Diplomatski sukob oko ruske nafte: Zašto je Šušnjar odbio licemjerne zahtjeve mađarskog ministra?
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 20 Veljača 2026 17:06
Prepiska između ministara ponovno je potvrdila mađarsko licemjerje i pokušaj da, zaobilazeći ruske sankcije, osiguraju sebi ekonomske profite kroz transport ruske nafte, dok se istovremeno pozivaju na poštivanje EU pravila i sigurnost opskrbe energijom. Hrvatska je, pak, jasno pokazala principijelnost.
U proteklim tjednima javnost je pratila diplomatsku prepirku između hrvatskog ministra gospodarstva Tomislava Šušnjara i mađarskog ministra vanjskih poslova Petera Szijjártóa. Mađarska, zajedno sa Slovačkom, tražila je od Hrvatske da kroz Jadranski naftovod (JANAF) omogući transport ruske nafte, pozivajući se na ”poštivanje obvezujućih pravila EU-a” nakon što je Ukrajina blokirala tranzit nafte na naftovodu Družba.
Prepiska između ministara ponovno je potvrdila mađarsko licemjerje i pokušaj da, zaobilazeći ruske sankcije, osiguraju sebi ekonomske profite kroz transport ruske nafte, dok se istovremeno pozivaju na poštivanje EU pravila i sigurnost opskrbe energijom. Hrvatska je, pak, jasno pokazala principijelnost. JANAF će ostati pouzdana i spremna infrastruktura, te njezina uporaba neće biti instrument kršenja sankcija ili ratnog profitiranja, a nacionalni i europski interesi stavljeni su ispred političkog i ekonomskog pritiska susjeda.
Szijjártó tražio od Hrvatske isporuku ruske nafte preko Adrie, smatra da je pitanje rata u Ukrajini ideološko pitanje
Mađarski zahtjev, poslan i u formi javnog posta na X-u, naglašavao je da Hrvatska, za razliku od Ukrajine, ”ne smije ugroziti sigurnost opskrbe naftom Mađarske i Slovačke iz političkih razloga”. Szijjártó je tvrdio da se radi o pravnoj obvezi prema EU-u i sigurnosti opskrbe energijom.
”Sigurnost opskrbe energijom nijedne zemlje nikada ne smije biti ideološko pitanje. Stoga očekujemo da Hrvatska, za razliku od Ukrajine, iz političkih razloga neće ugroziti sigurnost opskrbe naftom Mađarske i Slovačke”, napisao je na X-u Szijjártó.
Šušnjar: Hrvatska ne planira kršiti sankcije prema Rusiji
Hrvatska je odgovorila principijelno i jasno. Šušnjar je podsjetio da je Adria pouzdana, sigurna i konkurentna ruta, izgrađena upravo kao alternativa istočnim isporukama. Istaknuo je da Hrvatska neće kršiti sankcije EU-a prema Rusiji niti omogućiti ratni profit, dok su hrvatski tarifi transparentni i tržišno utemeljeni, a kritična infrastruktura održavana stabilnom i neprekinutom.
Šušnjar poručio Mađarskoj da alternativa postoji
U prepisci se vidi određena doza licemjerja Mađarske. Dok optužuje Ukrajinu za politički blokiran tranzit, sama traži rusku naftu preko Hrvatske, što bi kršilo sankcije EU-a i financiralo ruski rat u Ukrajini. Šušnjar je pritom poručio: ”Alternativa postoji, ovisnost više nije sudbina. Nemojte dopustiti da postane vaš izbor.”
Dodao je i citat iz TV serije Yes, Minister: ”Nikada ne vjerujte ničemu dok to službeno nije opovrgnuto.”
Šušnjarov citat iz serije Yes Minister koji je uklopio u svoju poruku mađarskom ministru primijetio je i britanski glumac John Cleese koji je pritom odgovorio: “Thank you, Croatia.” Simbolično, ali dovoljno da pokaže koliko principijelno i hrabro postupanje male države može odjeknuti širom Europe.
Primjer su i druge zemlje
Hrvatska je pritom istaknula i širi kontekst. Adriatski naftovod pomaže Europi da se udalji od ruskog energetskog pritiska, a njegova uporaba ne smije se koristiti za političke manevre ili ratni profit. Slične situacije u većim članicama EU-a, poput Njemačke, pokazuju da čak i zemlje s većim kapacitetima i resursima oprezno pristupaju pitanjima energetske neovisnosti kada je riječ o Rusiji.
U cijeloj priči ključnu ulogu igra i ekonomski interes. Mađarska naftna kompanija MOL, povezana s premijerom Viktorem Orbánom, stoji iza pritiska jer očekuje veće profite. MOL već kontrolira udjele u regionalnim rafinerijama i ima interese na ruti JANAF-a, što dodaje političku i financijsku dimenziju cijeloj prepirci.
Hrvatska se tako našla na prvoj liniji geopolitičkog sukoba, donoseći hrabre odluke o strateškom pozicioniranju i diverzifikaciji opskrbe energentima, uz poštivanje sankcija i europskih normi. Šušnjarova poruka bila je jasna: Hrvatska neće postati logistički partner za rusku naftu, bez obzira na političke i ekonomske pritiske.
Mađarsko licemjerje i ratni profit
Od početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, Mađarska i Slovačka su jedine članice EU‑a koje i dalje uvoze značajne količine ruske nafte preko kopnenih ruta zahvaljujući izuzećima iz EU sankcija, dok većina ostalih članica postupno smanjuje ovisnost o ruskim energentima. Mađarska je to iskoristila za održavanje opskrbe svojih rafinerija i energetskih sustava, često se pozivajući na sigurnosne i ekonomskе razloge, te je preko MOL‑a, najveće mađarske naftne kompanije, osiguravala dotok ruske sirove nafte čak i kada su isporuke preko Družbe bile prekinute.
Gledajući svoje nacionalne interese, Ukrajinu je zbog prekida tranzita oštro kritizirala iako je riječ o zemlji pogođenoj teškim ratom.
Ne može se ne primijetiti i da je Mađarska u cijeloj energetskoj drami bila i privilegirana. Najprije od strane EU-a, a potom i od strane SAD-a odnosno Trumpove administracije koja joj je dala izuzeće po pitanju sankcija te omogućila da i dalje nesmetano kupuje rusku naftu.
Od početka rata do danas Mađarska nije samo spriječila povećanje računa svojih građanima, već je i profitirala od ruske nafte, dakako, preko leđa Ukrajine. No te gubitke nitko ne zbraja.
Kupovina i preprodaja ruske nafte ostvarila je financijsku korist kroz niže cijene i logističke aranžmane koje su povećavale profitne marže MOL‑a. Dok je Bruxelles planirao postupno ukidanje uvoza ruske nafte do 2027., Mađarska se usprotivila tom planu i pokušavala zadržati privilegirani status. Najavila je čak i tužbe za fazno ukidanje ovisnosti o ruskim energentima.
Hrvatska od početka rata vodi uspješnu energetsku politiku i bez ruske nafte
S druge strane, JANAF je tijekom cijele krize ostao tehnološki spreman i pouzdan, ali ga je Hrvatska koristila isključivo u skladu s EU pravilima i sankcijama, bez omogućavanja direktnog prolaza ruske nafte koja bi financirala ratnu industriju u Moskvi. Time je Hrvatska pokazala principijelnu dosljednost. Održavala je infrastrukturu stabilnom, ali nije pretvorila nacionalnu energentsku infrastrukturu u alat za zaobilaženje sankcija ili dobivanje dodatnog profita putem ruskih isporuka.
Ovaj kontrast između mađarskog dugogodišnjeg prijateljstva s ruskim energetskim dobavljačima i hrvatske dosljednosti sankcijama i europskim normama pokazuje kako energetska politika unutar EU‑a može odražavati duboke političke i ekonomske podjele. No također pokazuje da male države poput Hrvatske mogu ostati dosljedne međunarodnim obvezama i solidarnosti s Ukrajinom, čak kada se to kosi s interesima većih regionalnih igrača.
