vojnog stajališta, riječ je o pitanju koje nesporno spada među ključne ciljeve obrambene strategije Sjedinjenih Američkih Država i njihove ukupne sigurnosne politike. Sigurnost je pritom važan element, u to nema dvojbe.
Sjedinjene Američke Države su najmoćnija ekonomska i vojna sila na svijetu. Imaju svoje prioritete. Predsjednik Trump je rekao da je Amerika iznad svega i da su interesi Amerike iznad svega. To su pravila koja možemo prihvatiti ili ne, ali, nažalost, tako stvari stoje.
Narod.hr: Kako SAD planira očuvati kontrolu nad zapadnom hemisferom i hoće li uspjeti tamo smanjiti utjecaj Kine?
Pero Kovačević: Poseban strateški značaj za SAD u zapadnoj hemisferi ima Panamski kanal i Meksički zaljev. Naime, SAD smatra da sigurnost i nadzor nad kanalom moraju biti u njihovoj nadležnosti te ga tretiraju kao primarni strateški civilni interes. Američka obrambena strategija tu činjenicu polazišno prihvaća. Ostaje vidjeti na koji će se način to provoditi u praksi, uz nadu da će se sva otvorena pitanja i dalje rješavati diplomatskim putem.
Sjedinjene Američke Države, odnosno administracija Donalda Trumpa, jasno su poručile da Zapadnu hemisferu smatraju svojim primarnim područjem interesa. Ako bude potrebno, spremne su to osigurati i uporabom vojne moći, ali i drugim oblicima djelovanja. Riječ je o stavu koji se izrijekom navodi u strateškim dokumentima i koji se smatra nesporna činjenica.
S druge strane, obrambena strategija Kinu prepoznaje kao najveću sigurnosnu prijetnju Sjedinjenim Američkim Državama, no pritom polazi od stajališta da se odnosi s Kinom trebaju rješavati prvenstveno diplomatskim putem. To je jedan aspekt odnosa Kine i SAD-a koji će biti važan i u budućnosti.
Riječ je o važnoj promjeni u odnosu na obrambenu strategiju Bidenove administracije. Dok je tada Kina bila označena kao najveća prijetnja, a Rusija kao sljedeća po važnosti, nova strategija Rusiju više ne vidi kao glavnu prijetnju američkoj obrani. Ona se promatra prije svega u kontekstu istočnog Mediterana i NATO-ova okruženja, uz procjenu da je riječ o ograničenoj prijetnji koja se može držati pod kontrolom.
