Doznajemo jede li Josip Dabro bakinu piletinu ili onu iz ukrajinskih mega farmi
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 25 Veljača 2026 09:57
Subotnja buna protiv mega pilećih farmi u jednoj od najnerazvijenijih županija dovela je na isto mjesto i Miru Bulja i Marina Miletića i Sandru Benčić. U ovo vrijeme podjela, ovo jedinstvo je lijepo vidjeti. I to je bilo manje-više sve što mi se tamo sviđalo.
Ostalo je imalo socijalističko-populistički zadah baš kao i smrad nekadašnjeg sisačkog mastodonta, famozne Željezare za kojom mnogi društveno-politički akteri koji su se prešetavali centrom Zagreba ove subote – plaču. Dabro se u priči o pilićima našao samo zbog klikova i prokazivanja medijskog licemjerja.
Ova tema nije niti jednostavna niti laka. Nitko kraj svoje kuće ili u blizini parka prirode ne želi nikakvu industriju.
No ona u blizini nečije kuće mora biti.
I koksara i kutinska kemijska industrija i željezara i nuklearka i farma pilića i tvornica glinice i aluminija.
Jer nam treba energija, a nuklearna je super. Zelena je skupa, a i ona polja solara i vjetroturbine koje nagrđuju prirodne vizure su grozne. Željezo nam isto treba i gnojivo također. Trebaju nam i pilići jer se u svakoj obitelji barem jednom tjedno nađu na meniju.
E sad kako to sve ne dolazi po Duhu Svetom i ne pada kao mana s neba, sve blagodati na koje smo naviknuli trebaju se negdje proizvoditi.
A a ako želimo rast, izvoz, investicije, radna mjesta, a ne odrast, onda su stvari jasne.
Mogu i dalje babe kuhati na kominu, a blago može spavati u istoj sobi s ukućanima. Sumnjam da bi većina to izabrala.
Mesna industrija nam se može svesti na kravu i 20 kokica po domaćinstvu i zatvorenu kućnu samoodrživu ekonomiju.
Ono što nam dolazi na stol, u što se odijevamo i što nas grije, ima svoju cijenu. Negdje se proizvodi i nekome smrdi.
Smrdi i Jakuševac pa…
Smrdi i Jakuševac dan danas pa to ne sprječava Možemovce da u svom dvorištu, Zagrebu, populistički skupljaju bodove na prosvjedu protiv drugog potencijalnog smrada.
Nek’ se riješe smrada u svom dvorištu koji je dokazano tempirana bomba, pitajte djelatnika koji je u odronu brda smeća ostao bez ruke, pa nek’ pređu na tuđe. Inače je ovo isprazna priča.
Odrast na djelu
Druga licemjerna stvar novovjekovnih socijalista, egalitarista i odrastovaca je činjenica da se sa suzom u oku prisjećaju industrijskih mastodonata svoje nikad prežaljene države. Paradoksalno i licemjerno je da se upravo se ljevičari koji su bili u prvim redovima prosvjeda diče Titovom Jugoslavijom koja je u godinama nakon rata razvila industrijske divove i masovno potjerala ljude sa sela u sisačke zgradurine i novozagrebačke mamutice.
Mega farme svinja usred Sesveta, mega kombinati poput Vupika, Belja, raznih PIK-ova. Obućara koje su zapošljavale pola istoka Hrvatske i koje su sigurno bile vrlo ekološki prihvatljive. Koksare, tvornicu glinice te famoznu Željezaru koja je zaslužna za imidž Sisačko-moslavačke županije kao industrijske županije, a Siska kao grada sa zagađenim zrakom i tlom.
Željezari su svojedobno posvetili i umjetnički festival na kojem sudjelovali poznati nam performativni udrugari.
Da rat, da potres. Puno je otegotnih okolnosti za taj kraj, no teška industrija vladala je tamo i prije ovih društveno-prirodnih nepogoda.
Nisu bili turistički niti visokotehnološki eldorado.
Fuck off kapitalizam
Socijalistički mindset koji nikada nije iskorijenjen očituje se i kod famozne riječi ‘investitor’.
U svijetu zapadne tržišne demokracije, a takva smo po Ustavu i mi, ne možemo iz Ustava po volji zobati samo što nam paše pa arlaukati da nam je ZAVNOH temelj države, a slobodno tržište ignorirati.
Uglavnom riječ ‘investitor’ je crvena krpa za suvremene socijaliste kojima je jedini investitor koji valja – država, jedini novac koji priznaju je javni, a jedini poslodavac – općina, grad, ministarstvo, institut.
Jedan od transparenata na prosvjedu bio je ”Fuck off kapitalizam”. Dovoljno?
Lijepa utopija. Pitanje je tko puni državni proračun kojim se financiraju vrtići, škole, bolnice, udruge, kultura, gradovi, ministarstva? Duh Sveti?
Ili investitor, privatnik, obrtnik, sva ta pohlepna raja koja gleda profit.
Pa što bi pobogu gledali? Kako poslovati s gubitkom?!
Francuska salata
Ova inverzija logike vidjela se na subotnjem prosvjedu koji je bio neka francuska salata vegana, eko aktivista, suverenista, lokalnih žitelja, možemovaca, mostovaca, branitelja, Darka Rundeka i slično.
Ne znam tko je u toj zdjeli bio grašak, a tko mrkva ili krumpir, no svatko je imao neki svoj motiv za dolazak.
Vječita uloga žrtve ove napaćene županije neće donijeti prosperitet, nova radna mjesta i demografsku obnovu niti – život. Mega farma ukrajinskih kraljeva piletine možda hoće.
Umjesto viktimologije, državnih olakšica i silnih socijalnih davanja za nerazvijene i pogođene ovim ili onim, ali i stalnim zazivanje države kako valjda najvećeg poslodavca u tom kraju, potrebna im je promjena paradigme.
Ako ima toliko interesenata za eko uzgoj i piceke koji trčkaraju po travi, što vas priječi da napravite upravo jednu takvu farmu.
Nema profita?
Salonski ljevičari i ljubitelji životinja koji su bili najglasniji u ovoj subotnjoj francuskoj salati, transparentima su jasno dali do znanja koliko je sati.
Bakini pilići?
Profit je bio označen kao neprijatelj, a najbolji mi je transparent kojeg su ponosno držale dvije žene o tome kako žele piceke iz bakinog dvorišta.
Koliko bakica drži kokice u Sisačko moslavačkoj županiji? Ako ovako nastavimo, bakice, s kokošima ili bez njih, jedino je što će ostati u županiji.
Koliko mlađih obitelji svoja dvorišta prepušta ovoj peradi oko koje nema previše brige ni truda, a donosi jajca i pohance na stol?
Široko im polje. Nekretnine se u toj županiji, posebno što idemo bliže granici s BiH, prodaju u bescjenje. Prodaj stan u Zgrebu, seli dolje i uzgajaj eko domaće piceke i prodaj ih svojim drugovima. Ako je dovoljno zainteresiranih, biznis će živjeti. Ako nije, neće.
Pritom i neka sirotinji objasne da za tri i pol eura neće više moći kupiti kilu pilećih krila za paprikaš koja imaju nisku cijenu zbog masovnosti uzgoja i objedinjenog lanca, nego će ih platiti duplo više jer su eko i od bakice.
Lijevi i desni na prosvjedu, lijevi i desni investitore dočekali s dobrodošli
Kako što su se i lijevi i desni ujedinili protiv ukrajinskih pilićara, tako su im i lijevi i desni lokalni političari prije koju godinu rekli – dobrodošli.
”Radi se o optimalnoj lokaciji i iznimno proaktivnoj lokalnoj upravi. Posebnu zahvalnost bismo htjeli izraziti županu Celjaku i dožupanu Juriću, kao i načelniku općine Lekenik gospodinu Peroviću, načelniku općine Topusko gospodinu Kuzmiću te gradonačelnici grada Petrinje gospođi Komes i gradonačelnici grada Sisak gospođi Ikić Baniček”, rekao je prije tri godine za Večernji list investitor iz Petrinja Chicken Company – Andrii Matiukha.
To je još bilo doba kada su se po srednjostrujaškim medijima pjevali hvalospjevi ovoj investiciji, a stranice takvih portala bile pune plaćenih članaka o dobrobiti za Sisačko-moslavačku županiju. Samo na Telegramu sam ih našla nekoliko.
Zašto su oni uzimali lovu za plaćene oglase od ovih uzurpatora?! Jer su mislili na vlastiti profit? Nisu valjda…?!
Zašto ipak skepsa?
Ono što ide u prilog skepsi je svakako veličina i prostorna rasprostranjenost tj. raštrkanost po cijeloj županiji, a raštrkane su i studije utjecaja na okoliš.
Skepsi treba pridodat crony kapitalizam kakav vlada kod nas.
Skepsu u nadzor raznih inspekcija koje bi jednom trebale paziti oko smrada, otpadnih voda i buke opravdano budi nedavno uhićenje ne nekog inspektora, već glavnog državnog inspektora.
A Ukrajinci da žele mititi nekoga, a na kocki je investicija od 600 milijuna eura, ne bi im bio problem odriješiti kesu.
Ako je u tome svemu problem, onda je prosvjed trebao biti pred Vladom, a ne protiv investicije per se.
Ukrajinofoban prosvjed
Kad spominjem Ukrajinu, ove subote slušajući i gledajući glasove s prosvjeda, imala sam dojam da smo postali ukrajinofobi.
Toliko negativnosti o toj zemlji i njihovoj hm, poslovnoj kulturi, nisam čula niti od najzagriženijih protivnika rata u Ukrajini koje je popularno zvati putinofilima.
Bi li mega farme bile OK da je investitor Nizozemac?
Spominjala se poslovična ukrajinska sklonost korupciji, njihova ogromna ekspanzija u prehrambenom biznisu diljem Europske unije, pa tako ukrajinski pilićarski mastodonti, zamislite, posluju i u, od nas, razvijenijim zemljama Europske unije. Glavna baza za distribuciju po Europi im je Nizozemska.
Slava Ukraini nekako je utihnula. Paradoksalno u isto vrijeme u blizini održavao se i skup potpore ovoj zemlji povodom godišnjice početka rata.
Ukrajinski koruptivni eldorado ili gdje je lova za obranu
Mnogi koji su sudjelovali u prosvjedu protiv ukrajinskih pilićara ili oni koji ih podržavaju, po mrežama su prosipali nevjerojatnu količinu antiukrajinskih stavova, a išlo se i tako daleko da se skup podršci ukrajinskoj borbi protiv Putina proglasio protuskupom pilićarima.
Ovi koji su vikali Slava Ukraini po Saboru nisu se nikada pitali gdje završavaju milijarde koje EU šalje za naoružanje ako je Ukrajincima korupcija upisana u genetski kod.
Nisu ih u tome pokolebale niti korupcijske afere ratnih protagonista posljednje četiri godine.
Sklonosti korupciji sjetili su se sada kada jedna Sisačko-moslavačka županija napokon može uživati u blagodatima mega investicije.
Da ne bude riječ samo o blagodatima za investitore, treba se pobrinuti strogi eko okvir za takve pogone. Ništa više i ništa manje.
Hrvatska inače ima trgovinski deficit kada je piletina u pitanju. Ne toliko velik kao kod drugih prehrambenih sirovina, ali ima.
Ako mega farme ikada zažive, situacija će biti drugačija. Hrvatska će, ako je vjerovati najavi investitora biti uglavnom izvoznik.
Naime, tek manji dio piletine iz ovih mega farmi završit će na hrvatskim policama, a većina će ići u izvoz čime pada u vodu panična najava da će mega farme uništiti hrvatsku proizvodnju i da će ti milijuni tona, karikiram, ukrajinske piletine uzgojene i zaklane u Hrvatskoj, u Hrvatskoj i ostati.
Atmosfera je naelektrizirana, a fakti u toj situaciji često padaju kao žrtve populizma.
Hod za život – pilića
Samo ću podsjetiti da je među nositeljima bunta istaknuta ličnost predsjednik Prijatelja životinja koji ima problem s klanjem i onog pilića iz bakinog dvorišta i onog koji će biti zaklan u mega farmama Ukrajinaca.
Da se Omana pita, jeli bi sojine pohance za nedjeljni ručak. Nipošto ne bi oduzimali život životinjama.
U subotnjoj francuskoj salati, najviše je bilo transparenata koji su na tragu Prijatelja životinja. No oni nisu nužno i prijatelji ljudi.
Naime, bio je jedan transparent na kojem je pisalo da pilići ne ugledaju danje svjetlo i da ih kolju za šest tjedana.
Nešto poput Hoda za život, ali ne za nerođenu ljudsku djecu koje iskasape u utrobama majke prije nego ugledaju svjetlo dana, nego za kokošju djecu.
Sve skupa, svatko je tamo imao svoje motive za doći na prosvjed.
I Luka Oman i Urša Raukar i Marin Miletić i stanovnici županije.
Falio je samo Josip Dabro
Falila im je još samo najpopularnija osoba u državi – Josip Dabro.
Očekujem, nakon reportaža najjačih novina u hrvatskoj s grobova obitelji Dabro ili reportažom iz Komletinaca gdje je ovaj nesuđeni zabavljač otpjevao famoznu o grobnici od zlata, da se objavi reportaža s obiteljskog stola obitelji Dabro.
Da vidimo kakvu piletinu jedu, bakinu ili jeftinu iz uvoza i mega ukrajinskih farmi.
Mogu toj piletini brojati i krvna zrnca da vidimo imaju li ukrajinskih kao što Dabro ima srpskih.
Hvala Jutarnjem listu na toj informaciji.
Možda da ja radije napravim reportažu iz mjesta u kojem je Dabro u drugom srednje bio na ekskurziji ili mjesta u kojem mu je rođena ženina tetka? Možda je i ta sa srpskim genima?
Možemo bacit i anketu po uzoru na srednjostrujaške medije: Koliko srpskih krvnih zrnaca ima Dabro ili je li bio na grobnici od zlata, misli li ići ili neće uopće.
I kakve piceke jede. Ukrajinske, poljske, talijanske ili bakine? Od srpske bake ili hrvatske bake?
Do čitanja i Slava Ukraini!
I pilićima također.
Vlatka Polšak Palatinuš/narod.hr
